U MORU budalaština koje pronalazite u bespućima interneta, ponekad naiđete na ludosti koje su toliko pomaknute da se izdvajaju i zaslužuju da ih pobliže proučite. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog mase koja je takve sulude teorije zavjere iskreno vjeruju.

Ravnozemljaši ubrzo su nadrasli skupinu koju je lako ignorirati i zahvaljujući podršci slavnih i relativno slavnih koji u isto to vjeruju, postali su mainstream fenomen. Bizarnim pričama sklon Vice nedavno je nabasao na još jednu skupinu čija su uvjerenje tek u povojima, ali uskoro bi se mogli pretvoriti u pravi pokret. 

Još prošle godine na Facebooku je osvanuo video iza kojeg stoji Joey Rocha, muškarac koji je sjedeći u svom neurednom dnevnom boravku značajno zaključio da dim cigarete ne izaziva rak. 

"Duhan je zdrav. Možda je suprotno svemu u što vjerujete, ali baš kao što je to slučaj s bilo čime drugim - lažu vas", zaključio je Rocha, a u istom smo videu, nažalost, otkrili i da je otac malenog djeteta. 

I dok bismo ovaj video sam po sebi vrlo lako mogli, ali i trebali ignorirati i tretirati kao još jedan primjer klasičnog online hobija ljudi s previše vremena, Rocha nije usamljen. Narativ o nikotinu kao učinkovitom stimulansu potkrijepljen je očekivano slabim dokazima koji po mnogočemu podsjećaju na online lupetanja dr. Pernara, ali dio su većeg pokreta. Problem je, tvrdi ovaj "znanstvenik" i aktivni ravnozemljaš, u filteru jer upravo filteri cigareta sadrže kancerogene tvari, a sva istraživanja dio su zavjere čiji je cilj prenaglasiti ili čak u potpunosti izmisliti priču o štetnosti duhana. 

Kao što smo već napisali, Rocha nije usamljen. Ova se teorija razvijala u nizu knjiga, članaka, blogova i u sklopu konferencija, a pokret već ima i prominentne predstavnike kao što su tvorac antivirusnog softvera John Mcafee i "brexitaš" Nigel Farage. Obojica su već javno izrazila sumnje o povezanosti između konzumacije duhana i bolesti. 

Svi oni često se pozivaju na istraživanje dr. Iana Dunbara, britanskog liječnika koji je o ovoj temi napisao dvije knjige i snimio YouTube videe u kojima tvrdi da bi "pušenje trebalo biti dopušteno bilo gdje, ali zbog totalitarizma u društvu - to nije". 

S druge strane, pušenje duhana dokazano je opasno još od pedesetih godina prošlog stoljeća, otkada je britanski epidemiolog Richard Doll objavio studiju u kojoj jasno povezuje pušenje s rakom pluća. Otada je provedeno još niz sličnih istraživanja koje iznova pokazuju da ljudska pluća nisu dovoljno razvijena za redovitu inhalaciju dima. 

Naravno, od samog su početka postojali oni koji su tvrdili suprotno, ali to su redovito bili predstavnici duhanske industrije. Nova generacija poricatelja nisu dio industrije već obični ljudi koji nemaju direktne koristi od toga. 

Ipak, ova teorija nije toliko bazična i ne svodi se isključivo na konstataciju "duhan je dobar". Pripadnici ove skupine često ističu da su opasnosti duhana prenaglašene, a pozitivne strane umanjene. I da budemo sto posto korektni, postoje istraživanja koja potvrđuju ono što govore. 

Studija provedena 2003. pokazala je da je povezanost između pasivnog pušenja i raka daleko slabija nego što se isprva vjerovalo. Neka istraživanja pokazala su i da postoje okolnosti u kojima pušenje ima pozitivne strane. Primjerice, rizik od Parkinsonove bolesti neznatno je manji kod pušača.

Međutim, niti jedna od tih studija ne umanjuje očitu štetnost niti se u bilo kojem trenutku ističe da pušenje ima više pozitivnih nego negativnih strana. To vam nalaže i sama logika jer koja je korist od neznatnog smanjenja opasnosti od Parkinsonove bolesti, ako ste znatno povećali opasnost od raka pluća. Kao da kažete da ste potpuno smanjili opasnost od Parkinsonove bolesti u šezdesetoj jer ste od raka umrli s 40 godina.  

To nije spriječilo Richarda Whitea da napiše knjigu "Smoke Screens: The Truth Behind Tobacco" koji tvrdi sljedeće: "Ovo nije teorija zavjere. Ne trebate puno istraživati da biste naišli na političku intervenciju u ovom slučaju". 

