PO ZAVRŠETKU intervjua s jednim našim uglednim glazbenim pedagogom i klasičnim pijanistom (neću reći tko je, ali nije Ivo Josipović), krenulo je neobavezno ćaskanje. U jednom je trenutku gotovo ničim izazvan izjavio: "Elton John je strahovito dobar glazbenik."

Dao mi je jako puno toga za misliti, dugo vremena sam pokušavao dublje razumjeti što ozbiljnog klavirista impresionira kod jednog od najpopularnijih pop izvođača svih vremena. Da bih onda, s nemalim čuđenjem, shvatio da slične dojmove imaju i neki drugi rockeri, heavy metalci, pa čak i reperi. Svi vole Johna - i mislim da je i meni sada jasnije zašto.

Maestro za klavirom

Možda će biti najbolje da opus Eltona Johna predstavim kroz to kako su drugi obradili njegove pjesme jer je malo autora u kojemu su glazbenici toliko različitih stilova našli svoju inspiraciju. Ipak, prvo dajem mjesta izvornom djelu, čisto da barem donekle objasnim što bi mogao klasično obrazovani pijanist cijeniti kod jednog pop kantautora.

Kao što znate iz popularnog filma Rocketman, Reginald Hercules Dwight, prije no što će uzeti svoje umjetničko ime po kojem će postati slavan, bio je student klavira na svjetski uglednoj Royal Academy of Music. Tamo je na prijemnom, nakon što je čuo zadano Handelovo djelo (od četiri notne stranice), odmah to i odsvirao, bez gledanja u zapis.

Nakon pet godina studija, premda je bio u svemu uzoran, nije dao završne ispite, nego krenuo svojim glazbenim putem. Svoje poznavanje crno-bijelih dirki nikada nije stavio u prvi plan pa ga mnogi ni ne doživljavaju kao vrhunskog instrumentalista. Pažljivijem slušatelju neće promaknuti koliko zapravo sjajno on barata klavirom dok istodobno pjeva, što je prilično zahtjevan pothvat.

U ovoj pjesmi on će u drugom planu povremeno izvoditi prave pijanističke bravure, dok istodobno svojim glasom ispreda jednu od najstrahotnijih priča u povijesti popularne glazbe - o povučenom mladiću koji u jednom trenutku postaje masovni ubojica. Pjesma je za naježiti se i puštati je iznova i opet, čestitke idu i legendarnom tekstopiscu Bernieju Taupinu. Evo maestra uživo, nema nasnimavanja i ostalih čuda tehnologije, samo čovjek, klavir i glas. 

Prog-metal rapsodija

Dvostruki album Goodbye Yellow Brick Road mnogi će proglasiti Eltonovim najboljim djelom, koje je došlo na vrhove top lista i prodalo se u preko dvadeset milijuna primjeraka. Naslovna pjesma, harmonijsko i melodijsko remek-djelo, vjerojatno je njegov najveći hit.

Još je nekoliko stvari dospjelo na vrlo popularne singlove, poput Candle in the Wind (koja nam je svima kolektivno dojadila nakon što je poginula princeza Diana). Neke druge, poput All the Girls Love Alice i završne Harmony, nisu postale singl, a obožavaju ih svi Eltonovi fanovi.

A taj komercijalno vrlo uspješni produkt ne započinje s nekim udarnim hitom, nego s čistokrvnim prog-rock instrumentalom Funeral For a Friend, na koji se u drugom djelu nastavlja Love Lies Bleeding, u ukupnom trajanju od preko 11 minuta.

Ne znam bi li se danas kakav aspirant na vrhove top lista odvažio tako započeti svoj album, ali Eltonu to nije bio problem, očito su bila druga vremena. Kao što mu nije bio problem da s tom pjesmom godinama započinje i svoje koncerte.

