LJUBAV! PRLJAVE STRASTI! KORUPCIJA! Sve to možete pronaći u novom broju žutog ljubavnog trilera samo uz Index.

Juan, zbog prezimena i nasrtljivosti poznat pod nadimkom El Toro, bio je uspješni meksički zemljoposjednik. Imao je brojna poznanstva u visokom društvu, bio mlad i naočit te tako u ženama izazivao požudu, a u muškarcima zavist.

No Juana su progonili duhovi prošlosti - nikada se nije odvojio od zloglasne organizacije poznate kao Los Bandoleros. Osnovao ju je još okrutni vlastelin Francisco Franjo, a u nekoliko desetljeća uspjeli su opustošiti cijelu regiju Meksika u kojoj su djelovali. Kako bilo, Juan je nekako balansirao svoj poslovni i privatni život, a navečer se opuštao uz televizijske sapunice i čašu vina. 

No Juan je imao još jedan, ozbiljniji problem. Iako je bio oženjen i obiteljski čovjek, nije mogao pomoći svojoj strasti - volio je lijepu Josefinu. 

Zabranjena ljubav

Josefina je bila princeza koja je vladala manjom pokrajinom iza sedam gora i jednog nacionalnog parka. I ona je bila povezana s Bandolerosima, ali pred njenom ljepotom i zanosom takva sitnica je gubila na važnosti. Voljela je cvijeće i prirodu - u slobodno vrijeme obožavala je graditi vjetrenjače, koje su joj dušmani bez uspjeha pokušavali srušiti.

Zabranjenu ljubav Juan i Josefina iskazivali su pismima. 

"Di si radosti?" pisala je Josefina dok su joj suze natapale papir. Kad je otišla dostaviti pismo, bio je predivan dan, a vani se čuo samo cvrkut ptica i zujanje nove vjetroelektrane.

Budući da poštanske usluge u bespućima Meksika nisu bile osobito razvijene, odgovor je došao nakon mjesec dana.

"Di si lipa?" napisao joj je Juan. Josefina je sredila još nekoliko poslova s nogometnim menadžerom koji se kasnije odselio u Gvatemalu, a nakon toga nastavila je dopisivanje. Jednog dana dočekalo ju je sudbonosno pismo.

"Dođi k meni, sam sam", čitala je drhteći od radosti i lipote. Ipak, odlučila je odigrati lukavo pa se počela izmotavati oko vremena i mjesta. Pismonošu su u međuvremenu presreli drumski razbojnici pa se sastanak ipak nije dogodio, a Juan i Josefina nastavili su ljubovati u mašti i snovima.

Međutim, Juan je imao drugih problema - počele su ga sustizati sjene iz prošlosti. Iz vedra neba mu se javio Andrés, zloglasni šef Los Bandolerosa.

"Trebamo te, ponovno", rekao je.

"Zašto, što ovaj put želite? Vidiš da gradim karijeru i ganjam princeze… Jedino ako je nešto bitno i profitabilno", uplašenim glasom rekao je Juan, koji ni u teškim trenucima nije zaboravljao svoju odgovornu poziciju.

"Želimo da postaneš šerif. Dobit ćeš značku, lijep sombrero i revolvere, a zadatak će ti biti da ganjaš nas", odlučno je objasnio Andrés. Juanu ništa nije bilo jasno.

"Kako misliš da ganjam vas? Nakon svih organiziranih akcija koje smo zajedno poduzeli, sad želiš da sve to sabotiram?"

Borba protiv vjetrenjača

Andrés se zagledao u zalazak sunca i zapitao je li možda pogriješio u odabiru. Ipak, nije imao puno izbora - organizaciji je falilo sposobnih ljudi, a svi mlađi ionako su pobjegli preko granice raditi u Teksas.

"Kako ne shvaćaš, glupane?" zarežao je. "Mi te postavljamo za šerifa, a ti se trebaš praviti da nas sabotiraš, služit ćeš kao fikus, kaktus, kako god. Vitez Don Quijote, comprendes? Nemaš pravu svrhu, zapravo si tamo da se boriš protiv vjetrenjača", rekao je Andrés.

"Don koji? Kakve vjetrenjače? Ali već imate jednog viteza koji ubija zmajeve, onaj akademik, kako se zove… Što ću vam još ja?" zbunjen je bio Juan.

Ipak, Andrés je bio nepokolebljiv, a s obzirom na moć koju je imao, s njim se nije bilo pametno zajebavati. S druge strane, Juan se nadao da će novim statusom šerifa impresionirati lijepu Josefinu. Zbog toga je brže-bolje krenuo napisati joj pismo kako bi joj objavio radosnu vijest.

"Di si radosti? Jučer sam se vidio s Andrésom, rekao je da će me postaviti za šerifa, samo se trebam boriti protiv nekih vjetrenjača… Nije mi baš jasno što misli, ali ovo je prilika da živimo sretno do kraja života. Dođi k meni, sam sam", ponovio je ponudu.

Nažalost, odgovor koji je dobio nije bio onaj kojem se nadao.

"Kretenu jedan, zar još i ti? Ja se tu danonoćno mučim da izgradim vjetrenjače, sad su me i zatočili jer misle da sam maznula lovu na njima. Nesrećo, mamlaze, želiš me dodatno upropastiti?" pisala je bijesna Josefina iz pritvora. Nije mogla ni zamisliti takvu izdaju od svog dragog.

"Ajde u kurac i ti i vjetrenjače"

Očajni Juan pokušao je spasiti situaciju.

"Radosti, ne… Krivo si shvatila. Razgovarao sam s Andrésom i objasnio mi je sve, ja ću se samo praviti da se borim protiv vjetrenjača, sve će ostati gdje jesu. Odnosno, moram se stvarno boriti protiv vjetrenjača, a praviti se da se borim protiv tvojih vjetrenjača. Odnosno, moram se stvarno boriti protiv… A praviti… Čekaj, ne…" 

"Ajde u kurac i ti i vjetrenjače", Juan je zgužvao i bacio papir. "Ionako nisi htjela doći k meni kad sam te zvao. Sad sam šerif i tko mi šta može", ispravno je pomislio i novim revolverom propucao kaktus ispred kuće.

Andrés se smješkao i promatrao zalazak sunca. Na malu meksičku pokrajinu ubrzano se spuštao mrak.

U žutim romanima svi likovi su izmišljeni… Valjda. Tko zna, Meksiko je čudesna zemlja.