I OVE se godine na Eurosongu pričalo o tekstovima i porukama koje nose pjesme nekih zemalja koje su se natjecale. Takvih rasprava ima otkako je glazbe. Osamdesetih se godina u bivšoj Jugoslaviji raspravljalo o pjesmama domaćeg rocka - Pankrti su se sprdali s pjesmom Računajte na nas pa su dobili nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, Bregović je tjerao "sve u finu materinu"... U suradnji s Yugopapirom donosimo vam tekst o tome što je tadašnja mladež mislila o takvim stihovima.

Siječanj 1981: U posljednje vrijeme mnogo se govori o tekstovima u zabavnoj muzici, naročito punk i rock, u kojima se pojavljuju ne samo psovke kao banalni izrazi već i psovačke ideje njenih autora, koje se vrlo direktno kose s idejama našeg socijalističkog društva. Mnogi su o tome govorili, bilo je mišljenja i za i protiv, ali rijetko su o tome pričali mladi ljudi.

Mi smo željeli doznati mišljenje baš te mlade generacije, za koju se i stvara ova muzika. Prije izvjesnog vremena pravi skandal je izazvao najnoviji album Bijelog dugmeta, a posebno pjesma Dobro vam jutro Petrović Petre, autora Gorana Bregovića. Naime, u ovoj kompoziciji, koju mnoge beogradske radiostanice čas skidaju, a čas vraćaju, ima, po nekim mišljenjima, toliko banalnosti da to prelazi svaku mjeru i granicu.

Naravno, i takvi komentari i prašina koja se diže, za Dugmiće je sjajna reklama, možda čak i namjerno smišljen komercijalni potez. Ploča ide "kao alva" i ljudi žele čuti tu "strahotu".

Što je tu strašno?

"Ne razumijem što je tu tako strašno", pita se Milena Brankov, studentica druge godine Ekonomskog fakulteta. "Možda se ponekad pretjera u nekim izrazima, ali nisu to neke granice koje su prekoračene."

"Meni više smeta što se o svemu tome puno govori", kaže Zoran Đorđević, student prava. "Napadaju mlade - kao oni pojma nemaju što je to dobra muzika, njihov rječnik je ispod svakog nivoa, nemaju ukusa... To nije točno. I nama se jedna vrsta muzike više dopada, a druga manje. Što se tiče riječi pjesama one su prosto trn u oku starijih koji, zbog svog dobrog ukusa, s puno žara slušaju one najcrnje novokomponirane pjesme."

"Uvijek je dolazilo do sukoba između mladih i starijih", veli Rajka Zakić, učenica četvrtog razreda usmjerenog obrazovanja Vaspitno obrazovnog centra za geološka i meteorološka istraživanja. "To je sasvim prirodno. Sigurno da su i naši roditelji imali problema sa svojima kada su pokušavali da se, za tadašnja shvaćanja, modernije ponašaju, izražavaju, odijevaju, vole neku drugu, novu muziku. Toga će uvijek biti!"

"Sve ima svoj rock trajanja", kaže dvadesetdvogodišnja Gorica Lolić, turistički radnik. "U modi je punk, mladi ga vole i prihvaćaju, sutra će doći nešto novo, mladi koji dolaze iza nas će to prihvaćati, a mi ćemo se, možda, nekom takvom glazbom i rječnikom zgražavati."

Masovnost ove glazbe i njena popularnost je ogromna, a sigurno da ima i dosta utjecaja na njih. Ali, po riječima mnogih mladih s kojima smo razgovarali, "ružne riječi" koje često provjeravaju s 33 i 45 obrtaja, ne smetaju im i čak imaju razumijevanja za takve tekstove.

"Nisu punkeri i rockeri izmislili psovke", kaže Đorđe Lukić, učenik trećeg razreda usmjerenog obrazovanja, iste škole, inače vatreni pristalica Bijelog dugmeta. "Moj otac se, na primjer, zgražava kad čuje Dobro jutro Petrović Petre, ploču, ili slične njoj, a on prvi psuje kod kuće. Znači, on sam ne daje primjer kako se treba ponašati i svaki dan mi počinje istom psovkom koja s ploče zvuči "sramno". I, uopće, danas gotovo svi psuju, ne bira se rječnik bilo na kom mjestu da se nađemo, a onda se zgražavamo kada se pojavi i pjesma s tim, kako se kaže, rječnikom ulice. Meni, a i gotovo svim mojim drugovima to ne smeta."

Gotovo da se i ne treba čuditi mladima što im takav rječnik ne smeta. Jer, umjesto da se naučimo, a i da mlade učimo, da se za svoje stavove treba boriti argumentima, mi posežemo za psovkom, pritom vrijeđajući i svoju i tuđu ličnost, a tako, u stvari, izražavamo svoju nemoć. Zato bi bilo bolje kada bismo sebi postavili pitanje o odgovornosti javne riječi, ma kada i kako bila izrečena, a ne samo one izgovorene uz glazbenu pratnju. Jer, sloboda izražavanja mišljenja nije u vulgarnosti, nego u iskazivanju istine, a ona se može izraziti i riječima dostojnim jedne kulturne sredine kojoj težimo.

