RODITELJI danas premalo razmišljaju o sreći. Razmišljaju o uspjehu, o prekretnicama, o diplomama i sjajnim medaljama.

Nekoć je djetinjstvo bilo ispunjeno beskrajnim danima provedenim u parkovima, a dječja mašta bila je divlja. Djeca su se sama satima zabavljala s nekoliko autića i starom kartonskom kutijom. Igrali su se, učili i družili se. Ali prije svega su se zabavljali.

Danas se previše planira, zabava se traži na Pinterestu i prošla su vremena besplatne igre i stvaranja nečega ni iz čega. Mnoga današnja djeca jednostavno slijede scenarij koji im je nametnulo društvo.

To ne znači da djeca nisu sretna, mnoga doista jesu. Ali roditelji ne provode puno vremena razmišljajući o tome što djecu čini sretnom. Kako bi i mogli kad imaju toliko posla? Ipak, treba znati da djecu sretnom ne čine zahtjevne stvari. Tajne sretne djece popisala je za HuffPost Katie Hurley.

Jedu na vrijeme

Možda mislite da je ovo prejednostavno da bi bilo istinito. Ali jeste li ikada bili toliko gladni da niste mogli razmišljati ni o čemu? Tako se osjećaju djeca kada propuste užinu ili moraju čekati dva sata duže nego inače da bi sudjelovala u pomno organiziranoj obiteljskoj večeri.

Jedenje u redovitim intervalima gorivo je za rastući mozak djece i drži glad pod kontrolom. Kad su djeca sita, smirena i zadovoljna, sretna su.

Imaju dosljedan ritam spavanja

Neka djeca bolje spavaju od druge. To je istina, ali djeca moraju naučiti kako spavati. Kad su potpuno iscrpljena, mrzovoljna su. Kad su odmorna, sretnija su. Trening spavanja i dosljedno vrijeme za spavanje su ključni.

Igraju se bez uputa

Čini se da je nestrukturirano igranje ovih dana izgubljena umjetnost. Djeca su se nekad sama zabavljala. Danas su pretrpana obvezama i igračkama koje se zapravo igraju umjesto njih. Možda je vrijeme da se vratite drvenim kamionima, a ne autima na daljinsko upravljanje. Osim toga, ne škodi raščistiti raspored i pronaći vrijeme za igru. Igra je dobra za dušu.

Dopušteno im je izražavanje emocija

Djeca viču kad su ljuta, plaču kad su tužna, a bacaju se i trče u krug kada nisu sigurna što osjećaju. Pustite ih. Djeca moraju izraziti svoje emocije. Dok odrasli znaju da si mogu dati oduška kad su sami, djeca to ne znaju. Utišavati ih i javno ih sramotiti ne pomaže. Pustite ih da si olakšaju na svoj način, a zatim ponudite pomoć.

Javni izljevi bijesa bolji su nego da dijete odraste i cijeli život internalizira negativne emocije. To bi moglo dovesti do problema s prehranom, depresije ili drugih emocionalnih teškoća.

Mogu donositi odluke

Djeca imaju vrlo malo kontrole nad svojim životima. Stalno im se govori kamo da idu, što da rade i što da jedu. Malo kontrole uvelike doprinosi osjećaju sreće.

Neka vaša djeca izaberu svoju odjeću. Dopustite im da odaberu što žele za večeru jedan dan u tjednu. Pitajte ih koje tečajeve žele pohađati. Dajte im priliku da donesu neke odluke i gledajte ih kako se zauzvrat smiješe.

Osjećaju da ih se čuje

Djeca su intuitivna. Čak i mala djeca mogu znati kada ih roditelji isključuju. Kad djeca osjećaju da ih roditelji doista slušaju, osjećaju se povezanije. To povećava njihovo samopouzdanje i sreću.

Slušajte kada vaša djeca govore. To je najbolji način da izgradite otvoren i iskren odnos sa svojim djetetom i čini vaše dijete sretnim.

Osjećaju bezuvjetnu ljubav

Kada djeca znaju da ih roditelji vole i podržavaju bez obzira na sve, veća je vjerojatnost da će riskirati. Samouvjereni su i sigurni u svoje odluke. Nauče da ljudi ponekad griješe, ali uvijek postoji prilika da se nepravda ispravi.

Djeca zabrljaju. Govorite im da ne skaču s kauča uvijek iznova, ali oni to svejedno čine. I onda plaču. Jer djetinjstvo se uglavnom temelji na pokušajima i pogreškama, a ponekad djeca jednostavno trebaju riskirati. Oprostite im. I volite ih.