MARIANA van Zeller jedna je od najhrabrijih i najpriznatijih istraživačkih novinarki našeg doba. Dobitnica prestižnih nagrada Peabody i duPont te autorica serije koja je ove godine s nevjerojatnih 29 nominacija pomela konkurenciju na dodjeli nagrada Emmy, Mariana je novinarka koja bez zadrške ulazi u najmračnije kutke svijeta.

Njezina dokumentarna serija Trafficked, koja se emitira na National Geographicu, postala je globalni fenomen. S empatijom i nevjerojatnom upornošću, Mariana se suočava s krijumčarima, prevarantima i ubojicama kako bi nam otkrila skrivene mehanizme i ljudske priče koje stoje iza crnih tržišta koje donose bilijune dolara. Od smrtonosnih narko-kartela i internetskih prijevara do trgovine ljudima i ilegalne prodaje organa, njezin rad nije samo novinarstvo već tip novinarstva o kojem snimaju filmove.

U najnovijoj, petoj sezoni serije Trafficked, Mariana nas ponovno vodi na put, a ovog puta istražuje kako meksički karteli šire svoj utjecaj unutar granica SAD-a, ulazi u jezive kampove za internetske prijevare u Aziji, istražuje prodaju nevjesta i infiltrira se u američke paravojne formacije.

Nažalost, imali smo premalo vremena da prođemo kroz sve što nas je zanimalo, ali pokušali smo ugurati što više pitanja.

Krenimo s novom sezonom. Recite nam nešto o snimanju i postoji li neki konkretan plan specifičan za ovu sezonu?

Izazovi su uvijek isti, a to je dobiti pristup onim najtajnijim i najskrivenijim mjestima na svijetu, ali i dovesti pred kamere ljude koji su veći dio života proveli izbjegavajući te iste kamere. Međutim, rekla bih da smo ove sezone dotakli neke teme koje su vrlo aktualne, bio to porast paravojnih formacija u svijetu, prisutnost kartela u Americi, promjene nastale epidemiji opijata ili istrebljenje određenih vrsta morskih pasa zbog lova. Uglavnom teme koje viđamo u naslovima, a o pozadini kojih ne znamo dovoljno.

Trafficked se bavio nizom različitih tema i putovali ste diljem svijeta kako bi ih pokrili. Jeste li ikad razmišljali o Balkanu koji je često bio raskrižje trgovine oružjem i drogama?

Voljela bih ga istražiti. Nadam se da će me neki od vaših čitatelja kontaktirati i dati mi pristup balkanskom podzemlju.

Jeste li se tijekom svojih putovanja susreli s tragovima koji bi vodili do Balkana?

Svojevremeno sam izvještavala iz Srbije i u periodu prije snimanja serije putovala Balkanom, a tijekom tih izvještavanja često nailazite na priče o ilegalnoj trgovini drogom i oružjem što definitivno budi moju znatiželju i oduvijek sam željela tamo provesti više vremena.

Serijal je evoluirao od istraživanja "klasičnih" crnih tržišta poput droge i oružja do apstraktnijih tema poput kripto prijevara, dezinformacija i ekstremističkih ideologija. Što vas je ta evolucija naučila o budućnosti crnih tržišta? Postaju li ona sve više digitalna i bezlična?

Ono što mnogo ljudi ne zna jest to da ta crna tržišta čine 38 % globalne ekonomije. Ekonomisti to nazivaju "skrivenom trećinom" i imaju ogroman utjecaj na našu svakodnevicu, neovisno o tome bilo to na ulici ili na našim računalima. Ono što primjećujemo je rast digitalne komponente, pogotovo u slučajevima online prijevara i ovo je prvi puta da je tržište online prijevara globalno prestiglo trgovinu drogama.

To je zapanjujuće, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da tržište drogama godišnje donosi između 600 i 800 milijardi dolara. To je više nego BDP nekih zemalja zajedno. To sve ukazuje da bi ove digitalne prijevare mogle postati budućnost kriminala. I to ne znači da će ova druga tržišta (droge, oružje i slično) nestati već će im ovo rastuće tržište u mnogočemu pomoći.

Čemu vas je, konkretno ova nova sezona, naučila o svijetu i vremenima u kojima živimo? Postoji li neko novo otkriće koje vas je iznenadilo i zateklo?

