Razgovarao: Dino Geromella
Foto: Tommaso Le Pera, Dino Geromella

SREDINOM ožujka u kazalištu Bellini u Napulju održala se premijera predstave "Persone naturali e strafottenti" (Prirodni i arogantni ljudi) Giuseppea Patronija Griffija s Vladimirom Luxuriom u glavnoj ulozi, uz Danielea Russa, Mariju Luisu Santella i Timothyja Martina. U povodu predstave odlučili smo intervjuirati Luxuriju.

Vladimir Luxuria je jedini transseksualac na sjevernoj polutci Zemlje koji je bio saborski zastupnik. No, krenimo redom. Rođena je kao Wladimiro Guadagno u gradu Foggia na jugu Italije. Sa 20 godina Wladimiro se preselila u Rim na studij. Da bi si platila studij, neko vrijeme bavila se prostitucijom. Diplomirala je s najvišim ocjenama. Od djetinjstva je znala da je rođena u krivom tijelu - muškome. Vladimir Luxuria sebe zove "transgenderom" (transrodnom osobom), jer je nešto između muškog i ženskog spola, a ne voli riječ "transseksualac" jer, kaže, nije se podvrgnula kirurškoj operaciji odstranjivanja spola. Kao što ste već shvatili, Vladimir želi da joj se obraćate u ženskom rodu.

Prostituciju i ovisnost nikad nije skrivala

Od 1993. direktorica je najvećeg gay eventa u Italiji, "Muccassassina" (krava ubojica). Budući da je jedina zvijezda koja u toj diskoteci ima vlastitu svlačionicu, zbližava se s mnogim umjetnicima, koji njenu svlačionicu koriste kako bi pred nastup konzumirali kokain, i tako se Vladimir s vremenom navukla na "bijelo". Prostituciju i ovisnost nikad nije skrivala, ali su ta vremena daleko iza nje.

Kao aktivistica za prava transrodnih osoba u Italiji piše kolumne za razne medije. Pročitavši jedan njezin članak u dnevniku Liberazione, lider stranke Rifondazione Comunista (Komunistička obnova) Fausto Bertinotti 2006. odlučuje staviti Vladimir na svoju izbornu listu.

"Bolje biti fašist nego peder"

U travnju 2006. postaje prva transseksualna zastupnica u talijanskom parlamentu, što izaziva skandal u državi. Clemente Mastella naziva je "smiješnom Cicciolinom". Alessandra Mussolini napada je rečenicom "bolje biti fašist nego peder". Elisabetta Gardini buni se što osoba s muškim spolovilom koristi ženski WC u parlamentu. No, Vladimir Luxuria je dostojanstveno i profesionalno odrađivala svoj posao i njezina vjerodostojnost kod političara i kod ljudi je bila u stalnom porastu. Nakon dvije godine u saboru, raspada se Prodijeva vlada, a Vladimir se vraća svom uobičajenom poslu - aktivizmu i glumi, kako kazališnoj, tako i filmskoj.

Kada tijekom ljeta 2008. mediji najavljuju njen odlazak na Otok slavnih, celebrity verziju popularnog Survivora, kolege iz ljevice je žestoko kritiziraju. Nakon tri mjeseca provedenih u Hondurasu Luxuria pobjeđuje u reality showu, a isti je mediji i kolege uspoređuju s Barackom Obamom. Na Otoku slavnih otkriva javnosti kako je Patrizio Rossano prevario suprugu Ivanu Trump s argentinskom manekenkom Belen Rodriguez, nakon čega Ivana Trump predaje zahtjev za razvod.

U povodu intervjua smo se sastali u njezinu stanu u Rimu. Ulaskom u dnevni boravak uočljive su glazbene ploče koje je kupila tijekom nekog od svojih putovanja u Hrvatskoj - Oliver, Severina, Lidija Percan. Ponosno nam pokazuje kako pored kauča stoje mala drvena kolica kupljena na sajmu antikviteta u Puli. Izlazimo iz stana, sjedamo u auto i započinjemo intervju na putu prema kazalištu.

Pobjednica si Otoka slavnih. Hoćeš li nam objasniti o čemu se radi?

