NAZOVITE ih pomalo lijenima, osjetljivima ili distanciranima, ali generacija Z (osobe rođene između 1997. i 2012. godine) dobro zna što želi, osobito kada je u pitanju radno mjesto.

"U mojim prilično ograničenim susretima s kolegama u toj dobnoj skupini bila sam impresionirana, a ne razočarana njihovom sposobnošću da postave čvrste granice na svojim radnim mjestima - granice koje sam i sama trebala postaviti kad sam ulazila na tržište rada. Jedna od granica je odbijanje pritiska da budete prijatelji ('mi smo jedna velika obitelj') s ljudima s kojima slučajno dijelite ured", za The iPaper piše Kuba Shand-Baptiste.

Svi znamo da ne možete birati svoje suradnike, ali mnoge starije generacije svejedno su osjećale pritisak da budu prijateljski raspoložene prema svojim kolegama, da razgovaraju o svojim osobnim životima, da izlaze zajedno u pub, da razmjenjuju tračeve, da idu dalje od čisto profesionalnih odnosa. Za neke pripadnike Gen-Z-ja to je očigledno problem.

"Prijateljstvo s ljudima na poslu je prisila"

Kako se generacija Z zapošljava u većem broju (ove godine čine više od četvrtine globalne radne snage), njihovi će pristupi početi više utjecati i na sve ostale. Freddie, 19-godišnji električar iz Kenta, jedan je od takvih radnika: "Ne vidim se kao dugogodišnji prijatelj s ljudima na poslu jer mi se to čini kao prisila. Oni nisu ljudi s kojima se posebno dobro razumijem i slažem. Ne zanima me ono što njih zanima, pa se teško ubaciti razgovore."

"Uživam u svom poslu i fokusiram se na ono što moram raditi. Išao sam na neka događanja u zabavnim parkovima i restoranima kako bih pokušao biti društven, ali uglavnom im se ne veselim. Moji kolege su puno glasniji i nezreliji od mene. Njihovo zafrkancija je čudna i svi su mi pomalo čudni", kaže Freddie.

"Ne moramo biti prijatelji s kolegama da bismo uživali u njihovom društvu"

Anketa među 2000 britanskih uredskih radnika iz 2024. pokazuje da mlađi zaposlenici imaju više poteškoća s uspostavljanjem veza, a 37% njih kaže da im je teže sklapati prijateljstva u uredu. Pandemija bi djelomično mogla objasniti zašto su neki pripadnici generacije Z manje vješti u
druženju na poslu. Radi se o ljudima koji imaju poteškoća i u komunikaciji s kolegama, a kamoli da postanu prijatelji s njima.

To je također natjeralo neke da preispitaju što žele od radnog mjesta, kaže Bil-Marjiyah Rahman (27), koja radi kao voditeljica programa u Creative Accessu, neprofitnom poduzeću koje kreativne industrije čini inkluzivnijima.

"Nakon pandemije mnogi od nas shvatili su da posao nije središte svačijeg života. Ako ste u poziciji da možete raditi od kuće, to ruši ideju da biste trebali postojati samo da biste proizvodili ili bili produktivni u smislu financijske klime. Starije generacije jednostavno nisu upoznate s tim
konceptom rada da bi se živjelo. Mislim da imamo jači osjećaj da je posao samo posao i da ne moramo biti prijatelji s kolegama da bismo uživali u njihovom društvu", kaže Rahman.

"Mnogi se bore s osjećajem da budu ono što jesu"

Iako je njezino iskustvo sklapanja prijateljstava na poslu bilo pozitivno, ona vjeruje da se mnogi ljudi iz njezine generacije bore s osjećajem da budu ono što jesu u društvu svojih poslodavaca - zbog čega ne sklapaju prijateljstva.

"Nešto od toga može se svesti na promjenu koda. Mnogi moji prijatelji potječu iz podzastupljenih sredina i mogu se postaviti pitanja o tome mogu li doista biti autentični na poslu", tvrdi Rahman. I sama je to iskusila u muzejskom sektoru gdje je smatrala da su njezine godine i to što potječe iz podzastupljenog okruženja zapravo prepreke.

