Screenshot: YouTube

DVADESET godina nakon, na Dan hrvatske državnosti, prisjetili smo se pjesama koje su početkom devedesetih vladale ratnom scenom. Dok je samostalna Hrvatska tek nastala i odmah potonula u krvavu ratnu kašu, mnogi su glazbenici poželjeli pozvati na mir ili dozvati ratnu pobjedu upravo pjesmama. I oni kojima su karijere poslije otišle u sasvim drugim pravcima u ratno su doba pjevali za domovinu.

Jedan od takvih bendova bio je i tadašnji E.T., u kojem je pjevala Vanna. Njihova pjesma "Molitva za mir" otvorila im je mnoga vrata i zapravo puno pomogla u karijeri. Vanna nam je ispričala da je nastala sasvim spontano i jednostavno. "Boytronic je imao tekst za rap, prvi koji su dečki napravili na hrvatskom, do tada smo se izražavali potpuno na engleskom, što je, naravno, bio plod mladenačkog neiskustva i zaluđenosti. Ovu pjesmu smo bez ikakve rasprave zamislili na hrvatskom. Činilo mi se da je to jako dobar rap, imali su neke harme za refren, ja sam smislila melodiju za pjevanje i tako je spontano nastala. Imali smo neku vezu u studiju, prijatelje koji su nam pomogli da to snimimo, i pjesma je dosta brzo postala hit. Poslije smo je snimili i u engleskoj verziji, za svaki slučaj, da nas cijeli svijet razumije", rekla nam je Vanna.

"`Molitva za mir` nam je otvorila vrata i brzo postala hit"

"Morate shvatiti da je za nas, koji smo to godište da smo tada bili na pragu odraslog i zrelog života i profesionalne afirmacije, to zapravo bilo odlično vrijeme. To je bila moja prva godina faksa, do tada smo s bendom radili onako stidljivo, imali smo lokalne klupske hitove. A "Molitva za mir"  je bila prva pjesma koja nas je dovela do svih hrvatskih domova, i dalje no što smo mislili da može. Takva jedna iskrena pjesma s iskrenim tekstom nam je otvorila vrata i predstavila nas i generacijama koje inače ne bi bile naši poklonici. Bilo smo na pragu ostvarenja nekih naših profesionalnih snova, kada smo shvatili da se u Hrvatskoj događa nešto vrlo ozbiljno, što nikome ne ide u prilog, a nakon toga i tragičan rat. Tako da je pjesma bila nekakav naš izraz onoga o čemu smo razmišljali u to vrijeme. Tragedije koje se oko njih događaju uvijek potaknu talentirane ljude da se izraze, napišu duboko emotivne pjesme, još i češće nego lijepe stvari", kaže Vanna.

"Profesionalno smo bili neustrašivi, išli smo svugdje i na to sam ponosna"

Zahvaljujući "Molitvi za mir" E.T. je tada proputovao cijelu Hrvatsku, odazivali su se svim pozivima. "Svirali smo u dijelovima Hrvatske koji su tada kada smo tamo dolazili ili pod općem ili pod zračnom opasnosti, išli do do Zadra preko pontonskog mosta, bili smo u Slavoniji, na neki način je to bilo vrlo motivirajuće vrijeme. Ta me pjesma dovela u situacije na na mjesta u Hrvatskoj na koja me ni jedna druga ne bi, i na to sam izuzetno ponosna.  Rat je, naravno, bio tragičan, ali što se nas profesionalno tiče, mi smo na neki način bili neustrašivi, išli smo svugdje gdje su nas zvali i na to sam izuzetno ponosna", kaže Vanna.

S nama je podijelila i jednu pomalo komičnu situaciju iz tog doba. "Nastupali smo u Lisinskom kada je Hrvatska proglasila neovisnost. Mi smo tada bili i napola nesvjesni situacije, pa je sve ispalo i napola smiješno. Tada smo imali taj imidž da oko nas ima puno bodyguarda, i kao takvo postrojenje smo došli u Lisinski. Tamo je bio cijeli državni vrh i uzvanici na visokom nivou, koje su čuvali pravi bodyguardi, a mi smo se pojavili s naša četiri prijatelja u crnim balonerima i tamnim naočalama koji su glumili naše tjelohranitelje. To je bilo malo zaigrano, no ipak nismo imali nekih problema, čak su nas gledali i sa simpatijama", prisjetila se Vanna.

Gobac o pjesmi "Hrvatska mora pobijediti": Nadam se da više nikada neću morati pisati takve pjesme

Davor Gobac i njegov Psihomodo pop nisu se nikada poslije ni prije miješali u politiku ili politička zbivanja, no tijekom rata napravili su pjesmu "Hrvatska mora pobijediti" s aktualnom tematikom. "Volim istaknuti da je to jedina politička, to jest, ratna pjesma grupe Psihomodo pop i nadam se da više nikada neću morati pisati takve pjesme. Nastala je vrlo spontano, snimljena je u tri dana, i pjesma i spot, sve je napravljeno. Bila je to dobra  stvar, bila je iskrena. Izašla je iz trenutka i mislim da je bila jedna od boljih tih domoljubnih", rekao nam je Gobac.

