PUT OD RADO viđenog lica na malim ekranima do statusa "britanskog Mickeyja Rourkea" je kratak, dovoljan je jedan pogrešan rez, ubrizg tu i tamo i voilà, samo za razliku od Rourkea koji je iz zdravstvenih razloga morao pod nož, glumica Leslie Ash je imala estetske pobude. Ništa loše, niti neobično, ali je dalo otočkim medijima i javnosti opravdanje da je zbog novonastalog izgleda ismijavaju do iznemoglosti i na svakom koraku, a što je tek učinilo njezinoj glumačkoj karijeri da i ne govorimo.

Naime, sredinom svojih tridesetih godina se podvrgla prvim zahvatima, a početkom četrdesetih kada je riješila da ponovi procese sve je otišlo u tri vraga. Rezultat se prije svega ticao njezinih usana i gospođa Ash je s dva napumpana jastučića morala da nastavi da živi, nije bilo nazad, a taj prilično neskladan izgled je nije samo koštao dostojanstva i služio je za svakodnevna ispiranja usta, već je izgubila i nekoliko unosnih ugovora, prije svega na televiziji.

"Da sam izgubila nogu u prometnoj nesreći, ljudi ne bi osjetili toliku slobodu da mi se rugaju tako nemilosrdno. Na primjer ljudi se ne smiju Heather Mills zato što je izgubila nogu" rekla je Leslie Ash povodom ove situacije i... pa ne može se reći da nije donekle u pravu. No da prijeđemo na posao.

Deborah iz Nepristojnih ljudi

Naravno da je najbolje znamo kao Deborah iz serije Nepristojni ljudi (Men behaving badly), tog klasika britanske televizije devedesetih o dva razuzdana cimera na pragu sredovječja, njihovom pivskom stilu života i dvjema pratiljama koje služe da ih malo smire.

Naravno, u seriji su ona i Dorothy (Caroline Quentin) često nervirale većinu nas svojim nerazumijevanjem prema dvojici doktora života Garyju i Tonyju (Martin Clunes i Neil Morrissey), ali isto tako će svako od nas priznati koliko su izvrsne bile u tim svojim nezahvalnim ulogama, tako da je šteta zbog svega okolnog što se dogodilo, pošto se očito radi o jednoj sasvim solidnoj glumici.

To je pokazala i više puta prije Nepristojnih ljudi, možda ponajviše u skoro-kultnom djelu Quadrophenia Franca Roddama koje je nastalo po rock operi istog imena grupe The Who. To je bio kraj sedamdesetih, Leslie je imala dvadesetak ljeta i činilo se da poslije partnerstva s Philom Danielsom i Stingom samo nebo joj može biti granica, no naredno desetljeća je donijelo tek prosječne do jedva iznadprosječne rezultate, prije svega ulogom u filmu Balans prirode o natjecanju za Miss svijeta, onda epizodom u Kletvi Pink Panthera, te u seriji C.A.T.S. Eyes.

Bila u spotu Iron Maidena

Cijeli ostatak karijere su joj ipak najviše obilježili Nepristojni ljudi, kao i spomenuti "incidenti" s usnama, a kombinaciju te dvije stvari donijela je i njezina autobiografska knjiga naslova My life behaving badly: The autobiography i bila je umjereno popularna kod čitatelja.

Od ostalih stvari je možda zanimljivo izdvojiti kako je bila u spotu Iron Maidena za pjesmu Women in uniform, kao i da joj je suprug Lee Chapman, nekadašnji napadač Leedsa, Sheffield Wednesdaya, Stokea, Arsenala, Ipswicha, Nottingham Foresta i mnogih drugih klubova.

Tonyjeva "Dit-ni-daa dit-ni-daa Deborah" i dalje ostaje himna među serenadama i pošto je u neku ruku njoj posvećena (tj. liku koji je igrala), zaista se Leslie Ash suštinski može smatrati sretnom ženom. Koliko god se život prema njoj "ponašao nepristojno", kako bi to ona opisala.