KAD SE PRIJE šest godina na američkoj televiziji pojavila serija Yellowstone, grandiozna vestern-saga o pokušaju obitelji Dutton da zadrži svoje golemo imanje u Montani, izazvala je posve suprotne reakcije: kritičari su se natjecali tko će je više popljuvati, nazivali su je sapunicom za trumpiste ili su joj, aludirajući istovremeno na soap operu (dakle sapunicu) i na horse operu (što je naziv za rane vesterne), prikrpali posprdni nadimak oat opera, što bismo mogli prevesti kao zobena sapunica. Meni se ipak najviše dopao opis Yellowstonea kao križanca Dallasa i Nasljeđa.

Nagrade su je uredno zaobilazile, no gledanost je bila izvrsna. A onda je krenula rasti. Sve dok nije postala najgledanija serija na američkoj TV mreži s više od 11 milijuna gledatelja po epizodi. Jedini gledaniji televizijski program u sezoni 2022./23 bile su utakmice američkog nogometa.

Stigao kraj

Ovog je mjeseca, nakon gotovo dvogodišnjih peripetija zbog odlaska iz serije najveće zvijezde Kevina Costnera, koji je imao glavnu ulogu, patrijarha obitelji Dutton, Yellowstone konačno priveden kraju.

S obzirom na opseg, doseg, tematsku intrigantnost, pa i prisutnost na našim ekranima - naime više je puta prikazana na HRT-u, a dostupna je na SkyShowtimeu i Netflixu - zaslužuje kakvo-takvo završno slovo.

Još od scenarija za film Sve ili ništa, odličnog krimića koji i pričom i ikonografijom asocira na vestern, ime scenarista Taylora Sheridana neraskidivo je povezano s vesternom, a kad se pojavila serija Yellowstone čiji je Sheridan show runner, odmah joj je zalijepljena etiketa suvremenog vesterna.

Iako ta etiketa zna završiti kojegdje, dovoljno je da se u kadru pojavi tip na konju sa Stetsonom, ovaj put zaista nije promašila. I nije riječ tek o ikonografiji, već zapravo o suštini žanra koji Sheridan dobro poznaje. 

Stereotipni opis vestern-narativa jest pretvaranje divljine u vrt ili, prevedeno, uvođenje civilizacije u pravno nesigurne predjele tzv. Divljeg zapada kojima su do tada kročila tek indijanska plemena, zatim tragači za zlatom, a tek onda i obični ljudi, mahom poljoprivrednici i stočari. Taj napredak u prvom je redu vezan uz uvođenje pravne države, odnosno principa jednakosti pred zakonom, umjesto do tada važećeg zakona jačeg. 

Yellowstone se bavi sličnom temom, ali u novim okolnostima taj je sraz ponešto drugačiji. Naime, dok krajem 19. stoljeća praktički nije bilo dileme da je uvođenje pravne države dobra stvar za sve, pa se osim razbojnika tome nitko nije protivio, zbog prijetnji progresom i civiliziranjem divljine u današnjoj Montani obitelj Dutton i drugi rančeri države Montane imaju mnogo razloga za brigu. 

Političke kontroverze

Taj progres danas više nije tako jednoznačno pozitivan, on ne predstavlja jednakost za sve, već upravo suprotno, vraća u optjecaj zakon jačeg, no to sada nije pravni, već ekonomski princip. Plan za izgradnju aerodroma, skijališta i najezda turista potencijalna su smrt za lokalno stanovništvo i njihove poslove od kojih generacijama žive. Vestern je upravo postao mnogo kompliciraniji nego u vrijeme Shanea i Točno u podne, a iz te složenosti proizlaze i brojne političke kontroverze koje prate ovu seriju od samoga početka.

“Ja sam suprotnost napretku. Ja sam zid o koji on udara”, reći će Kevin Costner nakon što početkom pete sezone postane guverner Montane, no zatim ide i korak dalje pa kaže da se kandidirao za guvernera samo kako bi spasio vlastiti ranč, odnosno da mu je pri donošenju odluka njegov ranč uvijek na prvom mjestu. To čak ni Donald Trump ne bi tako otvoreno rekao.