Naučila me da su predrasude vaš najveći neprijatelj. Svi imamo neke unaprijed stvorene ideje o svijetu u kojem živimo, a epizoda o kartelima u Americi dobar je primjer. Naš predsjednik, Donald Trump, voli uperiti prstom u imigrante i tvrdi da su ilegalni doseljenici krivci za kriminal u zemlji i da većinu toga možete svaliti na ljude koji ilegalno prelaze granicu.

No, ono što smo doznali snimajući epizodu je to da su pripadnici kartela većinom Amerikanci i da droga ulazi većinom preko službenih, legalnih punktova. To je jedan od primjera situacija koje na test stavljaju naša uvjerenja o tome kako stvari funkcioniraju.

Isto tako, naša priča o tvornicama prijevara. Radi se o zgradama u kojima rade desetine ili ponekad čak tisuće prevaranata koji izvlače novac od ljudi diljem svijeta. Ono što smo doznali da su ti prevaranti često i sami žrtve. Ljudi koje tamo drže protiv njihove volje. Neki od njih su ubijeni, drugi su počinili suicid nakon što su pokušali pobjeći s mjesta na kojem su praktički držani kao taoci.

To je u konačnici i misija Traffickeda, da gledatelje natjera da propituju svoja uvjerenja.

To me dovodi do sljedećeg pitanja. Nakon što je epizoda emitirana, kakav je njezin stvarni utjecaj? Jeste li ikada dobili povratnu informaciju od organa reda da je vaš rad doveo do istrage ili uhićenja? Ukratko, kako mjerite uspjeh epizode ili sezone?

Prvenstveno, mjerim to reakcijama naših gledatelja, a činjenica da smo u petoj sezoni jasno pokazuje da su gledatelji gladni ovakvog sadržaja i kvalitetnog istraživačkog novinarstva. Nije uvijek jeftino, nije uvijek sigurno i nije uvijek jednostavno, ali date li ljudima kvalitetno istraživačko novinarstvo, gledat će. 

Također, često me kontaktiraju vlasti. Ne kako bi otkrili moje izvore jer to nikada ne bih ni otkrila, već me traže da komuniciram s policijom i raspravljam s njima o tome što sam otkrila kako bih im pomogla u njihovim istragama i dala im uvid u to kako neka od tih crnih tržišta funkcioniraju. Osim toga, utječemo na donošenje zakona i to kako vlasti funkcioniraju. To je bitno za svaki žanr kojim se bavite.

Tijekom gotovo 20 godina izvještavanja o najmračnijim aspektima ljudskog ponašanja, kako se štitite od cinizma i u konačnici toga da ne "pregorite"?

Volim ovo pitanje, posebno dio s cinizmom jer to je jako bitan dio priče. Jedna od mojih najboljih prijateljica govori mi da sam dobra, ali ujedno i najnaivnija novinarka koju poznaje. I to s jedne strane doživljavam kao kompliment jer to je ono što radim, ne samo profesionalno već i privatno - uvijek tražim najbolje u ljudima.

Ako sam zbog toga naivna i manje cinična, prihvaćam to i ponosna sam na to. Čak i u svijetu zločina, pokušavam pronaći ljudskost i vezu s ljudima koji su izopćeni i oko kojih postoji najviše stereotipa. To ne znači da odobravam ono što rade, držim ih odgovornima i postavljam im pitanja koja ne žele da im se postavljaju, ali u isto vrijeme i prije svega, želim doznati zašto rade to što rade.

Većina ljudi nema drugi izbor. Izbori većine nas dobri su koliko su dobre prilike koje su nam date. U većini slučajeva, nedostatak poslova i neimaština tjeraju ljude u zločin.

Djelomično ste odgovorili na moje sljedeće pitanje. Naime, vaša karijera definirana je pristupom koji se temelji na empatiji. U epizodama u kojima razgovarate s plaćenim ubojica i svodnicima, gdje sugovornici opisuju djela ekstremne brutalnosti, gdje povlačite granicu? Je li empatija više metodološki alat za dobivanje pristupa ili istinski pokušaj pronalaženja iskupljujućih kvaliteta u svakome?

Apsolutno tražim iskupljujuću kvalitetu. Nije uvijek jednostavno, a ponekad ni moguće, ali važno je jer ništa nećemo postići osuđivanjem. Smatram da odgovore, a često i rješenja dobit ćemo isključivo pokušamo li razumjeti drugu stranu, kako je došlo do problema.

