"MISLIŠ da će biti pimpek party?"

"Ja sam mislila da će biti same cure nekako..."

Galerija

Tako je tekao razgovor između mene i fotografkinje Hane dok smo znatiželjno povirivale u Workshop gdje se u četvrtak navečer održavao drugi Thursday event, globalno rašireni koncept upoznavanja uživo. Nekoliko sati kasnije, dok smo s pićem u ruci razgovarale s gomilom različitih ljudi ispred kafića, pokazalo se da smo obje bile u krivu.

Ukratko, ako samo tražite odgovor na pitanja "Je li ekipa kao u Ljubav je na selu, hoću li se osjećati kao na stočnom sajmu i hoće li mi biti jako bed ako dođem sam?" - odgovor je: "Ne, ne i ne. Super je, i apsolutno probajte."

I čak i ako ste jako sramežljivi i nakon prvog puta ste samo otišli jer vam je bio bed i niste znali kako prići nekome - to je ok i probajte opet. Sljedeći put će biti lakše.

Kako to izgleda?

Nakon što smo sredinom siječnja objavili članak o tome da Thursday dolazi u Zagreb, vidjeli smo da postoji ogroman interes za koncept pa smo zaključili da moramo sami provjeriti vrijedi li to čemu. Bili smo u ulozi tihih promatrača iz kuta i pokušavali što manje remetiti prirodnu komunikaciju među posjetiteljima. Nismo im fotografirali lica da nikoga ne dovodimo u neugodnu situaciju.

I ispostavilo se da od toga uopće nismo trebali ni strahovati jer je atmosfera toliko ugodna i opuštena da smo na kraju večeri obje zaključile da je apsolutna šteta da uopće treba biti 30+ i single da bi sudjelovao jer je tip događaja kakav je Zagrebu definitivno nedostajao.

Event je počeo u 19 sati i na početku su nas unutra dočekale supersimpatične organizatorice Ana i Eva te nekoliko muškaraca koji su došli točno u 19 (kasnije smo ih vidjeli u priči s nekim curama pa se čini da se točnost isplatila).

Čak i tad, dok je bilo poluprazno, nije bilo nelagodno. Ekipa se počela okupljati oko 20 sati i tad je već nastala gužva u Workshopu, a ljudi su puno samouvjerenije i opuštenije razgovarali međusobno.

Oko 22 sata već su se razdvojili pušači i nepušači (klasika) te je sve skupa izgledalo jednostavno kao kafić krcat veoma friendly ljudima koji su međusobno razgovarali o apsolutno svemu. I to ne znači da ćete isključivo gledati muškarce kako prilaze ženama i obratno (iako je to prvotna zamisao događaja).

Među posjetiteljima smo upoznali i neke frajere koji su se doselili u Zagreb iz inozemstva te su došli čisto da se "otvore" i da možda upoznaju ekipu za kavu i druženje, bilo mušku, bilo žensku.

Zašto ljudi dolaze?

"Ja sam došla s frendicom, prvi put sam tu, ona je to vidjela na Instagramu. Fora je, pogotovo u Zagrebu gdje su ljudi nekako inače hladni i jako je teško uopće upoznati nekoga", ispričala nam je vani uz cigaretu jedna sudionica koja je došla kao potpora single frendici koju smo kasnije zatekli unutra u razgovoru s jednim Britancem koji je došao jer je u Zagrebu sad već treću godinu te još nema "svoj" krug ljudi.

"Čuo sam za ovo na Instagramu, pokušavam se što više otvoriti prema ljudima pa sam došao. Nemam neka očekivanja, dovoljno mi je već da sam izašao iz svoje komfor zone", rekao nam je opušteno. 

Neki su došli po drugi put i razlika u njihovoj opuštenosti kad su ušli u prostor mogla se uočiti odmah. Puno su jednostavnije prilazili ljudima te s mnogo manje "pritiska" započinjali razgovor. (Zato još jednom napominjem - ako ste probali i nije vam uspjelo prvi put, probajte opet, nije problem u vama, jednostavno svima treba malo više da se opuste.)

Dva prijatelja su nam tako prišla dok smo stajale vani i razgovarale s posjetiteljicom spomenutom gore.

Jedan je bio na prvom eventu, bilo mu je fora pa se vratio i na drugi s frendom. "Pričao sam s 3-4 cure, ono opušteno, bilo je skroz ok pa sam se vratio i poveo njega", otkrio nam je. Pitala sam ih izlaze li inače s namjerom da nađu curu.

