Kraljica Elizabeta imala je čitav niz suptilnih trikova kojima je osoblju i suradnicima davala do znanja što misli, je li donijela odluku ili je jednostavno željela završiti razgovor. Od pogleda kroz prozor do premještanja svoje poznate torbice, njezini su signali bili tihi, ali vrlo jasni onima koji su ih znali prepoznati, piše People.

Kad je s 25 godina preuzela prijestolje, Elizabeta se našla okružena starijim muškarcima koji su služili njezinom ocu, kralju Georgeu VI. Morala je brzo učiti i znati zadržati svoje mišljenje za sebe sve dok ne bi bila spremna donijeti konačnu odluku.

Mentor joj je bio Churchill

Njezin prvi, i za mnoge omiljeni premijer, Winston Churchill, preuzeo je ulogu mentora, pomažući joj u snalaženju i učeći čitati njezino raspoloženje. Biograf Andrew Morton u svojoj najnovijoj knjizi, Winston i Windsorsi, otkriva kako je Churchill primijetio jednu njezinu naviku.

"Primijetio je jednu naviku kraljice. Kad bi donosila odluku, pogledala bi kroz prozor na nekoliko sekundi, a zatim bi se, takoreći, vratila u sobu i objavila svoju odluku", kaže Morton. "A Churchill je govorio da je ona uvijek donosila ispravnu odluku", dodaje. Morton vjeruje da je Churchill prepoznao kako je mlada kraljica, unatoč neiskustvu, imala sve potrebne kvalitete za tu ulogu.

"Vjerovao je da ima pravi temperament" za tu ulogu, kaže biograf. "Imala je temperament birokrata, ali glamur kraljice. Stoga je bila vrlo odlučna u nekim svojim stavovima i prilično tvrdoglava, a Churchill je to poštovao."

Još načina na koje je signalizirala osoblju što želi

Pogled kroz prozor nije bio jedini njezin tajni signal. Kraljica je često koristila svoju torbicu marke Launer kako bi signalizirala da je završila s razgovorom. Premještanjem torbice s jedne ruke na drugu dala bi znak svom osoblju da je vrijeme da je diskretno izbave iz situacije.

"Bilo bi vrlo nezgodno da ste razgovarali s kraljicom i vidjeli kako torbica prelazi iz jedne ruke u drugu", rekao je kraljevski povjesničar Hugo Vickers za People 2011. godine. No, istaknuo je kako se to uvijek izvodilo suptilno. "To bi bilo učinjeno vrlo lijepo", rekao je Vickers. "Osoblje bi prišlo i reklo: Gospodine, netko bi vas vrlo rado upoznao."

Ako je pak hitno željela napustiti neki događaj, zavrtjela bi prsten na ruci. Za prekid sastanaka s premijerom ili drugim posjetiteljima u palači, koristila je skrivenu zujalicu. Njezin pritisak bio je znak osoblju da uđu u prostoriju i isprate gosta, čime bi sastanak bio elegantno priveden kraju.