PRVI hrvatski film nagrađen Zlatnom palmom, Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića, priča priču heroja iz Kaštela - Tome Buzova.

Tko je bio Tomo Buzov?

Kaštelanin Tomo Buzov bio je umirovljeni oficir Jugoslavenske narodne armije. 1993. godine usprotivio se otmici u Štrpcima, ratnom zločinu počinjenom 27. veljače te godine, kada su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi pod zapovjedništvom Milana Lukića oteli grupu putnika iz vlaka 671 na relaciji Beograd - Bar, a zatim ih likvidirali.

Pobunjenim Srbima nije se svidio potez Tome Buzova pa su likvidirali i njega. Oni koji su šutjeli u vlaku su ostali pošteđeni te su kasnije prepričali što se zaista dogodilo.

Tomo Buzov krenuo je vlakom kako bi posjetio sina Darka, koji je tada služio vojni rok u Crnoj Gori. Kad su ljudi u uniformama ušli u vlak, pitao ih je zašto to rade i čija su to oni vojska. Rekli su mu da bude miran, da se to njega ne tiče.

Onda su rekli svim Bošnjacima iz hodnika da izađu, a Tomo Buzov je jednog Bošnjaka, koji je imao 17 godina, povukao za ruku, posjeo ga na svoje mjesto u kupeu, ustao i izašao umjesto njega. Prema svjedocima, Buzova su ubili vatrenim oružjem odmah nakon stanice u Štrpcima.

"Sve je bilo kao na filmu"

"Sve je bilo kao na filmu. Vlak je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformirani, osim jednog koji je imao bradu i crnu kokardu. Kada su tražili osobne iskaznice, sve je izgledalo kao rutinska procedura i, dok nisu počeli odvoditi ljude, izgledalo je kao da traže nekog određenog. Bilo je komentara da traže svoje bjegunce, po nekima je bilo jasno da su meta muslimani. Jedan od putnika u majici kratkih rukava iskočio je na snijeg iz bifea uz povike: 'Koljite balije.' Najstrašnije je bilo to što, zapravo, otmice uopće nije bilo. Nitko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo dulje od pola sata. Začudo, vlak je nastavio putovanje kao da se ništa nije dogodilo", ispričao je kasnije jedan od očevidaca.

Prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu

Film Čovjek koji nije mogao šutjeti, redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na Filmskom festivalu u Cannesu.

Drugi je hrvatski film od osamostaljenja koji se na Filmskom festivalu u Cannesu prikazao u glavnom natjecateljskom programu, odnosno u konkurenciji za Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film (Short Film Competition). Prije njega jedini je bio Ciao mama Gorana Odvorčića (Propeler Film) 2009. godine. Film je u kratkometražnu konkurenciju uvršten među više od 4200 prijava. 

Scenarij za film, osnovan na gore prepričanom istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević. Uloge u filmu imaju Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.