Nije stoga neobično da Yellowstone nazivaju republikanskom serijom ili red state verzijom Igre prijestolja (referira se na države pretežno srednjeg zapada koje većinom glasaju za republikance), no stvari ipak nisu tako jednostavne.

Sheridan će redovito otkloniti interpretacije o desničarskoj seriji argumentirajući to načinom na koji tretira Indijance, zaista iznimno pažljivo i dostojanstveno, zatim prikazom ženskih likova, često inteligentnijih, snažnijih i zanimljivijih od muških, te načinom na koji se prikazuju američke korporacije, njihova beskrupuloznost i pohlepa, kao i opasnost od gentrifikacije i uništenja prirode. To zaista ne zvuči kao desničarska agenda.

S druge pak strane, romantičnim odnosom prema starom zapadu, mitologizacijom tzv. američkog načina života, davanjem prioriteta obitelji ispred institucija, serija zaista jaše na konzervativnom valu te se opire pokušajima jednostavne interpretacije. Između ostalog zato što u ovako politički polariziranoj Americi nikome nije na kraj pameti da postoji mogućnost sinteze vrijednosti s oba pola ideološkog spektra, a upravo je to ono što Yellowstone nudi. 

Sheridan nije fejk, a nije ni glup, svjestan je vlastitih ograničenja, no to ga ne sprječava da kreira vlastiti svijet i sustav vrijednosti koji se ne poklapa s agendama republikanaca ili demokrata. 

Inteligentniji od svojih kritičara

U svakom slučaju, Sheridan mi se čini mnogo inteligentnijim od svojih kritičara, čak i ako zanemarimo politiku i ideologiju. On je, naime, uspio pronaći gledatelje tamo gdje ih nitko odavno nije zarezivao, na ruralnom srednjem zapadu koji liberalni mediji preziru, a holivudski filmovi zaobilaze. Osim kad im za epizodista zatreba neka seljačina s kaubojskim šeširom ili kakav atraktivni pejzaž. 

Desni, blago desni ili centralni, kakogod, Sheridan je pronašao način da adresira probleme koje ta publika razumije i koji ih se tiču, a o njima nitko u američkoj suvremenoj filmskoj i TV produkciji ne progovara. Ipak, vrlo vjerojatno je većina tih gledatelja prošlog mjeseca glasala za Trumpa, prečuvši kako je dotičnog prije nekoliko godina Taylor Sheridan nazvao motherfuckerom i založio se za njegov opoziv.

U petoj sezoni navedeni sukob između pokušaja ekonomskog razvoja Montane i starosjedilaca doveden je do usijanja, no odlukom da se povuče iz serije Kevin Costner preusmjerio je i tijek zbivanja, pa vjerojatno nikada nećemo saznati kako je Sheridan zapravo zamislio završetak ove priče.

Možda jednom saznamo što je zapravo bilo u pozadini razlaza između produkcije i Costnera, jer konflikti u rasporedu ne zvuče dovoljno uvjerljivo. Iako se nikada nije spominjala politička pozadina kao casus belli, poznato je da su Costnerova uvjerenja mnogo ljevija od Sheridanovih i lako je zamisliti da se nije sasvim slagao sa smjerom posljednje sezone. No, što se točno događa u njoj?

John Dutton postaje guverner Montane i zaustavlja sve pokušaje ulaska krupnog kapitala. Sukobljava se sa sinom Jamiejem koji postaje državni tužitelj, a ovaj se pak spetlja s odvjetnicom tvrtke protiv koje se bori stari Dutton. Uskoro Jamie pokreće postupak očevog impeachmenta, no tada sve ode k vragu i, iako su ljubiteljima serije daljnji događaji dobro poznati, ipak ćemo ovdje stati.  

