Srpski filmovi o ratu u Bosni: Od Lepa sela lepo gore do Oluje
NEKOLIKO kadrova nezavršenog filma o četničkom podvigu u Drugom svjetskom ratu Heroji Halyarda, koji je Telekom Srbije predstavio na Sarajevo film festivalu, potaknuo je regionalnu buru i ratni narativ devedesetih. Srpska kinematografija posljednjih desetljeća imala je svijetlih i manje svijetlih primjera ratne propagande.
Turneja, 2008.
Turneja Gorana Markovića snimljena je u Republici Srpskoj, a radnjom nas seli u 1993. godinu kada grupa beogradskih glumaca vođena potrebom za brzom zaradom kreće na turneju po ratnoj Bosni. Lutajući po ratištima, oni dolaze u dodir sa sve tri zaraćene strane, a njihov entuzijazam ih dovodi u centar stravičnih događaja, gdje će se morati boriti za vlastite živote.
Impresivan regionalni cast koji predvode Mira Furlan i Dragan Nikolić probudio je PTSP kod većine publike, a ostao je upamćen po sceni u kojoj Sergej Trifunović tjera vojnika u minsko polje dok je Mira Furlan prisiljena pjevati pjesmu Kukavica “srpske majke” Svetlane Cece Ražnatović.
Lepa sela lepo gore, 1996.
Snimljen odmah nakon završetka rata u Bosni, film Lepa sela, lepo gore donosi istinitu priču o sedam srpskih vojnika drinskog korpusa zatočenih devet dana u 100 metara dugom tunelu Brodar kod Višegrada. Priča se vrti oko dvojice dječaka, Halila i Milana, koji se nakon što su odrasli zajedno u selu blizu napuštenog tunela (za koji su vjerovali da je nastamba mitskog bića Drekavac) nalaze na suprotnim stranama, sudbinski srljajući u sukob.
Film je režirao Srđan Dragojević, uz velika imena srpske kinematografije među kojima su Dragan Bjelogrlić, Milorad Mandić i Nikola Kojo. Film u Srbiji ima kultni status, dok je u ostatku regije pobrao podijeljena mišljenja i kritike.
Kad je Top bio vreo, 2014.
Kontroverzni film o opsadi Sarajeva režirao je Slobodan Skerlić, adaptirajući knjigu Vladimira Kecmanovića. Producenti za Top je bio vreo tvrde da je "riječ o antiratnoj drami o odrastanju dječaka".
Radnja se odvija u Sarajevu u zimskom periodu 1993. godine i prati srpskog dječaka kojem su roditelji poginuli u granatiranju i kojeg prihvaća susjeda Hatidža, dok mnogi sustanari istog haustora negoduju zbog toga. U filmu glumi pedesetak regionalnih glumaca (Slavko Šimac, Nikola Đuričko), iako je pozamašan broj i onih koji su odbili igrati u filmu, zbog navodnog iskrivljavanja činjenica o ratu.
Krugovi, 2013.
Krugovi Srdana Golubovića zapažen je film prikazan u Berlinu i na Sundanceu, a donosi priču o heroju Srđanu Aleksiću, koji je u Trebinju u ratu izgubio život tako što se suprotstavio batinanju svog prijatelja Bošnjaka od strane srpskih vojnika. Impresivan film o traumama običnih ljudi u ratu podario nam je odlične uloge Leona Lučeva i pokojnog Nebojše Glogovca, a u njemu se pojavljuju Jasna Đuričić i Boris Isaković (koji će nešto kasnije zaigrati u filmu Jasmile Žbanić o Srebrenici).
Krugovi govore o posljedicama herojskog čina i postavljaju pitanje o tome ima li dobro djelo mogućnost širiti se poput kruga koji nastaje onda kada bacimo kamen u vodu. Krugove krasi impresivna fotografija.
Neprijatelj, 2011.
Neprijatelja je režirao Dejan Zečević, a radnja filma vodi nas u 1995. godinu i sedmi dan mira nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Inženjerska jedinica deminira granicu između Republike Srpske i Federacije BiH, a svaki vojnik nosi neku traumu i teret rata. Oni počinju proživljavati pravi horor kada iz zazidanog podruma oslobode misterioznog čovjeka (Tihomir Stanić), koji tu sjedi mirno za stolom, pored pepeljare pune opušaka.
Prostor uništene tvornice postaje mjesto gdje je oslobođen duh i mjesto na kojem će se pokrenuti misteriozni događaji koje će likove natjerati u borbu za život. Snimljen u crno-bijeloj tehnici, film je ostao upamćen po mračnoj atmosferi u kojoj svatko mora iskupiti grijehe iz prošlosti.
Život je čudo, 2004.
Hit komedija Emira Kusturice Život je čudo dostupna je na Netflixu, a predstavlja humorni osvrt na apsurde posljednjeg rata. Radnja filma se odvija u Bosni 1992. godini, a glavni lik je Luka (Slavko Štimac), inženjer iz Beograda dolazi u planinsko selo sa suprugom Jadrankom (Nataša Tapušković), spreman da izgradi prugu koja će čitav kraj pretvoriti u raj za turiste.
Zanesen svojom idejom i zaslijepljen vlastitim entuzijazmom, Luka ne vidi da počinje rat i da će mu se život za kratko vrijeme promijeniti iz temelja. Film je prikazan u Cannesu, krasi ga zanimljiva glazba The No Smoking Orchestra, a snimljen je u okviru zavidnog budžeta koji je iznosio 8 milijuna dolara.
Na Mliječnom putu, 2016.
Od istog redatelja dolazi i ratni ep Na mliječnom putu, koji je Kusturica snimio u Trebinju, odlučivši zaigrati u glavnoj ulozi nasuprot talijanske filmske dive Monice Bellucci. Film je premijerno prikazan u okviru glavne selekcije Venecijanskog filmskog festivala iste godine kada je nastao, a prozvali su ga najpoetičnijim filmom o Hercegovini, u kojem se prepliću zmije, kamen i krv.
Radnja je slojevita, a zapravo se radi o ljubavi i strasti u vrijeme rata, snimana je čak 300 dana, uz nezapamćen medijski interes za boravak Monice Bellucci u Trebinju.
Savior, 1998.
Kad smo već kod internacionalnih filmskih zvijezda, prisjetimo se filma Savior Predraga Antonijevića u kojem su glavne uloge ostvarili Dennis Quaid, Nastassja Kinski i Stellan Skarsgard. U Bosni 1993. godine unajmljeni plaćenik Joshua Rose bori se na strani Srba protiv Bošnjaka.
Potresenost užasima rata i njegova intervencija u spašavanju mlade djevojke od smrti bude u njemu dobru i humanu stranu. Zanimljivo je da je film režirao redatelj koji je prošle godine izazvao regionalnu buru filmom i serijom Dara iz Jasenovca.
Oluja, 2023.
Teško je na ovoj listi izbjeći srpski film Miloša Radulovića, koji je premijeru imao ove godine i potrudio se prikazati stradanja srpskog naroda nakon vojne operacije Oluja. Istina, događa se u Hrvatskoj i prati okolnosti (kako to definiraju u Srbiji) pada Krajine nakon operacije HV-a, ali je itekako vezana za Bosnu, s obzirom na to da su "ljudi na traktorima" prešli na teritorij BiH koji su tada kontrolirale snage srpske vojske.
Film nekim čudom (ili zahvaljujući upornom glasačkom tijelu) na IMDb-ju ima ocjenu 7.7. U glavnim ulogama su Jovo Maksić i Marija Pikić, a u filmu se pojavljuje i prerano preminuli glumac Davor Janjić.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati