POZITIVNA iskustva iz djetinjstva i stabilni odnosi s roditeljima mogu imati dugotrajan zaštitni učinak u odrasloj dobi. S druge strane, zanemarene emocionalne potrebe i loše ponašanje roditelja često ostavljaju trag na buduće odnose, mentalno zdravlje i opće zadovoljstvo životom.

Kada su roditelji pretjerano strogi, emocionalno nedostupni ili često odsutni, djetetu je otežan razvoj samosvijesti i sposobnosti upravljanja vlastitim emocijama. U takvom okruženju djeci često nedostaje topline i sigurnosti, pa razvijaju obrambene mehanizme koji se kasnije mogu pokazati kroz određene obrasce ponašanja, piše Your Tango.

1. Teško podnose kritiku

Iako nikome nije ugodno slušati kritike, osobe koje su odrastale uz loše roditelje na njih često reagiraju obrambeno. Zbog niskog samopoštovanja ili potrebe za kontrolom, svaku primjedbu doživljavaju kao osobni napad, a ne kao priliku za učenje. Budući da su u djetinjstvu naučili izbjegavati sukobe kako bi se zaštitili, kritika im i u odrasloj dobi djeluje prijeteće.

2. Stalno se boje da su drugima teret

Djeca koja su odrastala uz poruku da su njihove potrebe "previše" često i kao odrasli misle da su teret. Neprestano se brinu da smetaju drugima, preuzimaju krivnju i ispričavaju se čak i kada nisu odgovorni. Takvo ponašanje često je povezano s anksioznošću i snažnom potrebom za izbjegavanjem sukoba.

3. Upadaju u slične nezdrave odnose

Roditelji su prvi uzor ljubavi i odnosa pa njihovo ponašanje snažno utječe na kasnije romantične izbore. Osobe koje su imale loša iskustva s roditeljima često nesvjesno biraju partnere koji ponavljaju poznate, iako štetne obrasce. Takvi odnosi djeluju im sigurnije jer su im poznati, dok ih zdrave veze mogu plašiti upravo zato što su im strane.

4. Osjećaju krivnju kada se odmaraju

Ako je u djetinjstvu njihova vrijednost bila vezana uz stalnu korisnost ili poslušnost, u odrasloj dobi odmor doživljavaju kao nešto "zabranjeno". Tišina i opuštanje mogu im izazvati nelagodu jer nikada nisu naučili da je u redu stati i predahnuti.

5. Stalno očekuju loš ishod

Očekivanje najgoreg često je naučeni način preživljavanja. Djeca koja su morala biti na oprezu zbog nepredvidivih reakcija roditelja i napetosti u kući naučila su stalno "čitati" okolinu. Klinička psihologinja Fabiana Franco objašnjava da rana trauma može naviknuti mozak da neprestano traži opasnost, držeći tijelo u stanju stalne pripravnosti.

6. Teško vjeruju drugima

Ako nisu mogli vjerovati osobama koje su im trebale pružiti sigurnost, u odrasloj dobi teško se opuštaju u odnosima. Nepovjerenje se može očitovati kao strah od vezivanja ili potreba za kontrolom situacija koje u djetinjstvu nisu mogli kontrolirati.

7. Brzo krive sebe

U konfliktnim situacijama često automatski preuzimaju odgovornost, čak i kada nisu krivi. Radije će privremeno zataškati problem nego se suočiti s nelagodom koju sukob izaziva. To je obrambeni mehanizam kojim pokušavaju očuvati mir.

8. Teško izražavaju emocije

Ako djeca nisu imala siguran prostor za izražavanje osjećaja u djetinjstvu, u odraslom životu ih teško prepoznaju i iražavaju. Emocije potiskuju do te mjere da im to postaje navika, a često razvijaju i sklonost stalnom prilagođavanju drugima.

9. Pretjerano su samostalni

Savjetnica za odnose Annie Tanasugarn ističe da naglašena neovisnost može biti posljedica ranih trauma. Osobe koje su u djetinjstvu imale malo kontrole nad vlastitim životom kasnije teže potpunoj autonomiji, zbog čega im bliskost, povjerenje i ranjivost mogu djelovati zastrašujuće.

10. Očekuju razočaranje

Osim pesimističnog pogleda na situacije, često očekuju da će ih ljudi napustiti ili iznevjeriti. Skeptičan pogled prema drugima postaje im prirodan, što ih drži u stanju stalne napetosti i straha u odnosima.

11. Koriste humor kako bi prikrili osjećaje

Humor može biti način nošenja s emocijama koje osoba ne zna ili ne smije pokazati. Ako djeca nisu imala podršku i siguran prostor za ranjivost u djetinjstvu, šale mogu postati zaštitni zid. Kada netko u ozbiljnim razgovorima stalno poseže za humorom, to često upućuje na teško odrastanje.