"U vrijeme rata smo živjeli od Njemačke, u Hrvatskoj se sviralo samo dobrotvorno, za vojsku"

Ipak, danas mu ne pada na pamet svirati tu stvar na gažama, a upravo na gaži će provesti ovogodišnji Dan državnosti. "Ove godine imamo gažu, ali nećemo svirati `Hrvatska mora pobijediti`. To je bila ratna pjesma, u ratu se svirala, a budući da više nije rat, nema razloga da je sviramo", misli Gobac. Ranih devedesetih se ne prisjeća uz puno riječi. "To vrijeme, rat, nikakve dobre uspomene ne budi, iako je bilo i dobrih trenutaka. Tada nije bilo toliko svirki, mi smo više u to vrijeme živjeli od Njemačke, po Hrvatskoj se baš i nije sviralo, ili se sviralo dobrotvorno, za vojsku", rekao nam je Gobac.

Josipa Lisac: Gledali smo napade, zemlju u kaosu, željeli smo pridonijeti smirivanju

Josipa Lisac je s Guidom Mineom napravila pjesmu "Sloboda i mir" jer je željela učiniti nešto dobro i lijepo u mračnim ratnim trenucima. "Tada je bilo dosta nestabilno vrijeme, svi smo željeli nešto pridonijeti smirivanju. Gledali smo napade, gradove koje gubimo, zemlju u kaosu i užasu. Guido Mineo me nazvao i došao s prijedlogom, a Karlo i ja smo sve to poslušali i svidjela nam se ideja. Željela sam, kao intervenciju na kraju, da spomenemo sve te gradove; Vukovar, Šibenik, Gospić, Vinkovce, Sisak, Petrinju, to su gradovi koji su već bili okupirani. Sjećam se da sam željela reći i Dubrovnik, ali onda sam sama prokomentirala da ne želim unaprijed donositi nevolju, jer onda još nije bio napadnut, napali su ga za nekoliko dana, a ja kao da sam imala neki predosjećaj", ispričala nam je diva.

"Hrvati su u očajnim situacijama, u velikim nevoljama, najjači i najsložniji, hrabri, a u miru su najveći neprijatelji sami sebi"

"Pjesma je odjeknula izuzetno snažno. Mi smo željeli napraviti nešto lijepo i dobro, no ne znaš kako će odjeknuti, to se vidi kasnije. Recimo, `92. godine u proljeće su po mene došli ljudi pod vojnom zaštitom i zamolili me da me odvedu na frontu u Petrinju. Pristala sam, i odveli su me na prvu liniju bojišnice, na dva kilometra od Petrinje. Tamo sam se susrela s ljudima koji su bili na toj prvoj fronti, to su bili inženjeri, liječnici, glazbenici, profesori, intelektualna svita, oni su branili Petrinju. Oni su me željeli vidjeti i reći mi hvala što sam ih opjevala, spomenula u pjesmi. To je bio jedan od odjeka pjesme", sjeća se Josipa te dodaje: "Hrvati su u očajnim situacijama, u velikim nevoljama, najjači i najsložniji, hrabri, a u miru su Hrvati najveći neprijatelji sami sebi".

Domoljublje po Josipi Lisac: Pokazat ću da volim Hrvatsku na taj način da budem što kvalitetniji građanin ove zemlje i da moja djela budu takva 

Pjevačici datumi nisu toliko važni, ne slavi ni vlastiti rođendan, pa tako ni Dan državnosti ne obilježava u točno određeno vrijeme, već se trudi voljeti svoju zemlju uvijek. Objasnila nam je kako to radi. "Ja sam Hrvatica, izuzetno ponosna, meni je svaki dan Dan državnosti, svaki dan slavim Hrvatsku, i to kroz svoja djela, svoje stvaranje. Malo sam nesretna, jer su u pravu branitelji kada se pitaju `jesam li se ja borio za ovakvu zemlju`. Ali ja se pitam što ja mogu napraviti da bude bolje. Kroz svoju malenkost ću slaviti Hrvatsku; neću je zapostaviti, ostaviti, pokrasti, izdati, opustošiti. Pokazat ću da je volim na taj način da budem što kvalitetniji građanin ove zemlje i da moja djela budu takva. To je domoljublje, da kroz svoju djelatnost pokažeš da ti se da, da hoćeš, da želiš, da se ne predaješ, ne izdaješ, ne kradeš. To treba pokazati, a ne pričati o tome. Ja ću kroz svoj nivo pokazati da je i ova zemlja na nivou, da ima standard. Svi bi trebali kroz sebe progovoriti, jer smo mi Hrvatska", misli Josipa.

