ŽIVIMO u vremenima streaming servisa kojih je iz dana u dan sve više, a velik broj ljudi pretplaćen je na barem jedan od njih. Fizički mediji postali su stvar prošlosti, a danas su tek zanimacija kolekcionara.

CD je prošlost, a danas je veća šansa da će netko kupiti album na vinilu nego na CD-u. DVD-ove su zamijenili Blu-rayevi, a čak i ako imate impresivnu kolekciju, teško je da ćete pronaći kupca jer nikoga ne zanimaju filmovi HD kvalitete. Nemaju čak ni šarm VHS-a, čije se naslijeđe barem zadržalo u filterima na društvenim mrežama. 

No DVD je nekad bio budućnost. 

Na vrhuncu popularnosti Amerikanci su na DVD-ove trošili 16.3 milijarde dolara, a danas ih jedva pronalazite u trgovinama i ne privlače vašu pažnju, čak ni kada koštaju samo nekoliko kuna. Ultra HD Blu-ray diskovi nisu se pojavili do 2015., a interes je bio takav da je Samsung (koji ih je i stvorio) samo četiri godine kasnije prestao proizvoditi uređaje koji ih reproduciraju. 

Od nešto malo više od šest milijardi prodanih primjeraka u 2011., prodaja je pala na 1.2 milijarde u 2021. Očekuje se da će ih u idućoj godini biti prodano manje 300 milijuna diljem svijeta. 

No 300 milijuna i dalje nije malo. Tko to kupuje i još bitnije, zašto?

Potrošena plastika i karton?

"Postoji solidna vojska kupaca koji su jako vezani za DVD. To je ono što odgovara njihovim potrebama", objašnjava Liz Bales, izvršna direktorica BASE-a (British Association for Screen Entertainment). Još prošle godine sedam milijuna Britanaca i dalje je kupovalo serije ili filmove na DVD-ovima. Prošle godine pet milijuna Amerikanaca prvi je put u životu kupilo fizičku kopiju nekog filma. 

Kupnje DVD-ova čine sedam posto globalnog tržišta zabave (na digitalni video otpada 70 posto), ali pad interesa usporio se u vrijeme pandemije. Iako biste pomislili da će to samo ubrzati odlazak DVD-a u ropotarnicu povijesti, ljudi i dalje kupuju nove filmove, box-setove i posebna izdanja. 

I ne radi se o starim ljudima, većina kupaca je između 25 i 30 godina. Ono bitno, većina njih su kolekcionari koji kupuju i iznajmljuju DVD-ove, a čak i u Hrvatskoj imamo slučaj postojanja videoteke koja još uvijek najnormalnije posluje iako biste mislili da je iznajmljivati filmove u glavnom gradu podjednako isplativo kao i potkivati konje. 

Kolekcionari pak imaju bezbroj razloga zašto još drže pune police filmova u zastarjelom formatu. Nekima je to navika, drugima nužnost, a neki se boje prodati kolekciju jer čak ni uz hrpu streaming servisa nisu sigurni da će u svakom trenutku moći pogledati omiljeni film. Zanimljivo je spomenuti da Netflix, koji je započeo kao servis za iznajmljivanje DVD-ova poštom, još uvijek to radi, ali zarada od iznajmljivanja čini tek dva posto njihove zarade. 

DVD-ovi su mnogima dio identiteta i osobnosti. Tom Green, radijski producent iz Cheshirea u Engleskoj, ima kolekciju od 300 DVD-ova, a dio kolekcije su i sezone Simpsona koje nikada neće pogledati jer je pretplaćen na Disney+ koji ih ima u svojoj ponudi.

"DVD-ovi predstavljaju dio mog života, dio mene. To je pažljivo stvorena kolekcija, a svaki od filmova sam nabavio u jednom dijelu života. Svaki od njih je bio moj izbor. Netflix i Disney odlučuju o mojoj streaming selekciji. Ja ne", objašnjava Green za Wired. 

Uzaludno, ali...

Green je svjestan da je održavanje ove kolekcije uzaludno i da iz dana u dan vrijednost pada. Second hand trgovine nude mu nešto malo više od 10 kuna za originalne Blu-ray diskove u savršenom stanju: "Realno, sve je to potrošena plastika i karton, ostatak prošlosti, besmisleno traćenje ugljika i radnih sati, a konačni rezultat nije čak ni dobar kao verzija sa streaming servisa."

Ipak, tvrdi da još uvijek vjeruje u DVD-ove. Kao klinac sanjao je o sobi punoj filmova i sad to ima, a streaming servisi ne daju mu isti užitak: "Sve što gledam dolazi preko malenog Amazon Fire Sticka. Naravno da je praktično. Naravno da je ekonomično, ali u tome nema užitka. Nema osjećaja ponosa. Moji frendovi neće doći i diviti se mojoj pažljivo odabranoj selekciji hongkonških akcijskih filmova ili oskarovskih filmova u izdanju Criterion Collectiona." 

Ipak, Blu-ray diskovi imaju bolji zvuk, praktičniji su onima koji su na putu pa ne žele ovisiti o lošoj internetskoj vezi, a internet je presudan i kod onih koji žive u dijelu svijeta gdje brzog interneta nema, pa ovise o fizičkim kopijama ako žele vrhunsku kvalitetu. 

No imaju li DVD-ovi potencijal da se vrate u velikom stilu kao vinili ili čak audiokazete, na koje sve češće nailazite jer su simpatičan način da izbacite retro izdanje?

Green smatra da sve ovisi o novim generacijama: "Moramo pričekati generaciju koja kontrolira kulturu da uđe u eru nakon medija. Moramo se odmaknuti od vremena u kojem na DVD i Blu-ray gledamo kao na naše stare medije. Kulturološki će postati zanimljivi tek kad postanu njihovi stari mediji."

Nakon nekog vremena sve može ponovno postati zanimljivo. Vidjet ćemo hoće li se to dogoditi i s DVD-om.