Otok slavnih je talijanski reality show koji se odvija na jednom nenaseljenom otoku u Hondurasu, u Južnoj Americi, gdje nekoliko javnih ličnosti, takozvanih brodolomaca, pokušava preživjeti boreći se protiv gladi, uragana, i prisiljeni su živjeti zajedno. Potrebna je velika snaga, više psihološka nego fizička. Kao i u svakom reality showu, gledatelji glasuju koga žele izbaciti, a ja sam sa 60 posto glasova pobijedila, što znači da sam bila najcjenjenija osoba kod publike u Italiji.

Iz tog razloga mediji su te usporedili s Barackom Obamom u izbornoj kampanji u SAD-u.

Dan nakon pobjede ljevičarski dnevnik Liberazione objavio je na naslovnoj stranici naslov "Luxuria kao Obama". Objasnili su tu usporedbu činjenicom da je Obama pobijedio mnoge predrasude o Afroamerikancima, zatvorio je tu priču o ropstvu na koje su bili prisiljeni američki crnci afričkog podrijetla, a pobjeda transgender osobe u Italiji imala je slično značenje. Tu usporedbu smatram apsolutno pretjeranom, jer s jedne strane govorimo o politici, o predsjedniku najvažnije zemlje na svijetu, a s druge strane o pobjedi u jednom reality showu. No, moramo uzeti u obzir da su Talijani za pobjednicu birali jednu transseksualku i bio je to korak naprijed prema priznanju da i mi postojimo i imamo svoj život, i ponos.

Izgubila si 17 kilograma i vratila se u Europu ljepša nego ikad.

S estetske strane Otok slavnih mi je bio od velike koristi. Možda sam smršavjela previše, ali svi mi kažu da sam sada mnogo ženstvenija.

Pripreme za odlazak na karipski otok odradila si na jednom hrvatskom otoku.

Tako je. Otok Brač bio je na neki način moja teretana prije odlaska u reality show. U Bolu na Braču je bilo predivno. Sestra me naučila neke tehnike plivanja, vježbala sam i prestala pušiti. Tada sam kupila i CD "Balkan girl" Alke Vuice i još danas pjevušim njene pjesme. Zaljubljena sam u Hrvatsku i osjećam potrebu tamo otići jednom godišnje.

Iz kojeg razloga?

Kada sam kao dječak odlazila na poluotok Gargano, koji je na talijanskoj strani Jadrana, uvijek bih se zapitala što se nalazi s druge strane mora. Prije desetak godina sam to i otkrila. Obožavam Split, Hvar, ali i sjeverni dio Jadrana. Prošlog ljeta posjetila sam Istru. Osim izuzetno dobrih ljudi, sunca, mora i hrane, upoznala sam i Nezakcij, vodnjanske mumije, Rovinj te sva arheološka nalazišta u Puli, a posebno mi se svidio mozaik "Kažnjavanja Dirke". Oduševila me ljepota Velikog Brijuna, kao i Rt Kamenjak. Nažalost, za Hrvatsku me veže i jedna jako tužna epizoda - moj prijatelj Enzo je tijekom našeg zajedničkog godišnjeg odmora na Čiovu preminuo od meningitisa u splitskoj bolnici.

Pobijedivši u Otoku slavnih, odnijela si kući veliku svotu novca, a polovinu si dala Unicefu.

Nikad nisam ni pomislila da ću pobijediti u showu, tako da, kad sam pobijedila, našla sam se s ogromnom svotom na bankovnom računu, a toliko novca meni nije potrebno. Jednostavna sam osoba, ne želim imati kuću na moru i slične stvari. Zbog toga, 100 tisuća eura dala sam za HIV-pozitivnu djecu u Mozambiku i jednom projektu kojemu je cilj liječiti žene, kontrolirati i pomagati HIV-pozitivnim ženama u trudnoći, jer postoji jedna vrsta terapije koja je vrlo efikasna u sprečavanju da virus prijeđe s majke na dijete. Projekt pomaže i djeci koja su žrtve AIDS-a iz različitih razloga - ili jer su zaražena virusom ili jer su izgubila roditelje zbog AIDS-a. Nažalost, u Africi je AIDS velik problem. Neka su naselja u opasnosti da potpuno nestanu zbog tog virusa. U Mozambiku je 16 posto ljudi pozitivno na HIV.

Kako onda komentiraš riječi pape Ratzingera koji je prošle godine baš u Africi rekao da kondomi ne pomažu u sprečavanju AIDS-a?

