Screenshot: YouTube

Vidimo i nevidljivo

Znanstvenici su ranije smatrali da su frekvencije svjetlosti više od 90 Hz potpuno nevidljive za ljudsko oko te da ne bi trebale uzrokovati probleme. Međutim, neka novija istraživanja pokazala su da je ta brojka negdje oko 2.000 do 3.000 i to zbog brzog pokretanja očiju koje se naziva sakada. Naime, ljudi i mnoge životinje ne promatraju prizore postojano, već se oči u brzim pokretima kreću po njima i uočavaju detalje koji su im zanimljivi. Na taj način grade mentalnu trodimenzionalnu sliku prizora. To se, među ostalim, događa i za vrijeme čitanja. Jedan od razloga takvog brzog kretanja očiju jest činjenica da je središnji dio ljudske mrežnice, koji daje sliku u najvišoj rezoluciji, vrlo malen – pokriva tek oko jedan do dva stupnja našeg vidnog polja. Međutim, upravo on ima ključnu ulogu u prepoznavanju objekata. Brzim pokretanjem očiju mi u našem okolišu uspijevamo na ekonomičan način uočiti i prepoznati sve što za nas može biti važno, bez da cijela slika bude istovremeno u fokusu. No nuspojava sakada jest da tijekom brzog pokretanja oka titraj svjetla stvara uzorak višestruke slike njezina izvora (slika dolje - prvi i posljednji red). Jedna britanska studija iz 2011. utvrdila je da tijekom sakada ljudi mogu uočiti treperenje svjetla sve do frekvencija od oko 3.000 Hz.