Tekst: V. Voloder
Foto: Goran Perešin/Index

NAKON što je zakrčio oduševljenu Tvornicu prije nekoliko tjedana, zbog preogromnog interesa publike za glazbenikom iz južnih krajeva, Neno Belan je Zagrebu poklonio još jedan svoj legendarni koncert, posve očekivano ponovio uspjeh i dokazao da domaća publika za glazbenike starog kova interesa itekako ima.

Belanove novije pjesme, ali i hitove koji neodoljivo u sjećanje prizivaju neke minule dane, publika svih uzrasta i oblika pjevala je više od dva sata, a jedino čega u prepunoj Tvornici sinoć nije bilo je zrak. Belan je još jednom dokazao da se sa svojim Fiumensima, s kojim svira gotovo dvanaest godina, kuži bez ijedne riječi, a lica oduševljene mase ionako su o ovom događaju govorila sama za sebe.

Ipak, nismo odoljeli da ne upitamo one koji nisu bili ni u planu u najplodnijem razdoblju Belanovog stvaralaštva odakle oni ovdje i dobili posve očekivan odgovor, od svih redom: "Belan je kralj, njegove ploče u mojoj kući se vrte otkako znam za sebe". Jedan odgovor od stotine ljudi za jednog glazbenika, koji je opet pokazao da vam za uspješnu karijeru ne trebaju žute naslovnice i golišave fotke. Voljeti glazbu sasvim je dovoljno.

To nam je potvrdio i pjevač, kojeg smo netom prije koncerta zaskočili i porazgovarali s njim o njegovoj karijeri. Između ostalog, ispričao nam je da smatra da instant zvijezde danas kradu kruh ozbiljnim glazbenicima (iako se to iz posjećenosti njegovih koncerata ne bi dalo zaključiti), ali i malu anegdotu kako je Porinom nagrađeni fenomenalni duet s Massimom "Zar više nema nas" godinama bio izgubljen u Savićevom domu.