NEKI se s tim vjerojatno neće složiti, ali kompletni Marvelov univerzum već je godinama u ozbiljnim kreativnim problemima.

Izuzmemo li rijetke iznimke, ono što dolazi iz Marvela mahom su filmovi koji jednostavno postoje. Nisu grozni, nisu odlični. Samo su tu. Ponekad su više, a ponekad manje gledljivi, ali zadovoljavaju onaj zakonski minimum blockbustera.

Priče su ponekad pokušaji da se trenutna faza osjetno pomakne s mjesta, ali često se radi o filmovima u kojima se najzanimljivija stvar dogodi tijekom odjavne špice. Specijalni efekti variraju od solidnih do komično groznih, a to je razumljivo s obzirom na pritisak koji Marvel vrši na majstore specijalnih efekata. 

Sve u svemu, Marvel trenutno uživa u toplini srednjostrujaške dosade, a s obzirom na rezultate na blagajnama, fanovi ga nemaju namjeru uskoro potaknuti da se pomakne s mjesta. 

Novi Spider-Man: Across the Spider-Verse nastavio je točno tamo gdje je prethodnik stao i ponovno poslužio kao podsjetnik na to da je ovaj izvrsno animirani serijal svjetlo u mračnom tunelu Marvelove osrednjosti. U samo nekoliko minuta ovog filma postaje vam kristalno jasno što nedostaje filmovima kao što su posljednji nastavak Thora ili posljednji nastavak Ant-Mana. Nedostaje im mašte. Nedostaje im svježine i konkretnog razloga da postoje. 

Najbolji Marvelovi filmovi u dugo vremena

Novi Spider-Man toga ima napretek. Štoviše, moglo bi se čak reći da su dva animirana Spider-Mana redateljskog trojca Joaquima Dos Santosa, Kempa Powersa i Justina K. Thompsona možda i najbolji, najzabavniji i najoriginalniji Marvelovi filmovi unazad barem pet, sedam ili koliko je već godina prošlo od posljednjih Avengersa. 

Vizualno impresivan, šaren, dinamičan, kvalitetno napisan i uz odličan soundtrack i glumačku postavu koja je likovima posudila glasove, Across the Spider-Verse pokazao je i ono najbitnije - dovoljno muda da se pokuša osvježiti umorna špranca prema kojoj nastaje većina novih Marvelovih filmova ili nedajbože serija (i, da, ovo posljednje se najviše odnosi na grozomornu She-Hulk). 

Što se priče tiče, Miles Morales nastavlja lutati multiverzumom gdje susreće Spider-ljude iz svih paralelnih svjetova dok se istovremeno bori za vlastiti opstanak i živote ljudi do kojih mu je stalo s novim neprijateljem koji polagano otkriva svoje nevjerojatne i pogubne supermoći. 

Da se razumijemo, nije to ništa što već nismo vidjeli u ostalim multiverzumom opterećenim superjunačkim filmovima, ali ova dva animirana filma pokazala su da je istrošenu priču moguće održati svježom. 

Kao prvo, animacija i kombinacija različitih stilova odrađeni su na najvišoj razini. Radi se o eksploziji boja, maničnoj montaži i vizualnom kaosu, ali sve je izvedeno s ukusom pa dobivamo impresivan film koji ostavlja bez daha iako se ne oslanja na specijalne efekte koji bi gledatelja, barem u teoriji, trebali impresionirati daleko više od animiranog filma.  

Iako i ovaj film, poput mnogih drugih blockbustera, pati od problema maratonskog trajanja, ekipa iza Across the Spider-Verse itekako je opravdala skoro dva i pol sata trajanja. 

Ukratko, radi se o remek-djelu i filmu koji vraća nadu u kompletan trend. Naravno, to neće oslabjeti osjećaj prezasićenosti tržišta, ali dobro je podsjetiti se činjenice da se nismo zasitili filmova o superjunacima, već prosječnih filmova.