OVIH DANA na TV kanalu Woman ponovno je reprizirana epizoda emisije Party On posvećena Hvaru. U emisiji sudionici istražuju noćni život Hvara koji već neko vrijeme nosi titulu jedne od najvećih party destinacija na Jadranu. Hvarska epizoda originalno je emitirana 2013. godine, a voditeljica je Jacqueline MacInnes Wood.

Epizoda je privukla pažnju spisateljice i novinarke Tonke Alujević koja je odrasla na Hvaru.

"Ima jedan kanal koji se zove Woman, a emisija Party ON. I zamislite di su? Na Hvaru. Neka influenserkica je snimila emisiju kako je Hvar party destinacija. Upoznala je dva debilna Australca i oni joj pokazuju kako partijati po Hvaru....i onda gledaš samo gole guzice i opijanje. Ispada da na Hvaru nema ničega osim clubova, ka šta i nema. I to se tako promovira po svitu", napisala je Alujević, a u komentarima se razvila rasprava o slici Hvara u svijetu.

"Najviše me smeta nivo do kojeg smo došli. Misle da ovdje mogu sve što doma ne smiju"

Kontaktirali smo Alujević i dotaknuli se teme kakvu reputaciju Hvar među strancima ima danas.

"Ono šta me najviše smeta je nivo do kojega smo potonili. Hvarski teatar najvažnija je institucija u Republici Hrvatskoj, ne po tome šta je to prvo kazalište nego po tome šta su u ranome 17. stoljeću, pučani imali kulturnu potribu za teatron koji je bija i njihov. Dakle, naši ribari i težaci, skupa sa vlastelon, od koje se nisu dali manipulirat, gledali su najsuvremenije ondašnje komade. Prije nastanka same zgrade, ti naši preci su po pjacetama nastupali i imali svoju publiku. Gradit kazalište nije ideja sa Marsa, nego izraz potribe ljudi koji su ovde živili. Kakve su naše potribe danas? Dokle smo stigli?" kaže spisateljica za Index.

"Prilipe kulise grada služe za debilna vjenčanja i za partijanerstvo, a kreativne ideje skoro da ne postoje. To je enorman pad. S nesagledivin posljedicama. Ta klijentela nan se ruga. I mi se rugamo njoj jer plaćaju nešto šta vridi puno manje; koktele od praškova, bezvezne picete, plastičuriju od ležaljki…itd. Mi dobijamo velike novce, ali i svaku vrst šporkice. To je zadnja kategorija tzv. gosta. Ekipa koja koristi nekih sto riči i koja se glasa najčešće krikovima", dodaje.

Upitali smo je i što je, po njenom mišljenju, glavna predrasuda stranaca o Hvaru danas.

"Glavna predrasuda je da oni mogu sve šta in padne napamet i šta in doma nikad ne bi palo napamet. Strancima je normalno da se mogu posrat isprid katedrale, izrigat sve klupe po redu, da svu ambalažu od pića, sladoleda mogu bacit nasrid ulice…na javnoj površini kuvaju i žderu, skidaju se goli, vlasnici brodova na operativnoj obali vade svoje baldahine ka da su na svojoj parceli, svaki brod ima svoj disko, pišu grafite po spomenicima kulture, ne prestaju urlikat, ako imate pasa, ka u mome slučaju, svaki drugi oće ga dirat doggy doggy, puppy puppy, i na sto čuda su kad drekneš na njih. Ovakvi prilozi samo ih mogu osokolit i ovo ponašanje ne odgovara nikome osim onima koji imaju direktan profit", smatra ona.

"Moramo misliti na kvalitetu svog života"

Dodaje i da ovakvo stanje direktno utječe na život lokalnih stanovnika.

"Slabašni su pokušaji da se zaplovi u nekome drugome kursu zato šta neku iole dobru inicijativu partijanje potapa. Niko ozbiljan neće ić u restoran di ne može razgovarat. Godinama u šetnji ne viđan hvarske parove. Ko misli izać biži u Stari Grad, Jelsu kako bi piće popija na miru i bez ekscesa. Grad Hvar vrije liti ka ekspreso lonac i trese se ne od decibela nego rihtera,  šta nema veze s kreativnin ludilon, to je neukus", govori i dodaje da je "sve podređeno wedding industriji". "Kič nepodnošljivi", kaže.

"Mene stranci iskreno manje zanimaju. Oni su mi ispod važnosti onoga kako mi vidimo sebe i kakva je naša kvaliteta života. Uvik je najbolje i najpametnije bit autentičan. Naše vino mora bit najprije najbolje nama. Ulje vrhunsko za naša nepca. More i vale čiste za nas i našu dicu. Kuće i okućnice jednako uredne i zimi i liti. S pristojnin goston pristojno, s nepristojnin oštro i beskompromisno. I bilo bi dobro da se mladi školuju, a ne da in se ambicija zaustavi na friganju jaja i rentanju brodi. Jedna od najvećih predrasuda je ta, a podgrijava je država, da bismo bez turizma crkli, isto ka da nan je gradove za njihovih najvećih procvata izgradija cimer fraj", poručuje.

Iako kaže da "genetski pripada Splitu koji joj je u jeziku i naravi", no djetinjstvo u Hvaru joj je, napominje, dalo "mjeru Mediterana".

"Osjećaj za okuse, boje, omjere u arhitekturi, sklad, ritam, mirise…I da san slipa svoj bih otok pripoznala. U svemu je šta radin, pišen. Ne mogu ga neukalkulirat, priskočit. Bolno ga je gledat. Ne zaslužuje ovu bezobzirnu gamad. Noćne klubove, iz grada, izbacit!!! To je minimum minimuma za početak rehabilitacije duha", zaključuje Alujević.

Nova strategija za Hvar

Inače, ovih su dana Turističke zajednice otoka Hvara predstavile zajedničku brand strategiju, slogan, vizualni identitet i brand video. Cilj nove brand strategije bio je, kažu, objediniti sve gradove i općine otoka Hvara te predstaviti otok kao jedinstvenu destinaciju kako bi iskoristio svoj potencijal. 

Novi slogan je Otkrij, slijedi i budi svjetlo, a novi vizualni identitet djelo je nagrađivane art direktorice Maje Bagić Barić koja je inspiraciju za logotip pronašla u čipki od agave. 

"Odlučili smo krenuti u ovaj projekt svjesni da se tržište mijenja. Turisti biraju destinaciju zbog netaknute prirode, ali i otkrivanja njene kulture, gastronomije i umjetnosti. Žele iskusiti autohtone i kvalitetne sadržaje koji svjedoče o tradiciji i baštini", izjavila je Žaneta Roić, direktorica Turističke zajednice Grada Staroga Grada. 

"Izazov je bio pronaći zajednički nazivnik, odnosno relevantnu emociju koja je jedinstvena od davnih vremena do danas. U nizu zadivljujućih priča i posebnosti, prepoznali smo 'svjetlo' kao motiv koji je na Hvaru sveprisutan i koji na ovaj otok oduvijek privlači ljude željne nadahnuća, ljepote i zadovoljstva", istaknuli su iz agencije koja je radila na ovom projektu. 

Hoće li rebranding uspjeti, ostaje vidjeti.