CHRISTY Martin smatra se najuspješnijom i najistaknutijom boksačicom u povijesti Sjedinjenih Država koja je ženskom boksu priskrbila legitimitet i popularnost. Bila je prva boksačica koja je izašla na naslovnici Sports Illustrated i borila se u jednoj od uvodnih borbi prije nastupa Mikea Tysona. Budući da baš ništa o njoj nisam znao, prethodna sam saznanja morao potražiti u javnim izvorima.

Njezina filmska biografija, jednostavnog naslova Christy, igrom se slučaja nastavila na nedavni biografski film o MMA borcu Marku Kerru, Smashing Machine: Život u ringu, pa se čini kako ću ove godine o borilačkim sportovima naučiti mnogo više nego što sam ikad želio. 

Ako Sweeney dobije Oscara, neće biti nezasluženo

Slično, kao što je bio slučaj s prethodno spomenutim filmom, ni Christy se nije uklopila u šablonu sportskih biografija u stilu Rockyja, već je ipak riječ o nešto zahtjevnijem filmu. Ukratko, otišao sam u kino vidjeti seksepilnu Sydney Sweeney u vrućim hlačicama, no umjesto toga sam gledao jako dobru glumicu koja se ovdje uopće ne služi svojim nadaleko poznatim seksepilom, dapače čak je kritiziraju kako izgleda muškobanjasto. 

Istini za volju, Christy i jest film koji je projektiran kao onaj koji bi Sydney Sweeney trebao donijeti ozbiljne nagrade, možda čak i Oscara, no ako se to zaista i dogodi, neće biti nezasluženo. Njezin je nastup ovdje šokantno dobar, što možda i nije sasvim fer prema njoj nakon odličnih uloga u serijama Euforija i Bijeli lotos, kao i u filmu Raj. 

Film o nasilju (ali ne u ringu)

Film prati prve, sasvim slučajne korake djevojke Christy u boksačkom ringu, prve probne nastupe koji fasciniraju jednog boksačkog promotora te njezino partnerstvo s trenerom Jimom Martinom (Ben Foster) koje će prerasti i u intimno partnerstvo. No, dok s jedne strane pratimo trijumfalni pohod Rudareve kćeri, kako glasi nadimak koji joj je nadjenuo Don King, na sam vrh ženskog boksačkog sporta, glavna je protagonistica opterećena obiteljskim zaleđem i kompliciranim odnosom s trenerom i suprugom.

Negdje na polovici filma postaje jasno da je Christy doista film o nasilju, ali ne onom koje se događa u ringu, već onom u obitelji. Naime, dok u ringu Christy uglavnom dijeli batine, u svom dnevnom boravku ih nerijetko prima. Ali, ni to nije sve, od supruga zlostavljača još je malignija njezina majka (Merritt Wever) koja je toliko zaokupljena strahom da bi netko mogao saznati kako joj je kćer lezbijka da je spremna žrtvovati ne samo Christyjinu sreću nego zamalo i život, samo kako bi sebi osigurala svoj malograđanski mir.

Zapravo je riječ o neobičnom spoju sportske drame i drame o nasilju u obitelji, pri čemu se ta dva žanra češće izmjenjuju nego prožimaju. Film nije cijepljen od klasičnog sportskog trijumfalizma, osobito u prvom dijelu u kojemu ne nedostaje klasičnih Raging Bull montažnih sekvenci s krupnim planovima lica boksačica u borbi, lica oblivenih znojem ili krvlju, bombastičnim udarcima i nokautima, a sve montirano uz pomoć jump cutova i dramatične glazbe. No, kad izađe iz ringa, Christy postaje izuzetno tužan i potresan film.

Trening i debljanje za ulogu

Zahvaljujući iskustvu s raznim borilačkim vještinama, kao što su MMA, kickboxing, jiu-jitsu i grappling, Sweeney nije bilo teško da sama stane u ring i uštedi produkciji trošak kaskaderke. Uz to je prošla kroz višemjesečni trenažni proces te se za ulogu, u maniri Roberta DeNira, udebljala 14 kilograma, pa je i sama komentirala kako je bila fascinirana razmjerima svojih grudi i stražnjice. I na taj je način pokazala koliko joj je bilo stalo do filma koji je na kraju u najvećem dijelu iznijela sama. Bez nje, film sasvim sigurno ne bi ostao na nogama 10 rundi. 

Jedini koji joj u njemu uspijeva parirati je Ben Foster, ponovno kameleonski neprepoznatljiv u ulozi Christyjinog trenera i supruga Jima Martina, ofucanog i otromboljenog luzera nabreklog trbuha, trumpovske frizure i šovinističkog garda koji koristi novopečenu boksačku šampionku kako bi kreirao vlastiti identitet, dok mu je za stjecanje samopoštovanja potrebno nešto više, da je redovito ponižava i mlati.

Film nije osobito dobar

Iako je priča moćna, ipak nije bez ograničenja, a neka od njih tiču se sporednih likova koji su svedeni na karikature. Ok, dozvoljavamo da neki, poput njezine majke, i nisu više od toga, no njezin otac i brat jedva da se izdižu iznad statusa statista sa zadatkom. Nije mnogo uzbudljivija ni dinamika koja se događa unutar Christyjinog tima, sastavljenog od likova koji su nam simpatični onoliko koliko nam mogu biti ljudi koje smo par puta na kratko vidjeli i o kojima gotovo ništa ne znamo.

Najzanimljiviji sporedni likovi su Christyjina bivša djevojka Rosie (Jess Gabor) i ona buduća, Lisa Holowyne (Katy O'Brian), no njihovi su nastupi također vremenski ograničeni. To je zapravo jedan od primjetnijih problema scenarija koji inače korektni australski redatelj David Michôd ne uspijeva riješiti: film je s jedne strane predugačak, traje oko 135 minuta, dok s druge osim Christy i Jima, niti jedan lik nema dovoljno vremena da se razvije.

Rezultat je film koji nije osobito dobar, no te bizarne i bolesne američke istinite priče na kojima je sazdan cijeli jedan žanr, dokumentarni true crime, ponekad znaju biti vraški zarazne, a priča o zlostavljanoj boksačici u ružičastom sigurno je jedna od najatraktivnijih.

Ocjena 3.5 / 5