"Osjećala sam se prilično otuđeno. Bilo je razgovora u kojima nisam mogla sudjelovati. Oni su bili vlasnici kuća, imali su djecu, razgovarali su o svojim hipotekama, dok sam ja brinula kako platiti put do posla", rekla je.

"Čim generacija Z osjeti da ih se osuđuje, manje će sudjelovati"

Autentičnost na poslu je važna, kaže Gen-Z savjetnica Claire MacLeod, inače osnivačica Career Pathfinder Coachinga. Interakcije na poslu, smatra, često mogu biti neprirodne.

"Čim generacija Z osjeti da ju se osuđuje, vjerojatno će biti manje sklona sudjelovanju. Autentičnost je jako važna i ponekad se u ovakvim okruženjima osjećate kao da vas netko ocjenjuje. Razgovor s direktorom s kojim inače nikada ne razgovarate djeluje neautentično. Oni zapravo nisu zainteresirani za to tko ste, pa neke interakcije potiču taj osjećaj društvene neugodnosti", rekla je.

MacLeod kaže da percepcija generacije Z ne pomaže u izgradnji samopouzdanja: "Izazov koji moji klijenti uvijek prepoznaju je njihov nedostatak povjerenja. Tu ne pomažu ni poslodavci koji to kompliciraju nazivajući ih osjetljivima ili lijenima. Zapravo, u mnogim su slučajevima samouvjereni."

Pa zašto se te lažne percepcije nastavljaju? MacLeod kaže da se nespremnost na prilagodbu može uvelike objasniti: "Poslodavci se žale na generaciju Z umjesto da prepoznaju da se moraju prilagoditi ako žele privući najbolje talente. Mnogo tvrtki još uvijek ima stav: 'Pa, uvijek smo radili stvari na ovaj način', a to ne vodi napretku."

"Neke osobne stvari se zloupotrebljavaju"

Finnegan Crouch (22), voditelj javnog angažmana u projektu Zoološkog vrta u Bristolu, smatra da se stereotipi o nepostojanim ili društveno nestabilnim zaposlenicima generacije Z mogu objasniti tendencijom njegove generacije prema emocionalnoj iskrenosti i otvorenosti.

"Ljudi mojih godina puno će češće otvoreno reći čime nisu zadovoljni ili što ne želim učiniti, što može stvoriti stereotip da je naša generacija nepopustljiva. Ali zapravo, mi jednostavno znamo što želimo. Definitivno postoje kolege koje smatram prijateljima, ali bilo je i radnih mjesta na kojima se nisam uklapao", objašnjava Crouch i nastavlja:

"Na nekim radnim mjestima ljudi mojih godina razgovarali su o osobnim stvarima s kolegama, što se zatim izjalovilo i upotrijebilo protiv njih. Sve ovisi o okruženju."

Može li generacija Z naučiti uživati?

Victoria Ayodeji, 27-godišnja savjetnica za mlade u nacionalnoj dobrotvornoj organizaciji za društvenu mobilnost Career Ready, imala je sreću da dobije savjet od mentora kad je počela raditi ​​2020. godine: "Moj stariji mentor često bi naglašavao važnost učenja kako biti vidljiv dok radiš online. To je značilo ne bojati se obratiti se ljudima za virtualne razgovore uz kavu, na primjer."

Pa može li generacija Z naučiti uživati? "Prilično sam se bojala ideje o aktivnostima poslije posla, ali čula sam koliko one mogu biti važne. Nisam prije radila od devet do pet, tako da sam osjećala veliki pritisak da se pokažem kao profesionalna i kompetentna", kaže Jasmine Burobey-Shenton, također iz Creative Accessa.

Kao i s mnogim drugim percepcijama o generaciji Z, čini se da su stvari kompliciranije nego što se čine. Međutim jasno je da negativni stereotipi o najmlađim zaposlenicima neće završiti s generacijom Z. Najstarije pripadnike generacije Alfa samo nekoliko godina dijeli od ulaska na tržište rada.