Kaže priča da su bandu trebale samo dvije probe da im ova kompleksna kompozicija uđe u prste i da su sve odmah snimili iz prve. Neizostavno je spomenuti taj udarni trojac: Davie Jonstone na gitari, Dee Murray na basu, Nigel Olsson na bubnjevima.

Ne čudi da će dvadeset godina kasnije ovo odsvirati i legendarni heavy prog-rock band Dream Theater jer ovo kao i da jest pjesma pisana za njih. Malo surfajte, pa nađite i izvedbu Metallice, i to sjajno zvuči, ali ovo je nekako bliže originalu. 

Emocija na kvadrat

Elton John je zasigurno prilično iznenadio slušatelje konceptualnim albumom Captain Fantastic and the Brown Dirt Cowboy. Kroz deset pjesama Elton i tekstopisac Bernie zapravo pričaju o vlastitoj prošlosti, a jedini singl s tog albuma Someone's Saved My Life Tonight iznosi bolnu pripovijest o Eltonovom pokušaju braka i samoubojstva.

Kultni britanski bluzer Long John Baldry uvjerio je homoseksualno orijentiranog Eltona da se ne ubija zbog propale veze s Lindom Woodrow, koja ionako nema izgleda za uspjeh. 

Iako neki tu sjajnu pjesmu smatraju najboljom na albumu koji nije ponudio previše vrhunskih trenutaka (ali se izvrsno prodao), možda je glazbeni vrhunac pretposljednja We All Fall in Love Sometimes. Izvedba je duboko emotivna, nije ni čudo da je privukla pozornost Jeffa Buckleya, vjerojatno najvećeg emotivca u povijesti popularne glazbe. 

Ovo nije za usputno slušanje tijekom trčanja ili čitanja mailova. Opustite se i pozorno slušajte, tu su samo gitara i glas. I emocija na kvadrat.

Samplirani Elton

Danas je malo teže povjerovati koliko je napora trebalo Eltonu Johnu da postane zvijezda. Njegov četvrti album Madman Across the Water dospio je tek do 41. mjesta top liste u Britaniji (bolje je prošao u Americi), a na njemu se nalazi, između ostalog, i vrlo popularna Tiny Dancer.

Pjesma vrlo originalne kompozicije, koju je složio Elton tako što je ispremetao Bernijev tekst i odložio pripjev praktički na kraj. Popularnosti albuma pomogla je i teza da je Luđak preko vode zapravo američki predsjednik Richard Nixon - što tekstopiscu Taupinu nije nikada palo na pamet.

Hit je bila i pjesma Levon, ali Eltonovim sladokuscima posebno se dopala Indian Sunset koja je otvarala drugu stranu (inače moram klincima objašnjavati što to znači "druga strana albuma").

Među tim fanovima našao se i Eminem, koji je postumno producirao Tupacovu potresnu Ghetto Gospel započevši je sampliranjem i spajanjem dvaju isječaka iz Indian Sunset. "Kako je on to uspio pomiješati s Tupacom, neću nikada saznati. On je baš genij", rekao je impresionirani Elton. 

Doviđenja za kraj

A taj Eltonov album za koji je publici trebalo malo više vremena da uvidi njegovu kvalitetu završava kratkom i slatkom pjesmom Goodbye.

Nju je zapazio još jedan njegov fan, pjevač Jerry Cantrell iz Alice in Chains, koji jamačno spada među najbolje hard rock vokale ovog stoljeća. Prije no što ju je uvrstio na svoj album, pitao je za dozvolu i dobio laskavi Eltonov odgovor: "Apsolutno je trebate staviti na album. Dobili ste moju dozvolu. Napravili ste izvrsnu verziju." Sasvim zasluženo, dodajem.

Elton John je izdao 32 studijska albuma i još hrpu drugog materijala. Nijedna od pjesama koju smo linkali ne spada u njegove najveće hitove. Svi koji su malo dublje zavirili u tu pjesmaricu, zavoljeli su Johna.