"Ma ne, pa to apsolutno nema smisla, pa ako tražiš curu klub je doslovno u ovim godinama najgore moguće mjesto za to. Niti čuješ što tko priča, kaos je... Mislim u ovim godinama mi ne pada na pamet, ono, poljubit se s nekim bez da znam tko je, što radi, kakva je osoba... Pa nismo na faksu više", zaključuje jedan od njih.

Dejting aplikacije poput Tindera su im svima horor. "Ma užas, muka obična i trošenje vremena", reklo nam je nekoliko posjetitelja.

"A gdje uopće izlazite? Gdje idu ljudi naših godina?"

"Pa ne znam, reci ti meni - stvarno, gdje idu ljudi naših godina? Ja stvarno više ne znam", nasmijala se djevojka koja je stajala s nama. 

I zaista, bilo da ste single, bilo da ste u vezi, bilo da imate 20+, 30+ (a vjerojatno i 15+) - Zagreb je nevjerojatno dosadan grad. Godinama se u gradu nije dogodilo nešto "drugačije". Izlasci se svode na dva veoma prosječna kafića na Cvjetnom trgu, par sve lošijih (i precijenjenih) klubova te pokoje mjesto van užeg centra grada gdje dominiraju studenti. I to je to. Izlasci se u Zagrebu svode na loše birtije.

Događaja ovog tipa, događaja kakvi su u europskim metropolama svakodnevni, u Zagrebu (ali i u Hrvatskoj) zaista nedostaje. A interes (u četvrtak je sudjelovalo oko 70 ljudi, to je bio maksimum za lokaciju) pokazuje da postoji poprilična skupina ljudi željna ovakvih stvari.

Ok, a kako izgledaju ti ljudi?

Znam, to vas najviše zanima. Jesu li to neki sramežljivi geekovi, čudaci... 

Ne. Okupilo se raznih ljudi - bilo je jako, jaaaako lijepih cura i zgodnih frajera. "Ima li visokih?", pitala me jedna frendica koja mi je već najavila da je moram voditi na sljedeći. Da, bude i visokih :D

Potpuno opuštena, normalna ekipa (koja možda više naginje onom što bi neki opisali "urbano") kakvu biste zatekli i da ste samo izašli bilo gdje, ali bi šanse da uđete u razgovor s njima bile mnogo manje iz jednostavnog razloga - ovdje su svi došli s namjerom da nekog upoznaju i neće im biti čudno ako započnete razgovor.

"Sve je to super, ali ja sam jako sramežljiv/a"

Posebno sam obratila pozornost na ljude "u kutu" jer sam i sama ponekad takva. Kako se oni snalaze u ovakvim situacijama i olakšava li im ovaj događaj situaciju išta više od bilo kojeg društvenog okupljanja.

Primijetila sam da je dečkima puno veći stres nego curama. Logično, nekako se "podrazumijeva" da bi dečki trebali prići prvi i vjerujem da to njima u ovoj situaciji stvar mrvicu komplicira. Uočila sam nekoliko dečkiju koji su se od samog početka odvojili, tipkali na mobitel i veoma rano otišli.

Savjet za njih?

Povedite prijatelja, a ako nemate koga povesti, dođite malo kasnije. Dok smo oko 22 sata stajali vani, prišao nam je jedan dečko koji nije imao kartu (ako ostane mjesta, karte možete naknadno kupiti iza 21 sat) i pitao nas ima li smisla da ulazi. Ostao je s nama u razgovoru 15-ak minuta i onda odlučio ući, makar po piće. 

Dakle, ako ste sramežljiviji, pričekajte, dođite malo kasnije, ljudi će biti mnogo opušteniji, vama će biti mnogo lakše prići im i započeti razgovor - bilo s kim. Ili se obratite organizatoricama. Ana i Eva su veoma komunikativne, super cure. Jako se trude oko svakog posjetitelja i mogu vam pomoći i spojiti vas s nekom ekipom ako se ne snalazite sami. Bit će ok.

A hoću li naći curu/dečka?

Odgovor na to pitanje nemam. Kao i uvijek u životu, ovisi hoćete li kliknuti s nekim. Ali ono što ćete zasigurno naći je dobar provod, upoznat ćete neke nove ljude iz raznih poslovnih branši i ljude koje možda inače ne biste sreli u svom svakodnevnom životu. 

Dobra je fora i za after-work druženje. Umjesto da u nekoj kvartovskoj birtiji s kolegama iz ureda trošite život prigovarajući na šefa i plaću ili na Vesnu iz računovodstva, izađite iz komfor zone i upoznajte neke drugačije ljude. Možda preko njih kasnije upoznate nekoga tko će biti upravo "onaj netko". 

Sljedeći Thursday Zagreb održava se 12.2. u Regularu.