SVATKO od nas ima omiljeni okus u kojem najradije uživa, no postoje oni koji ne znaju definirati koji im je najbolji - slani, slatki, gorki ili kiseli. Ono što mnogima nije poznato jest da to nisu jedini okusi koje raspoznajemo, jer postoji i peti okus koji je najčešće zaslužan za najukusnije zalogaje, a upravo taj okus je onaj koji spomenuti pojedinci ne znaju definirati.

Riječ je o okusu koji nosi ime umami, a zbog njega je pečeno meso toliko sočno, parmezan posebno ukusan, a tople juhe "dižu iz mrtvih". Umami je okus definiran početkom 20. stoljeća, a otkrio ga je japanski kemičar i ljubitelj hrane Kikunae Ikeda. Sama riječ "umami" znači ugodan okus, što objašnjava i njegov doživljaj prilikom konzumiranja hrane koja ga potiče.

Umami se odnosi na vrstu aminokiseline glutamat, spoj koji se nalazi u raznim namirnicama poput mesa, povrća, ribe, sireva i drugih mliječnih proizvoda, a njegova razgradnja prilikom izloženosti povrća suncu ili termičkoj obradi na visokoj temperaturi daje poseban okus.

"Oni koji obrate pozornost na svoje okusne pupoljke otkrit će u složenom okusu šparoga, rajčica, sira i mesa, zajednički ali i apsolutno jedinstven okus koji se ne može nazvati slatkim, kiselim, slanim ili gorkim... (stari parmezan ima poseban umami okus)", objasnio je svojedobno Ikeda te izdvojio popis namirnica koje su posebno bogate umami okusom. 

To su govedina, svinjetina, piletina, tuna, škampi, rajčice, kukuruz, gljive, soja, crne masline, krumpiri, mrkva, parmezan i zeleni čaj.