Jedna od legendarnih domoljubnih pjesama sigurno je "Moja domovina" Zrinka Tutića i Rajka Dujmića. Prvi je put puštena 15. rujna 1991. godine, a u njenoj izvedbi su sudjelovali svi koji su tada nešto značili na estradi.

Tutić o "Mojoj domovini": Želio sam da to bude jedan civilizirani, uljuđeni građanski otpor, ne znam jesam li uspio

"Napravio sam glazbu i tekst na osnovnu konstrukciju, a nakon toga smo Rajko Dujmić i ja zajedno to malo dotjerali. U dva dana smo završili i krenuli na snimanje. Želio sam da to bude jedan civilizirani, uljuđeni građanski otpor. Moja je namjera bila da kroz tu pjesmu dođemo do svih ljudi koji vide da se sprema ozbiljno zlo. Ne znam jesam li uspio u tome, nakon toga je svom žestinom nastupio krvavi rat i bilo je jasno da više ne možemo mirnim putem", ispričao je za Index Zrinko. Svi su se izvođači spremno odazvali, nisu sudjelovali jedino oni koji su bili fizički spriječeni.

"Iskustvo `Moje domovine` nije usporedivo ni sa čime. Neusporediva je ta količina emocije i energije koja je krasila sve ljude koji su tamo došli, to se ne može usporediti ni sa kakvim običnim iskustvom. I danas imam poseban doživljaj toga. Svako vrijeme ima svoje pjesme", misli Tutić. Dodaje kako mu smeta što je nastala toliko zbrka oko datuma Dana državnosti. "Naša slavlja, naši osjećaji i nacionalni ponos su se razvodnili u inflaciji datuma".

I Drele je bio angažiran: To je bilo doba kada su svi snimali domoljubne pjesme i imali pune grudi emocija

Davor Dretar Drele u svojoj je glazbenoj karijeri oduvijek poznat po zafrkanciji, no i on i njegov Dreletronic napravili su početkom rata angažiranu pjesmu "Nek` te čuva Bog". "To je bilo doba kada su svi snimali domoljubne pjesme i imali pune grudi emocija, pa smo u jednom momentu i mi rekli da ćemo jednu napraviti. Povod je zapravo bila jedna priča našeg prijatelja. To je bio još, recimo, početak rata, tek smo kužili sve strahote koje se događaju. On nam je pričao kako su bili u nekom selu Slavoniji i kako je to užasno izgledalo. Pa je ostala ta emocija i napisali smo tu pjesmu", objasnio nam je Drele.

"Kad bi nas barem htjeli Slovenci napasti, onda bi zavladao bi nacionalni ponos, dečki bi opet malo švercali, bilo bi svega"

Kaže da ga na osobnom nivou za to vrijeme vežu lijepe uspomene. "Stvarao sam familiju, posao kojim se i danas bavim i sve mi je bilo simpatično, najviše zato što sam bio 20 godina mlađi, pa se svega sjećaš s lijepim mislima, a ne kao sada kada si već star i umoran od svega. Ali bilo je lijepo. Najbolje bi bilo da bude još neki dobar rat, kad bi nas barem htjeli Slovenci napasti, onda bi se mi Hrvati opet ujedinili i to bi bilo super. Zavladao bi nacionalni ponos, dečki bi opet malo švercali, bilo bi svega", kaže u svom stilu Drele.

Planovi za subotnji Dan državnosti su mu, kaže, kao i kod većine Hrvata. "Klasični sam Hrvat, pa ću tako i ove godine Dan državnosti iskoristiti za to da ranije zbrišem s posla, ili da uopće ne radim, i da u krugu prijatelja raspalimo nekakav silan roštilj i ispečemo mesinu, to je najčešći način na koji Hrvati slave".

Marijan Ban: Bili smo na putu i falila mi je moja domovina pa je pjesma sama izašla iz mene

Marijan Ban i Daleka obala svoju su, ali i širu publiku ranih devedesetih osvojili pjesmom "Mojoj lijepoj". "Pjesma je nastala početkom `92. godine kada je Daleka obala izašla iz Zbora narodne garde. Išli smo svirati, bili smo u Švicarskoj i Njemačkoj, i meni je falila moja domovina. Iako smo tamo imali sve, bili smo u jednom motelu kod našeg čovjeka, i nismo dugo bili na putu, ali meni je sve falilo. Tada sam vidio koliko bi mi bilo teško živjeti bez moje domovine i pjesma je sama izašla iz mene, nisam ja tu ništa komplicirao. I danas tako osjećam", rekao je za Index Ban.

Uz ta vremena vežu ga mnoge uspomene. "Rane devedesete su bili dani ponosa, zajedništva. Baš sam sada prolazio cestom kojom smo u ratu išli u Dalmaciju, preko Paga, pa su mi baš navirale uspomene iz tog doba, kako smo sve to junački preživjeli. Meni je više dana iz povijesti Hrvatske važno i ključno, ima ih više koji su stvorili našu državu, ne mogu odvojiti ni jedan", rekao nam je Ban.