U Africi je potrebno pobijediti mnoge predrasude samo da bi muškarci koristili kondom. Jer često, kad afričke žene zamole muškarca da koristi kondom, za muškarce je to velika uvreda. Osim toga, u Africi još i danas postoje mnoga praznovjerja i mnogi su uvjereni da je AIDS rezultat ljutnje predaka, pa umjesto da koriste kondom, radije zapale nekakvu životinju kao žrtvu koja bi smirila ljutnju predaka. Postoje razne organizacije koje se bore za korištenje kondoma. Na jednom kontinentu gdje katolička vjera ima sve više sljedbenika (za razliku od Italije), ogromna je odgovornost reći da kondom nije potreban. To je gore nego riječi pape Ivana Pavla II., koji je govorio o kondomima kao "manjem zlu", a Ratzinger je čak rekao da kondom uzrokuje najveću štetu. Smatram da se, tkogod da kaže nešto takvo, mora osjećati odgovornim za taj problem. Kondom je nešto jako, jako korisno. Kako je moguće govoriti takve gluposti bez ikakve znanstvene podloge? Kako je moguće da osoba koja se toliko hvali da uvijek brani život zapravo šalje poruku smrti, a onda se i buni zbog kritika? U Vatikanu bi se trebali zapitati zašto svakog dana sve manje ljudi dolazi na misu u crkvu svetog Petra, zašto sve manje ljudi odabire vjeronauk u školama, zašto ima sve manje ljudi koji se žele baviti crkvenom karijerom. Reći da je kondom štetan znači udaljiti velik broj mladih od katoličke crkve. S druge strane, postoji velik broj svećenika koji rade na cesti, na najgorim mjestima, s HIV-pozitivnim ljudima, a ti svećenici preporučuju korištenje kondoma. Problem je što visoke crkvene hijerarhije žive u svom svijetu, izoliranom od društva, i ukoliko tako nastave, bit će sve dalji od ljudi i njihovih potreba.

Vratimo se tvom projektu u Mozambiku. Otišla si tamo i vidjela što je učinjeno tvojim novcem.

Na poziv Unicefa u travnju prošle godine otputovala sam u Mozambik i bilo je divno iskustvo vidjeti vlastitim očima kako taj novac zaista može nekome pomoći. Najdirljiviji trenutak putovanja bio je susret s Enoqueom, dječakom rođenim od HIV-pozitivnih roditelja, kao što su mnogi tamo. Htjela sam se vratiti u Italiju s njime, ali talijanski mi zakoni to nikada ne bi dopustili. Na povratku s putovanja mnogo sam plakala razmišljajući o stanju u toj afričkoj državi. Dovoljno je odustati od kutije cigareta dnevno da se nekoliko afričke djece pošteno nahrani. U sebi ću zauvijek nositi njihov iskreni smijeh, igre, pjevanje i ples, a i njihovo čuđenje kada bi se vidjeli na malom ekranu kamere moje snimateljice. Neću zaboraviti niti njihovo trčanje za našim džipom, kada su mahali rukama kako bi nas pozdravili, uz veliki osmjeh. Dobila sam veliku priliku za rast. Plakala sam i vratila se melankolična. No bolje je biti melankoličan, ali svjestan, nego sretan, ali odvraćen.

Dok si bila u parlamentu dobila si i više nemoralnih ponuda.

Nije ih bilo mnogo. Na žalost, ja sam vrlo iskrena pa kad me jedna novinarka upitala je li ih bilo, nisam mogla šutjeti, niti reći da ih nije bilo. I rekla sam istinu. Ali prema pisanju novina ispada da sam ja bila neka seksi zvijezda u parlamentu. Ne, imala sam 3-4 ponude i nijedna nije bila prihvaćena.

Je li neka od tih ponuda došla i iz konzervativne desnice?

Je. Događa se i to (smijeh).

Nedavno si ponudila suradnju oko civilnih prava Berlusconijevoj ministrici Mari Carfagni. Znači li to da ćeš se u budućnosti možda kandidirati s njima?

Ona je ministrica jednakih prava i, umjesto da se jedni s drugim svađamo, ja sam otvoreno rekla da sam spremna surađivati s njom. Potreban je dijalog između svih aktera, a ne zidovi između vladajuće desnice i gay udruga. Između ostalog, po prvi put ministri Brunetta i Rotondi otvorili su svoje stavove prema pravima i dužnostima gay parova. Gianfranco Fini, koji je prije nekoliko godina tvrdio da je postojanje gay kluba Muccassasina u Rimu ilegalno, danas šalje pisma potpore najvećoj gay udruzi. Situacija se mijenja i to je dobra prilika za suradnju među svima nama. A da se pomičem desno, nema šanse - moja tranzicija je na seksualnoj, a ne političkoj razini.

