1987. GODINE je već bilo započelo veliko odumiranje kino-dvorana na prostorima bivše Jugoslavije, izazvano prije svega dolaskom video-rekordera i poplavom piratskih video-kazeta.

Nekoć dupkom pune dvorane su se počele prazniti, čak i kada bi na programu bili najveći hitovi. Jedan od naslova je, pak, prošao daleko gore od drugih, a to ima zahvaliti isključivo svom naslovu - "Život radnika" - kojim je publici sugerirao upravo onakvu prozaičnu stvarnost od kakve je ona tada željela pobjeći.

Na prvi pogled bi se moglo reći kako "Život nogometaša" - nova emisija koju zajednički produciraju RTL Televizija i magazin "Story" - svojim naslovom sugerira upravo suštu suprotnost od prikaza sumorne svakodnevnice eksjugoslavenskih šljakera 1980-ih.

Pojam "nogometaš" je u današnjoj Hrvatskoj, pak, vezan uz životni stil koji uključuje bijesne automobile, raskošne zabave, potoke šampanjaca, krda manekenki, superluksuzne jahte, velebne vile i druge stvari koje su van domašaja običnih smrtnika.

Boško Balaban, junak RTL-ove reportaže, na prvi pogled izgleda kao oličenje hrvatskog nogometnog sna. Na igralištima je postigao sjajne rezultate, temeljem kojih je karijeru nastavio u Zapadnoj Europi, a oženjen je za ženu koja se može dičiti titulom Kraljice Hrvatske.

Međutim, kada se pogleda ono što su RTL-ovi i "Storyjevi" reporteri snimili u belgijskom gradu Bruggeu, gdje Balaban danas zarađuje svoj kruh igrajući u lokalnom prvoligašu, iskusnijeg gledatelja će ugođaj prije podsjetiti na socijalno angažirane drame Kena Loacha i slične festivalske favorite nego na holivudski spektakl.

Naravno, teško bi se moglo reći da Balabanovi žive loše. Ali je njihova egzistencija u mnogo čemu lišena glamura kakvog obično sugeriraju hrvatski mediji prateći živote nogometne aristokracije.

Njihova iznajmljena kuća izgleda lijepo, ali svejedno obično. "Mercedes" koji voze im je također posudio klub kao dio sponzorskog ugovora, a sam Boško Balaban je odabrao karavan "iz obiteljskih razloga". Jedina zabava koju su zabilježile kamere je strogo kontrolirani događaj organiziran u sponzorske svrhe.

Balabanovi pokazujući svoje susjedstvo tvrde da je ono fino, "ali da se nekada čini kao da nema nijednog živog čovjeka", odnosno kako u Bruggeu "uglavnom žive starci". Svemu tome treba dodati sumorno podneblje Zapadne Europe, pa da cijela priča o nogometnoj superzvijezdi Bošku Balabanu počne sličiti na art-snobovske filmove o pripadnicima srednje klase u sjajno uređenim, ali sumornim predgrađima, koji odjednom shvaćaju da vode monoton i isprazan život.

Za takav dojam je možda najzaslužniji sam Boško Balaban, koji se pred kamerama očito ne snalazi tako dobro kao na igralištu, pa činjenica da radi posao koji uistinu voli ne dolazi do izražaja. Srećom je tu njegova supruga koja ima daleko više iskustva s medijima, te savršeno igra ulogu brižne te nadasve uspješne supruge i majke.

Tomislav Butina, Balabanov kolega i suigrač, se također pojavljuje u reportaži i za njega se čini da se u Bruggeu daleko bolje snašao te da mu taj grad daleko bolje leži. Međutim, činjenica da je razlog tome njegova ljubav prema likovnoj umjetnosti po čemu je taj dio svijeta poznat ga čini previše udaljenim od hrvatskih nogometnih stereotipa da bi mu autori reportaže udijelili pažnju.

Iako će bez svake sumnje zadovoljiti voajerske potrebe hrvatske publike, prva epizoda sapunice "Život nogometaša" bi se mogla shvatiti kao ne baš previše uspješan primjer RTL-ovog "infotainmenta", odnosno kao jedan od rijetkih primjeraka hrvatskih reality showova u kojemu je prozaična stvarnost pobijedila u srazu s glamuroznom predstavom.

Dragan Antulov
Foto: RTL