IZBOR novog poglavara Katoličke crkve događa se iza zatvorenih vrata Vatikana, u strogoj tajnosti i prema precizno utvrđenim pravilima. Kardinali iz cijelog svijeta okupljaju se u konklavi, a svijet s napetošću iščekuje samo jedan znak: bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele. On označava da je izabran novi papa. No do tog trenutka svaki detalj ostaje nepoznat javnosti, a jedina informacija koja izlazi iz dvorane jest boja dima.

Izbor pape odvija se u konklavi – zatvorenom skupu u kojem sudjeluju kardinali izbornici. Svi prisutni, uključujući kardinale i one koji im pomažu, dužni su čuvati potpunu tajnu. Ne smiju otkriti ništa o kandidatima, tijeku glasanja niti razlozima svojih odluka, ni tijekom ni nakon izbora. Jedina informacija koju javnost dobiva jest ishod – tko je izabran za papu.

Prvog dana dim se pušta samo navečer

Glasanje je tajno. Prvog dana glasa se jednom, a nakon toga svakog dana četiri puta – dvaput prijepodne i dvaput poslijepodne. Za izbor je potrebna dvotrećinska većina. Ako nakon tri dana nema pobjednika, slijedi jednodnevna stanka za molitvu i razmatranje. Nakon stanke slijedi sedam novih krugova glasanja. Ako ni tada nema rezultata, ponovno se uzima dan pauze. Taj se obrazac ponavlja dok se ne postigne izbor.

Nakon treće pauze, ako ni tada nema izbora, glasanje se sužava na dva kandidata s najviše glasova do tada. Ta dvojica tada više ne smiju glasati ako su i sami kardinali izbornici.

Javnost ne zna ništa o tijeku glasanja. Jedini signal koji dolazi iznutra je dim iz dimnjaka: crni znači da izbor nije postignut, bijeli da jest. Prvog dana dim se pušta samo navečer, a ostalim danima dvaput – oko podneva i navečer. Crni dim može se pojaviti više puta, ali bijeli samo jednom – kad je papa izabran.

Kako nastaje dim?

Za jasan odgovor – da ili ne – koristi se kontrast boja: crna za negativan ishod, bijela za pozitivan. Dim nastaje spaljivanjem glasačkih listića. Uz njih se spaljuju i sve bilješke koje su kardinali možda vodili. Službeni zapisnik glasanja zapečaćen se čuva u arhivu, a može ga otvoriti samo papa.

Kemikalije koje se danas koriste za bojenje dima pažljivo su odabrane. Crni dim nekad se dobivao spaljivanjem nafte, plastike ili gume, no to se izbjegava zbog štetnih tvari i neugodnih mirisa. U novije vrijeme koriste se smjese sumpora, kalijevog perklorata i antracena. U prošlosti su kardinali koristili i vlažnu slamu za proizvodnju bijelog dima. Danas se za bijeli dim koristi kemijska smjesa koja uključuje kalijev klorat, laktozu i kloroformnu smolu.

U toplijim mjesecima konklave se ponekad suočavaju s problemom toplinskog čepa u dimnjaku – vrući zrak može spriječiti izlazak dima. Danas je to riješeno dodatkom ventilatora koji dim usmjeravaju prema gore.

Što ako dim nije jasan?

U posljednjih nekoliko konklava dogodile su se dvije situacije u kojima boja dima nije bila odmah jasna. Siva boja dima obično je rezultat nesavršenog izgaranja materijala ili neadekvatnog miješanja kemikalija koje se koriste za postizanje željene boje. Ako dođe do pogrešnog doziranja ili miješanja tvari, dim može izgledati sivkasto, što otežava tumačenje signala.

Kako bi se izbjegla buduća zabuna, od 2005. godine Vatikan je uveo dodatnu mjeru: uz pojavu bijelog dima, oglašavaju se i zvona bazilike svetog Petra, pružajući dodatnu potvrdu da je novi papa izabran.

Unatoč ovim mjerama, vremenski uvjeti poput vjetra ili kiše, kao i tehnički problemi, mogu utjecati na izgled dima, što ponekad dovodi do kratkotrajne konfuzije među promatračima.

Povijesni primjeri zbunjujućeg dima

Jedan od poznatijih slučajeva dogodio se tijekom konklave 1978. godine, kada je dim nakon glasanja bio neodređene boje, što je izazvalo nesigurnost među okupljenima ispred bazilike svetog Petra. Slična situacija zabilježena je i 2013. godine prilikom izbora pape Franje, kada je dim isprva izgledao tamno, ali se ubrzo razbistrio i postao bijel, potvrđujući izbor novog pape.