Za razliku od mnogih drugih teoretičara zavjere, White je neobična pojave jer sve svoje tvrdnje redovito potkrepljuje dokazima i istraživanjima. To pak ne mijenja činjenicu da White nije znanstvenik već marketinški stručnjak koji je odlučio napisati knjigu na temelju istraživanja koje je započeo nakon što je njegova baka umrla od raka. 

Da stvar bude zanimljivija, nedugo nakon izlaska knjige prestao je pušiti, a tvrdi da je njegova jedina motivacija istina. Želi se jasno distancirati od titule teoretičara zavjere i tvrdi da samo želi dobiti odgovor na pitanja na koja odgovor ne dobivamo: "Riječ "izaziva" je jako končana. Svi možemo vidjeti učinke pušenja. Možete prepoznati pušački kašalj. Postoje indikacije, ali to ne znači nužno da pušenje izaziva bolest". 

Dodaje i da se u istraživanju koriste miševi s genetskim predispozicijama za razvijanje raka kako bi se dobili željeni rezultati te da su antipušački i farmaceutski lobiji utjecali na znanstvenu zajednicu: "Ono što je meni bitno jest istina, ali mora postojati integritet. Moramo vjerovati znanosti. Moramo vjerovati onima koji financiraju istraživanja. Moramo imati transparentnost". 

I dok bi prosječnom čitatelju ovo moglo biti dovoljno da pomisle da u Whiteovoj priči ima barem zrno istine, znanstvena zajednica na njegov skepticizam odgovara samo dubokim uzdahom. Dr. Stephen Hecht za Vice je rekao: "Cigarete zadovoljavaju apsolutno sve kriterije da bismo ih mogli tretirati kao nešto što izaziva bolest. Prepune su tvari koje izazivaju rak. Na posljetku, postoje brojne studije koje jasno pokazuju da te tvari izazivaju mutacije DNK koje pronalazimo u genima koji su izravno povezani s rakom". 

I dok je White marketingaš koji traži istinu, Hecht je profesor na sveučilištu u Minnesoti gdje godinama radi na prevenciji ove zloćudne bolest i neopterećen je otkrivanjem tajni već se bavi činjenicama. Objašnjava da nas činjenica da se rak javlja kod samo 20 posto pušača ne bi smjela udaljiti o činjenice da su pušači 20 puta skloniji razvijanju raka pluća. 

Dodaje i da neke studije u određenoj mjeri možda i pokazuju različite rezultate, ali to ne znači da jedna studija u potpunosti pobija drugu: "Ne zavaravajmo se, učinci pušenja su gotovo u potpunosti negativni. Možemo govoriti o nekim pozitivnim stranama, ali one su toliko zanemarive da se o njima ne isplati ni pričati. Učinci su apsolutno negativni". 

I dok se liječnici svim silama bore ukazati na opasnosti pušenja, uvijek ćete naići na priču u onima koji puše i dožive duboku starost. Naravno, logika vas ponovno tjera da kažete da nisu ni svi koji su sudjelovali u prometnim nesrećama poginuli, ali to ne znači da su prometne nesreće dobre. No, dokle god postoje pušači koji nisu umrli od raka, postojat će i sumnje i upravo ćete na takve komentare nailaziti ispod videa ovih "tragača za istinom". 

"Mislim da duhan, sam po sebi, nije štetan, ali znam i da duhanske kompanije u duhan stavljaju dodatke kako bi izazvali ovisnost", govori Olga Glišić, 55-godišnja Srpkinja koja puši 38 godina. 

Njezin je zaključak rezultat iskustva. Svi njezini prijatelji i članovi obitelji su pušači i nitko nije bolestan. Čak je i njezin sin potpuno zdrav iako je Olga pušila tijekom trudnoće. I to iskustvo je ono zbog čega ne vjeruje stručnjacima i zbog čega ne voli nepušače jer njihovu retoriku smatra preagresivnom. 

Izgleda da se ponovno moramo pomiriti s činjenicom da živimo u vremenima gdje je sve pitanje osobnog stava i da nije nikakvo iznenađenje to što postoji skupina ljudi koja vjeruje da pušenje nije štetno. I kao što zaključuje Sam Nichols na kraju ovog članka za Vice: "To je tragično jer baš kao što je to slučaj s klimatskim promjenama, imigracijom i cijepljenjem, radi se o milijunima života".