POSTOJE neke životne priče koje zaslužuju da se prema njima snimi film, a priča Adewalea Akinniouyea-Agbaje jedna je o takvih. Glumac kojeg su proslavile uloge u hit serijama kao što su "Oz" i "Izgubljeni" imao je nevjerojatno bizarno djetinjstvo o kojem je nedavno snimio i autobiografski film "Farming".

Naime, ovaj Nigerijac sedamdesetih godina prošlog stoljeća odrastao je u obitelji bijelih staratelja u Tilburyju u Velikoj Britaniji, a u nemilosrdnom okruženju na koje se teško privikavao (i koje se teško privikavalo na njega), mladić je identitet potražio u bandi ekstremno nasilnih skinheadsa. 

"Scenarij sam počeo pisati jer zbog svih tih iskustava noćima nisam mogao spavati", govori glumac kojeg je rad na ovom autobiografskom filmu vratio u traumatično i nasilno djetinjstvo. Čim je film počeo s prikazivanjem, počele su pristizati reakcije, ne samo članova njegove obitelji, već i stotina Nigerijaca koji su odrasli u Britaniji i prolazili kroz nešto slično. 

Crno dijete u bjelačkom gradu punom rasista

No da bismo shvatili kako je do ovih bizarnih okolnosti uopće došlo, moramo stvoriti povijesni kontekst.

Njegovi roditelji bili su generacija Nigerijaca koji su došli u svoju kolonijalnu "domovinu" kako bi stekli obrazovanje koje bi pak koristili da se vrate kući i izgrade demokraciju u tada svježe neovisnoj državi koju je pogodio građanski rat. 

Njegov otac studirao je pravo, a njegova majka željela je biti računovotkinja. Kada je imao samo nekoliko mjeseci, roditelji su u lokalnom listu dali oglas da traže obitelj koja bi, uz mjesečnu novčanu naknadu, brinula o njihovom djetetu dok oni studiraju i rade kako bi platili školovanje. 

I dok se nekima ovo čini u najmanju ruku bizarno, glumac objašnjava: "Moja je pretpostavka da se radi o tradiciji, ne samo u Nigeriji, već i u ostalim dijelovima Afrike gdje je uobičajeno da roditelji svoju djecu šalju sa sela u gradove, daljoj rodbini, a ponekad i strancima, jer vjerovali su da će djeca tamo imati više prilika za uspjeh. Problem za ljude poput mojih roditelja je to da su se nalazili u stranoj zemlji i živjeli su u uvjerenju da je bijela obitelj bolje okruženje za dijete. No u prvom redu željeli su da imamo kvalitetno obrazovanje i naučimo jezik."

Nije poznato koliko je djece prošlo kroz ovo, ali Akinnuoye-Agbaje vjeruje da je barem polovina nigerijske djece u Britaniji imala slično iskustvo koje se popularno naziva "farming". Vlasti su započele sa strožim kontrolama tek nakon 2000. i to nakon brutalnog zlostavljanja i ubojstva Victorije Climbie. 

Akinnuoye-Agbaje bio je jedno od najmanje desetoro djece koja su se našla pod skrbništvom nove obitelji, a za djecu je uglavnom brinula Ingrid, dok je njezin suprug većinu vremena provodio na poslu kao vozač kamiona. Međutim, Tilbury u kojem su odrastali bio je mjesto prepuno pripadnika desničarskih skupina koje su dijelile šokantne antiimigrantske stavove koje je u svojim govorima poticao konzervativni britanski političar Enoch Powell. Akinnuoye-Agbaje i njegove dvije sestre, o kojima je nova obitelj također "brinula", bili su isprva jedina djeca druge rase na cijelom području. 

"Jedno od mojih prvih sjećanja na početak školovanja bilo je kada sam na putu do škole prošao pored policijskog auta. Policajac me pozvao, nasmijao se, pljunuo mi u lice i mirno se odvezao. Gledao sam oko sebe, bilo je sunčano, djeca su hodala pored mene i sjećam se samo vruće pljuvačke na svom licu. Nastavio sam do škole", prisjeća se Akinnuoye-Agbaje. 

Postao član skinheadsa

Obitelj skrbnika uvijek im je govorila da su isti kao i druga djeca, ali u isto vrijeme, pred njima su koristili rasističke izraze. No isti su se izrazi koristili i u komedijama tog vremena. Njegova skrbnica poticala ga je da krade, a njezin suprug tjerao ga je da se suprotstavi svojim zlostavljačima ili će ga on prebiti. 

