SELO Darvell u istočnom Sussexu na prvi pogled djeluje kao mjesto iz snova. Naime, ondje nema kriminaliteta ni dugova, a svi stanovnici imaju osiguran krov nad glavom – sve to bez potrebe za zarađivanjem plaće. Ne, nije riječ o izmišljenoj utopiji, već o selu gdje zajednica od 300 ljudi već gotovo pola stoljeća živi izvan okvira suvremenog društva.

Mjesto gdje nitko ništa ne posjeduje

Ova zajednica, smještena nedaleko od Hastingsa, dio je vjerske grupe Bruderhof, poznate po svojoj radikalnoj kršćanskoj praksi. Stanovnici dijele zajednički život, uzgajaju vlastitu hranu na farmama i u voćnjacima, vode vlastite škole, kuhinje te čak upravljaju tvornicom dječjih igračaka i namještaja koja vrijedi milijune funti.

Njihov način života temelji se na ranim biblijskim tekstovima, a pridruživanje zajednici podrazumijeva odricanje od privatnog vlasništva, novca i društvenog statusa. Oni koji odluče postati članovi zajednice moraju prihvatiti stroga pravila, među kojima su zabrana razvoda, istospolnih odnosa i pridržavanje propisanog načina odijevanja.

Kako izgleda jedan dan u selu?

Dan u Darvellu počinje u 6 sati ujutro, a rad i školske aktivnosti traju od 7:30 do 17:00 sati uz dvosatnu pauzu za ručak. Modne trendove ovdje nećete pronaći jer žene nose jednostavne tradicionalne haljine i marame, dok su muška odjeća ležerne košulje i karirane majice.

Zanimljivo je da djeca nemaju televizore, mobilne telefone ni društvene mreže. Ova zajednica vjeruje da je to ključ za sretnije i zdravije djetinjstvo.

Postoje slična naselja diljem svijeta

Bruderhof zajednica ima još 23 slična naselja diljem svijeta, a sve je započelo 1920. godine u Njemačkoj kao pacifistički pokret. Zbog svojih uvjerenja, njihovu imovinu su konfiscirali nacisti, nakon čega su pobjegli u Englesku, gdje su naišli na toplu dobrodošlicu.

Bernard Hibbs, jedan od stanovnika Darvella, živi u zajedničkoj kući sa suprugom Rachel, njihovom djecom i roditeljima. Opisuje život kao jednostavan, ali ispunjen.

"Obično jedemo zajedno u zajedničkoj blagovaonici, pjevamo i slavimo kao jedna velika obitelj. Počelo je s mladim ljudima koji su željeli u potpunosti slijediti Isusa, a taj duh i danas živi u nama", objasnio je.

"Nemam briga, nemam kredita, nemam vlastitu imovinu" 

Bernard je istaknuo da mnogi posjetitelji dolaze s predrasudama da je riječ o kultu, ali se iznenade: "Nema čudnih rituala ni tajnih rukovanja. Previše smo normalni za kult."

Kao direktor za vanjske poslove, Bernard je jedan od rijetkih stanovnika s pristupom računalu i mobitelu. "Nemam briga, nemam kredita, nemam vlastitu imovinu. Ako mi trebaju cipele, samo ih zatražim i isti dan ih dobijem. Imamo 10 automobila na 300 ljudi i sve funkcionira savršeno", zaključio je.