"PARADAJZ-TURIST" ili "pašteta-turist" posljednjih je godina postala najveća uvreda za turista na hrvatskim plažama. Zašto nekima smetaju oni koji na plažu nose vlastitu hranu poput pašteta, kruha i rajčica? Raspravu o tome ponovno je potaknula objava jedne influencerice iz Srbije, Tee, koja je na Instagramu podijelila svoju priču.

"Ja sam odrasla sa samohranom majkom, živjeli smo bez ikakve financijske pomoći od bilo koga. Moja je mama puno radila da mi osigura sve, pa i more jednom godišnje. I meni je bilo potpuno normalno da ponesemo hranu na more jer nam je jedino tako mogla omogućiti putovanje. Nikad nisam mislila da je nešto u vezi s tim pogrešno. Svrha je putovanja da se uživa u tom mjestu, upoznaju novi ljudi, vide novi krajolici, a nije poanta u tome da se ide po restoranima i potroši novca koliko je i sam put koštao", smatra ona, dodajući da će i dalje putovati kao "paradajz-turist".

"Na moru ću jesti paštetu ako treba. By the way, u Americi, Španjolskoj je sasvim normalno poneti frižider torbu na plažu punu pića, sendviča, voća. To paradajz turista, su izmislili neki iskompleksirani ljudi", složili su se neki u komentarima.

"Možda za tebe, ali za destinaciju u koju dolaziš je važno da trošiš tamo. Zamisli da svi turisti ponesu svoju hranu, plate smještaj 100 eura za tjedan dana i vrate se kući? Na što bi to ličilo, pitaš li se...", tvrdili su drugi.

Kako je nastao pojam 'paradajz-turisti'

Pojam "paradajz turist" nije nastao kao opći sinonim za "škrte turiste" (kako se danas često koristi na Jadranu), nego kao prilično konkretna, vremenski i prostorno vezana etiketa iz 1980-ih.

Izraz se veže uz turiste iz bivše Jugoslavije (u praksi ponajviše iz Srbije) koji su 1980-ih masovno ljetovali u Grčkoj - i ondje, osim što su se kupali, intenzivno kupovali. Ključ je u tome da tadašnji "prvi paradajz turisti" nisu bili ni siromašni ni asketski: naprotiv, trošili su, ali više na namirnice nego na klasične ugostiteljske usluge.

U Grčkoj su kupovali jeftinije i ukusnije povrće (posebno rajčicu/paradajz), papriku i patlidžan, a dio ljudi ondje je čak kuhao zimnicu (spominje se ajvar) i potom se kući vraćao automobilima punim namirnica i kupljenih stvari. Upravo ta slika - povratak s mora s "gepekom punim paradajza" - postala je prepoznatljiva i dala ime fenomenu.

Tek kasnije, kroz godine, izraz se “preselio” na Jadran i promijenio značenje: počeo je označavati goste koji na destinaciju dolaze s hladnjacima i vrećicama hrane, pa minimalno troše u trgovinama i restoranima, odnosno koji “odmor odrađuju” uz vlastite zalihe. Dakle, izvorno nije označavao nekoga tko donosi hranu na more, nego nekoga tko se s mora vraća s kupljenom hranom.