Fascinantna priča

Moguće je da se Costneru nije sviđao razvoj njegova lika, no u cjelini gledano teško je priču vidjeti kao desničarsku, a još manje trumpističku. Neke kritične teme Sheridan, što bi rekli marksisti, dijalektički razrađuje, primjerice temu o zaštiti prirode i životinja. Budući da je Dutton kao čovjek starog kova istinski ne razumije, uzima kao savjetnicu zelenu aktivisticu (koja ga uzgred i fizički privlači). 

Pokušavajući shvatiti kako razmišlja, upušta se s njom u višekratne razmjene mišljenja (i ne samo mišljenja) pa će dvije potpuno suprotstavljene strane ipak s vremenom početi makar shvaćati i prihvaćati poziciju druge strane. To bi mogao biti put koji sugerira Yellowstone, a koji nitko sa strane nije ozbiljno uzeo u razmatranje. Možda i zato što je završio prije nego što je počeo, naravno, krvoprolićem. 

Osim političkog i ideološkog sloja, Yellowstone je u prvom redu fascinantna priča, nepresušnog bogatstva tema, motiva, likova, brojnih sporednih rukavaca i obilja obrata. Riječ je o staromodnoj seriji lišenoj ironije i modernističkih dosjetki, seriji golemog dramskog zamaha kakva već dugo nije snimljena. 

Taylor Sheridan naveo nas je da zavolimo obitelj koja se poput naših Glembajevih sumnjivo obogatila na nesreći onih najobespravljenijih, a zatim ne preže ni pred čim kako bi zaštitila imovinu i obitelj. Rekli bismo: die Dutton sind Mörder und Falschspieler - ubojice i varalice. A opet, ne možemo prestati navijati za njih.

Iako je posljednja sezona od sedme epizode tragala za glavnim likom i teško se nosila s brojnim dramaturškim zahtjevima nastalim nakon Costnerova izlaska, na kraju je ipak uspješno privedena kraju. 

Konačni obračun 

No, prije toga svjedočili smo jednom od vrhunaca serije, konačnom, više desetaka epizoda najavljivanom, šekspirijanskom obračunu između Beth i Jamieja. Nakon oluje uslijedilo je još jedno povlačenje i rješenje koje neočekivano dobro korespondira sa suvremenošću.

Što učiniti ako imaš ranč koji te vuče u bankrot, a bageri i turisti su pred vratima? Riješiš ga se i kupiš manji, samoodrživi, udaljeniji od gradova, turista i prijetnji napretkom, ukratko, izgradiš svoj privatni mjehurić. Izlazna strategija kojoj danas teži sve više ljudi, iako je tek manji broj uspije ostvariti.

Od onih koji su ostali do kraja, tu je u prvom redu Beth, koja je uz Kevina Costnera utisnula najvidljiviji žig seriji, fenomenalna Kelly Reilly posvojila je seriju i kao prekrasna ali neobuzdana sila prirode podsjetila na Maureen O’Haru u Mirnom čovjeku. Ne samo što je i ona crvenokosa već je i istinska neukroćena goropadnica koja mir može pronaći samo uz starog kauboja, kako Maureen uz Johna Waynea, tako Kelly Reilly uz Colea Hausera.

Najmlađi sin Kayce jedan je od onih koji će najmanje žaliti za Yellowstoneom, što ga ipak nije spriječilo da pusti koju suzu. Uostalom, njegova supruga Monica i on to čine tijekom 53 epizode. Uplakanije žene od Monice u životu nisam sreo; ma što da se događa, tuga ili sreća, zgodna Indijanka vječno je ganuta i na rubu suza. Ako postoji dio Yellowstonea za kojim neću žaliti, onda je to upravo taj. 

Iako završetak dopušta mogućnost nastavka, sad je definitivno da se on neće dogoditi, no najavljeno je valjda sto različitih spin-offova serije - neki su već snimljeni, 1883 je sjajan, 1923 baš i ne - što prijeti da će posve upropastiti legacy jedne velike serije koja je obilježila posljednjih šest godina, serije s velikim manama, ali još većim vrlinama. A to bi zaista bila šteta.