POSLJEDNJIH tjedana veliku je pozornost na domaćim i regionalnim filmskim festivalima dobio Projekt Nika, dokumentarac redatelja Tadije Tadića koji prati život Nike Ilčić, jedne od najpopularnijih influencerica na domaćoj sceni.

Naime, ovaj kratkometražni dokumentarac prati život 24-godišnjakinje koja je već nebrojeno puno puta dospjela u središte pozornosti svojim istupima. Nika je klince zaludila još kao 15-godišnjakinja kada je snimala vlogove o šminkanju, a u posljednje vrijeme iznenadila je sve kada je otkrila da je odustala od srednje škole da bi se bavila influencingom i OnlyFansom. 

Ovaj film, koji smo imali prilike pogledati, ujedno i potvrđuje i demantira sve što mislimo o generaciji Z i njihovim mladim predstavnicima. Koliko su drugačiji, koliko ih nije briga za pravila, ali ujedno i koliko su svoji i autentični. 

Svi žetoni na jedno

"Nika je sve žetone uložila na sebe, i ta mi se činjenica činila vrlo filmičnom. Napravio sam malo istraživanje i nakon nekoliko testnih snimanja dosta sam je brzo izabrao za svog filmskog lika upravo zbog svoje hrabrosti, tvrdoglavosti, možda će neki reći i bahatosti", objašnjava nam redatelj Tadija Tadić s kojim smo popričali o ovom dokumentarcu koji je već prikazan na Zagreb Doxu i Liburnia Film Festivalu. 

"Snimao sam je u periodu nakon te tinejdžerske slave, a uoči faze odraslog života. Zainteresirala me ranjivost te mlade osobe koja ne zna gdje će biti za koju godinu, nije sigurna u kojem smjeru ide. Ne zna u kojem smjeru ide i to mi je bila strašno hrabra odluka. Čini mi se da smo svi u nekom trenutku svog života bili u takvoj situaciji", dodaje. 

Mama momagerica

Netom nakon početka filma vidimo možda i najzanimljiviji dio cijele priče - odnos Nike s njezinom majkom Majom, momagericom cijelog projekta. Njezina majka je ta koja vodi Nikin svakodnevni raspored i na fotkanjima za marketinške kampanje joj objašnjava kako da pozira i gdje da stane. 

"Kad je imala 15 godina, klinci su bili ludi za njom. Znala sam joj govoriti: 'Daj mala pa ti sanjaš, ti si samo netko tko se šminka na YouTubeu'. No, onda kad sam ja to doživjela, nisam vjerovala. Probudio mi se poduzetnički duh i shvatila sam da tu ima nečega", prepričava momagerica Maja u dokumentarcu. 

Upravo taj moment, prepričava nam sada Tadić, bio je možda jedna od prekretnica u kojima je vidio da se tu krije priča. 

"To nije klasični odnos majke i kćeri, kao što se i spominje u filmu. To se u jednom trenutku pretvorio u jedan poslovni odnos", kaže nam redatelj, koji je i sam većinu snimanja dogovarao upravo s njezinom majkom. 

Još u srednjoj zarađivala više od profesora

"To je ujedno bila i scena koja je bila najzahtjevnija za montirati, ali meni i najzanimljivija. U tom trenutku Nika najviše postaje obična djevojka", kaže Tadić. 

"Mislim da je slava njoj svakodnevna stvar. Ona ne misli da je slavna, ne zadovoljava se trenutnim stanjem, ali je uvjerena da će postati slavna. Opterećuju je stvari u životu poput budućnosti, ali ima jednu lakoću hendlanja stvari koje se vežu uz slavu", objašnjava nam redatelj.

Generacija koja strahuje od 9-5 poslova

Kako se ubaciti u mindset tako mlade osobe, k tome još i influencerice kojoj je najveći strah u životu raditi "9-5" posao, baš kao i brojnim njezinim vršnjacima, Tadić priznaje da je bio popriličan izazov. No, zanimljivo, izazove tijekom snimanja imala je i Nika. 

"Na jedan način se i naš odnos mijenjao jer Nika nije znala što je čeka sa snimanjima koje smo imali. Prvenstveno je razlika u mediju jer društvene mreže na kojima ona objavljuje su instantne, sadržaj ide odmah van. Poanta je u komunikaciji s fanovima, dok se dokumentarni film snima sporo. Nama je trebalo čak nekoliko godina da to dovršimo, a dokumentarni film nema toliki doseg kao njene objave, barem kad su brojke u pitanju", priča Tadić. 

No, da je perspektiva Nike filmična, potvrdio je i broj prikazivanja koje ovaj dokumentarac očekuje. Nakon Zagreb Doxa i Liburnia Film Festivala, u idućih će nekoliko mjeseci film će imati još festivalskih prikazivanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Reakcije su zasad, kaže Tadić, pozitivne.

"Na festivalima vam ljudi uvijek lažu u lice pa kažu da im se sviđa film", šali se redatelj, no ne krije zadovoljstvo što je ovakav tip dokumentarca zainteresirao širu publiku. "Meni je stvarno drago da je film gledan. Važno mi je da film potakne reakcije, makar i negativne", kaže.