Dakle, nećeš se nikad više kandidirati ni na kakvim izborima. Potvrđuješ li?

Potvrđujem. Ako želiš, mogu ti i potpisati odmah. Zapravo, priznat ću vam nešto. Razmislila sam o svim političarima koji danas djeluju u Italiji - svi su iskreni, fer, umjereni, dosljedni i hrabri, monogamni i čisti kao suza. Nisam na njihovoj razini.

Prije ulaska u parlament rekla si mi da ne namjeravaš staviti silikone u grudi.

To sam prošle godine konačno učinila. Godinama to nisam htjela, jer mi je bilo dobro i bez njih. No, sada se još bolje osjećam. Govorila sam da se nikada neću podvrgnuti operaciji za promjenu spola, ali više ne želim koristiti riječ "nikad". No, ipak mislim da bi me bilo strah podvrgnuti se ovoj posljednjoj operaciji.

U životu si probala mnoge stvari, čak i prostituciju.

Dogodilo se to prije dvadesetak godina, nakon što sam diplomirala u Rimu. Trebala sam napustiti studentski dom, u kojemu sam do tada živjela i jela na teret države. Moja obitelj nije bogata, živi u provinciji, a trebala sam plaćati najam, račune. Sve se dogodilo slučajno - jednu noć vraćala sam se kući pješke kad se pored mene zaustavio jedan automobil i vozač me upitao koliko želim. Spontano i bez razmišljanja rekla sam pedeset tisuća (lira, tadašnje talijanske valute, op. a.). To prvo iskustvo nije bilo negativno, a pokazalo se dobrim načinom zarade. Trajalo je nekoliko godina.

U intervjuu za jedan talijanski tjednik rekla si da bi, ukoliko bi se vratila natrag, u životu učinila baš sve što si dosad učinila, čak bi se opet i prostituirala.

Kako je pjevala Edith Piaf,  "non, rienn de rien, non je ne regrette rien". Ja se ne kajem ni zbog čega, ni zbog grešaka koje sam učinila u životu, jer sam od toga nešto naučila, to me obogatilo. Nisam osoba koja bi rekla "da se vratim natrag, to ne bih učinila". Smatram da mi je sve što sam napravila u životu poslužilo da bih nešto naučila.

Kako ljubav?

Ljubav za život? Za kulturu?

Tvoj ljubavni život...

Osjećam da sam cijenjena, osjećam toplinu ljudi, ali na vidiku u ovom trenutku nema baš ništa (smijeh). Kada sam bila u Parlamentu, nisam imala seksualnog života zbog premalo slobodnog vremena. Na Otoku slavnih je čovjek toliko gladan da mu seks ne pada na pamet, misliš samo na hranu. Danas je najteže naći ljubav, vidjeti dvoje staraca kako se drže za ruke je prava rijetkost. U svakom slučaju, pravi čovjek za mene mora biti vrlo strpljiv. U zadnje vrijeme toliko radim da u ovom trenutku ne bih imala vremena ni za koga.

Što to radiš? 

Od ponedjeljka do petka imam emisiju u živo u trajanju od sat vremena za talijanski Radio 101. Nedjeljom sam stalni gost u emisiji "Quelli che il calcio" Simone Venture koja se snima u Milanu. Ostatak vremena provodim na kazališnim probama, koje često traju do kasno u noć. A u slobodno vrijeme pišem svoju treću knjigu. Trebam je predati do srpnja. Nakon svoje biografije te zbirke bajki "Le favole non dette" (Bajke koje nisu ispričane), sad pišem roman čija se radnja odvija u jednom konc-logoru.

O čemu govori predstava "Prirodni i arogantni ljudi"?

Radnja se odvija u Napulju na novogodišnju noć. Ja sam transseksualna prostitutka koja si je sašila svečanu haljinu za izlazak, ali na kraju ostajem sama. Ipak izađem i u pivnici upoznajem dvoje gay turista koji traže sobu gdje bi zajedno proveli noć. Ja unajmim sobu za 20 eura, pa im je u podnajmu naplatim 200. No, ne želim provesti sama novogodišnju noć. Taj kazališni komad zapravo predstavlja osobne tragedije četvero ljudi.