Mladi poštuju ideale

U anketi koju smo proveli od mladih smo željeli saznati dvije stvari: o psovkama u tekstu i o samim tekstovima, kao na primjer onima s albuma ljubljanske grupe Pankrti (što u prijevodu, kako samo saznali, znači "Kopilad"). Oni su nedavno za taj album koji je, uzgred budi rečeno okarakteriziran kao šund, dobili nagradu Sedam sekretara SKOJ-a Gradskog komiteta Saveza omladine Zagreba za omladinsko stvaralaštvo iz oblasti muzike.

Baš fino, reklo bi se! Opet je komisija za oporezivanje pogriješila i "mrzi" mlade. Ali, tu nastaje problem! Jer, Pankrti su suviše pesimistički i politički destruktivno raspoloženi, beznadežno je njihovo sutra, oni ovdje nemaju što tražiti, njih guše stari, ubijaju im volju za bilo čim, sve što im nude sama je laž...

Sve pjesme na albumu sličnog su sadržaja, ali ono što je u cijeloj toj gužvi najstrašnije je sama pomisao da takav sastav koji lansira takvu glazbu odnosno tekstove, dobiva nagradu koja predstavlja spomen na sedam sekretara SKOJ, koji su žrtvovali svoje živote za bolje sutra narednih generacija. Jesu li Pankrti zaista pravi sljedbenici ideja sedmorice heroja? Jesu li oni tipični predstavnici današnje mlade generacije?

Potražili smo od mladih odgovor na to pitanje. Kao prvo, gotovo nitko nije ni čuo za ovu grupu, a kada smo im naveli dijelove tekstova iz pjesama bili su istinski iznenađeni i, više od toga  zbunjeni: "Nije to način razmišljanja naše generacije!"

A, radi ilustracije, evo samo nekoliko stihova iz pjesme Računajte z nami, koja predstavlja parodiju na pjesmu Đorđa Balaševića Računajte na nas, koja je postala, neslužbena, himna mladih. Evo, kako se može računati na Pankrte:

"Gradimo ceste, gradimo pruge, idemo na sastanke, ne j..... droge, producirajte nas, oblikujte nas, šaljite nas na selo, ali pre svega: Računajte na nas!

Ubrojte nas, odbrojte nas, plodite se, množite nas, ali, pre svega, računajte na nas! Računajte z nami, računajte z nami... neeee!"

"Siguran sam da se nitko od mojih drugova i drugarica s tim ne slaže", kaže Đorđe Lukić. "Jedno znam, a to je da se na nas može računati! I danas, kada napravimo sjedeljku uz gitaru i zapjevamo, ne može proći bez Balaševićeve pjesme Računajte na nas. To je naš stav, naše opredjeljenje, a što se tiče tih Pankrta, oni mogu tako da misle i sigurno da ih ima još, ali nisu li za veću osudu oni koji su snimili ploču s takvim pjesmama i oni koji su joj dodijelili ovako visoku nagradu?

Glazba koju Pankrti serviraju na svom novom albumu više nije pitanje lošeg ukusa, uličnog rječnika, već su njihovi stavovi u suprotnosti s idejnim stavom našeg samoupravnog društva. Iz njih izbija bunt i revolt, po njima treba uništiti stare koji su stvorili društvo u kojem žive, po njima njih bi trebalo istrijebiti, kako oni sami ne bi bili uništeni... I na kraju, za svu tu "ljepotu" dodjeljuje im se tako vrijedno priznanje. Čime li su ga samo zaslužili?

"Većini nas mladih neprijatno je kada se nešto tako pojavi", kategorična je Milena Brankov. "Sve to baca ljagu na mladu generaciju i onda stariji kažu: 'Eto, to su današnji mladi!' A nisu svi isti, vjerujte. Više je onih koji su spremni da se žrtvuju zbog viših ideala. To je sigurno! Ja dobro znam kako mi razgovaramo - i točno je da smo ponekad nezadovoljni, buntovnički raspoloženi, a to je prirodno. Ali, isto tako, ne toleriramo i ne mislimo, kao Pankrti, a ni oni koji su im dodijelili ovu nagradu."

Svi naši sugovornici, isto onako kao što su bili jednodušni da im psovke u tekstovima pjesama ne smetaju, jednodušni su i u osudi psovanja po našem samoupravnom društvu, to ih vrijeđa, a mora se priznati da je takav stav mnogo značajniji. Zaista, svi mladi nisu isti, ali sama činjenica da se pojavljuju slučajevi kao ovaj koji smo naveli, navodi na razmišljanje.

Napisala: Vesna Adamović (Nada, 1981.)