Kako je došlo do toga da 16-godišnjak u Peruu vuče kokain kroz opasno područje i već je vidio gomilu svojih prijatelja kako pogibaju? Što je dovelo do toga da prevarant u Jamajci koristi muljaže da prehrani svoju obitelj? Nećemo doći do rješenja ako samo sjedimo, osuđujemo i ponašamo se kao da smo iznad svih tih ljudi.

Da, i sam se često nađem u situacijama u kojima nagonski osuđujem, a da nisam upoznat s cijelom situacijom i čim uložim minimum truda i dođem do informacija, to korijenski mijenja apsolutno sve. No, kako funkcionira taj vaš "slobodarski" pristup u svijetu koji ne troši vrijeme na razmišljanje ni razumijevanje nijansi već isključivo osuđuje?

Apsolutno se slažem. Osuda i dolazi s mjesta nedostatak informacija. Ne uvijek, ali prečesto. Empatija je teška. Pogotovo kad vam ubojica govori da uživa u tome što radi. Ne mogu suosjećati s njim, ali najmanje što mogu je pokušati razumjeti zašto radi to što radi.

I da, živimo u vremenima 10 do 15 sekundi dugih isječaka jer informacije dobivamo s društvenih mreža, a u tom okruženju lišenom konteksta vrlo je lako gledati svijet kao crno-bijeli. Kao "borbu dobra protiv zla" i "nas protiv njih". No, to nije svijet u kojem živimo. Svijet je puno siviji... zapravo, rekla bih da postoji puno više boja od crne i bijele.

Svijet je kaleidoskop komplikacija i izazova, ali u isto vrijeme ljepote i ljubavi. Svi imamo više-manje iste ciljeve i ako odlučimo provesti malo više vremena u tuđim cipelama, vjerujem da bi svima bilo bolje.

Malo smo stisnuti s vremenom pa ću pokušati nagurati što više toga u malo vremena. Mnogi mladi novinari vas vide kao uzor. Koji je najvažniji savjet koji biste dali, osim očitog – "budite uporni"?

Da, upornost je bitna, ali prema mom mišljenju, postoji ta pogrešna ideja da novinari moraju biti "objektivni" i da moraju svakoj strani dati dovoljno prostora. Moje mišljenje da su bitne tri stvari: doći do istine bez obzira gdje vas ta istina dovela, držati ljude odgovornima s posebnim naglaskom na ljudima na poziciji moći jer najčešće su oni najodgovorniji i za kraj tu je nešto o čemu se dovoljno ne priča.

To je stvaranje ljudskih veza. To da u tih nekoliko minuta omogućujete ljudima da budu u tuđim cipelama. To je alat koji samo mi novinari imamo jer mi smo ti koji vam u domove donosimo priče iz svih dijelova svijeta. To je nešto što često nedostaje novinarstvu.

I za kraj, nemoguće je izbjeći barem jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji. U "post-truth" eri dezinformacija, deepfakea, umjetne inteligencije i opadanja povjerenja u medije, vaš rad se ističe kao "novinarstvo s terena". Smatrate li da je ova vrsta "dubinskog" novinarstva protuotrov za "clickbait" kulturu i površno izvještavanje? Kakva je, po vašem mišljenju, budućnost ove skupe i rizične vrste novinarstva?

Nadam se da ima budućnost jer bitno je. Političari imaju velikih problema s istinom, a ako mi kao novinari nismo tamo da se za tu istinu izborimo to je lošiji svijet za sve nas. Imamo goru vlast, gore zdravstvo, gore škole, gore sve. I naš je posao da ukažemo na pogrešno, postavimo prava pitanja i pokušamo otkriti kako je do ovog došlo i kako to promijeniti.

A što se umjetne inteligencije tiče, već vidimo negativne strane. Ja gledam načine na koji mijenja svijet kriminala koji pratim. Pratim svijet prijevara i vidim kako AI uspješno utječe na kripto podvale, seksualnu iznudu i razne druge podvale. Stoga, da, strahujem od toga kako će AI koristiti kriminalne skupine diljem svijeta, ali i kako dodatno polarizirati svijet koji već iznimno polariziran.

Da završimo optimistično. Vidite li izlaz?

Najveća greška bila bi da tehnologiji okrenemo leđa. Kao što može biti korištena za nešto loše, možemo ju koristiti i da svijet učinimo boljim mjestom. Moramo imati sigurnosne ograde i vlast koja brine za dobrobit građana, ali vidim nevjerojatan potencijal i nadam se da ćemo tehnologiju koristiti na pravi način.