TOLIKO je vrsta odnosa koje odrasla osoba ima - romantični, radni, prijateljski, obiteljski. Iako se može činiti da su ti odnosi vrlo različiti, svaki tip odnosa snažno je uvjetovan i razvijen pod utjecajem teorije vezanosti i njenih tipova. Vezanost se može opisati kao emocionalna povezanost koja se formira između pojedinaca i koja ima dugotrajne učinke na naše ponašanje i interakcije.

Što je teorija vezanosti

Teorija vezanosti postoji već dugo vremena, a njen početak se može pratiti unatrag do istraživanja britanskog psihologa Johna Bowlbyja, koji je postavio temelje za ovo područje studija. U početku je glavni fokus bio na odnosu između majke i djeteta. Strauke naglašava da vezanost igra ključnu ulogu u oblikovanju emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta. "Neki autori u početku su tvrdili da se vezanost razvija u vrlo ranoj dobi - unutar prvih 18 mjeseci", ističe.

Iako se vezanost počinje razvijati u vrlo ranoj dobi, njezin učinak na odrasle osobe je značajan. Naše emocionalne povezanosti s drugima oblikuju se kroz iskustva iz djetinjstva i utječu na izbor prijatelja, partnera i načine na koje se povezujemo s novim ljudima.

Tipovi vezanosti

Prema teoriji vezanosti, postoje četiri glavna tipa vezanosti: sigurna, anksiozna, izbjegavajuća i dezorganizirana. Sigurna vezanost se formira kada roditelji zadovoljavaju potrebe bebe, kao što je pružanje utjehe kada beba plače. Na taj način stvara se emocionalna povezanost, a beba uči da postoji osoba koja joj pruža sigurnost. Ovo iskustvo pozitivno utječe na buduće veze, omogućujući osobama da se osjećaju sigurno i sposobno za zdrave emocionalne povezanosti.

S druge strane, anksiozna vezanost se razvija kada roditelji ne pružaju dosljednu podršku. Djeca s ovim tipom vezanosti često postaju previše ovisna o drugima i boje se napuštanja, što može dovesti do nesigurnosti u odraslim odnosima. Izbjegavajuća vezanost, s druge strane, oblikuje se kada roditelji izbjegavaju emocionalne interakcije. Takva djeca često izrastaju u odrasle koji imaju poteškoća u stvaranju bliskih veza, preferirajući distancu.

Dezorganizirana vezanost se javlja u situacijama gdje su roditelji nepredvidivi ili traumatični. Djeca s ovim tipom vezanosti često se suočavaju s unutarnjim sukobima i poteškoćama u izgradnji stabilnih odnosa.

Kako vezanost utječe na kasnije odnose

Kako se naše iskustvo vezanosti iz djetinjstva manifestira u odraslim životima? Obično, ljudi počinju detaljnije analizirati sebe kada su u romantičnim odnosima. To uključuje razlike u komunikaciji, načinu rješavanja sukoba i količini vremena koje par provodi zajedno. Strauke napominje da tipovi vezanosti često utječu na dinamiku u vezama. "Jedan partner može željeti održavati distancu, dok drugi traži vrlo intenzivan kontakt i povezanost. Ni jedan od tih slučajeva nije loš sam po sebi, ali to može uzrokovati probleme u vezi".

Ova nesklada između očekivanja i potreba partnera može dovesti do sukoba, frustracija i nezadovoljstva. Na primjer, osoba s sigurno vezanom partnericom možda će se osjećati frustrirano zbog ponašanja partnera koji pokazuje izbjegavajuću vezanost, dok će partner s izbjegavajućim stilom možda osjećati pritisak zbog intenzivne povezanosti koju očekuje siguran partner.

Važnost prepoznavanja vlastitog tipa vezanosti

Prepoznavanje vlastitog tipa vezanosti ključno je za izgradnju zdravih i ispunjavajućih odnosa. Svjesnost o vlastitim obrascima ponašanja može pomoći pojedincima da bolje razumiju svoje reakcije i emocije u različitim situacijama. Također, može pomoći u prepoznavanju i rješavanju problema koji se javljaju u vezama. 

Primjerice, ako osoba prepoznaje da ima anksioznu vezanost, može raditi na razvoju emocionalne otpornosti i komunikacijskih vještina koje će joj pomoći u smanjenju straha od gubitka partnera. Osobe s izbjegavajućim stilovima vezanosti mogu raditi na izgradnji bliskosti i otvorenosti prema partneru.

Razumijevanje teorije vezanosti i njenih tipova može biti od suštinskog značaja za poboljšanje kvalitete naših odnosa. Ova teorija ne objašnjava samo kako se formiraju naši emocionalni obrasci, već također pruža putokaze za rad na vlastitim slabostima i jačanje emocionalnih veza. Prepoznavanje vlastitih obrazaca ponašanja može dovesti do zdravijih, sretnijih i ispunjenijih odnosa, kako u romantičnim vezama, tako i u prijateljstvima i obiteljskim odnosima. Stoga je važno osvijestiti značaj vezanosti u našim životima i raditi na izgradnji sigurnih i podržavajućih odnosa.