Stvar je postala još gora nakon što su ga njegovi roditelji jednog dana pokupili i vratili u Nigeriju. Budući da se nije mogao snaći u afričkom selu, poslali su ga nazad. Istoj obitelji. No to je izazvalo još veću krizu identiteta. Mrzio je samog sebe i svoju boju kože koja ga je činila drugačijim. Pokušavao je isprati "pogrešnu" boju, a nakon toga odlučio je da će postati jači od onih koji ga neprestano zlostavljaju. Sa 16 godina izbačen je iz škole i pridružuje se bandi skinheadsa koji su ga često maltretirali. 

Zbog njegove su ga visine i snage često koristili kao oružje u borbi protiv ostalih bandi, ali s vremenom nije previše promijenio njihove stavove: "Postojala je razina poštovanja jer sam se znao tući i dobro podnosio batine, ali nikada me nisu tretirali kao jednakog. Neprestano su me ispitivali o mojoj kosi, mirisu i koži. S druge strane, povezivalo nas je to što smo svi bili autsajderi. Njihovi su očevi bili nezaposleni ili alkoholičari. No svaki put kada bih počeo osjećati da negdje pripadam, pobrinuli su se da ne zaboravim da sam drukčiji."

Nakon što je prvi put za Observer ispričao svoju priču, mnogi su ga kritizirali jer su tvrdili da preuveličava svoju priču i pogrešno prikazuje skinhead kulturu koja je bila daleko rasno raznolikija nego ju je on prikazao. Na te se kritike također osvrnuo: "Jesu li ti ljudi odrastali u Tilburyju? London je u ranim osamdesetima bi multikulturalno mjesto, ali u provinciji je bila potpuno druga priča. Nisam rekao da su sve skupine skinheadsa bile takve, ali moja je definitivno bila."

Iako nikada nije sudjelovao u tučnjavi u kojoj je netko ubijen, tvrdi da su mnogi ljudi s kojima se tada družio ubijeni. 

Od bandi do diplome i holivudske karijere

Iz bande ga je izvukla upravo njegova skrbnica koja je kontaktirala njegovu obitelj koja ga je nakon toga prebacila u školu u Surreyju. Isprva se protivio tome, ali uz pomoć učitelja i njegove tadašnje djevojke prigrlio je školovanje i na kraju počeo studirati pravo u Londonu. 

"Mnogi me pitaju kako sam od bandi došao do diplome i magisterija. Inteligencija je sposobnost da učinite najbolje u datim okolnostima, bilo to na ulici ili sveučilištu. Pomogao mi je i učitelj koji mi je jezik prava preveo na jezik koji razumijem. Nakon toga bilo je puno lakše. Očito sam imao potrebno znanje o kršenju zakona", priča Akinnuoye-Agbaje. 

Nakon studija počeo je raditi kao model, a prijatelj mu je predložio da se preseli u Los Angeles i pokuša stvoriti glumačku karijeru. Otišao je na audiciju za film "Congo" i dobio ulogu, a uslijedile su i one u "Ozu", "Izgubljenima" i "Igri prijestolja" te filmovima kao što su "The Bourne Identity" i "Thor". 

Iako se ostvario kao glumac i danas je zadovoljan životom, odnose s obitelji teško je popravio i nikada s njima nije ni pričao o teškom odrastanju. Osjećaj napuštenosti koji je imao u mladosti odrazili su se i na njegove ljubavne veze. 

Kroz film se pokušao pomiriti i s negativnim osjećajima koje je gajio prema skrbnicima: "Ne smijete zaboraviti da, neovisno o njihovoj motivaciji, bili su izuzetni ljudi koji su tijekom sedamdesetih preuzeli brigu o desetero nigerijske djece u mjestu gdje nitko nikada nije vidio crno dijete. Bili su izopćeni zbog toga. Nije ni njima bilo lako. Morao sam i to uzeti u obzir."

Njegovi roditelji umrli su 2006., ali prije smrti su se uspjeli zbližiti s njim. Kada ga je novinar Guardiana upitao što bi oni mislili o filmu i bi li se prepoznali, glumac je odgovorio: "Siguran sam da bi i iskreno mislim da bi bili ponosni."