SVJETSKO nogometno prvenstvo pakao je kroz kojega žene moraju proći, a prema kojemu je proći onaj Danteov lako kao trogodišnjaku oteti sladoled.

Ono o čemu se puno priča u zadnje vrijeme je predstojeće Svjetsko prvenstvo, a ono o čemu se premalo priča su žene koje ne zanima nogomet uoči istoga.

O ženama čija gora polovica odlazi u Njemačku za vrijeme SP-a, gdje vlasnici bordela već sad zadovoljno trljaju ruke, ne želimo ni razmišljati. Bog s vama.

Manje od dva gotovo jednako velika zla je tridesetodnevna izloženost prizoru gdje vaš dragi na istom kauču na kojemu je prije tek mjesec dana pokušavao "šlatati" vas dok gledate "Boja purpura" (film za vrijeme kojega definitvno nije vrijeme za šlatanje, iako njemu nije jasno zašto), sada šlata svoje prijatelje i dijeli s njima emocije za koje niste ni znali da ih vaš dragi posjeduje. Sumnja da je vaš dečko postao homoseksualac također je jedna od nuspojava SP-a.

Žene čije se gore polovice i inače ne mogu junačiti nekom prevelikom seksualnom potencijom mogu se smatrati prokleto sretnima budući će za upražnjavanje seksualnih potreba biti dovoljna pauza za poluvremena ili čak za vrijeme reklama.

Jedna od mogućih solucija je i sporazumni dogovor. Recimo - ako Španjolci završavaju u 15 sati, a Englezi počinju u 19, to su četiri sata za "vannogometne" aktivnosti. A i to je previše.

Ako ni takvi pregovori ne upale, preporučamo obnavljanje kolekcije igračkica kupljenih u seks shopovima. Pri tome svakako provjerite jesu li baterije u istima pune.

Osim prokletih sretnica te nesretnica koje će morati izdvojiti određenu svoticu za stvaranje jednomjesečnih zaliha baterija i kojekakvih vibrirajućih spravica, tu su i one kojima je svejedno jer ionako vole nogomet, pa će ga pratiti zajedno sa ostalim nakupinama testosterona. Vjerovali ili ne, i takve žene postoje, bilo da im je kriterij odabiranja momčadi za koju će navijati onaj "čije su hlačice uže", bilo da se zaista razumiju u nogomet.

Preživjeti SP ženama nije laka stvar. U svakom slučaju, drage žene, neka vas tijekom tih mjesec dana vodi misao da će i SP-u jednog dana doći kraj, nakon čega će on imati potrebu "isprazniti" svu tu muškost koju je tijekom istoga nakupljao.

Pri tome će one kojima je osveta draža od par sekundi cupkanja u horizontali reći "ne sad, boli me glava". One malo osjećajnije možda će mu ipak bar donekle ublažiti bol lipanjskim izdanjem Playboya.

B.S.