KASNIH šezdesetih Mario Puzo prolazio je kroz izuzetno lošu fazu karijere. Povukao se u podrum svoje kuće u Long Islandu i pretvorio ga u ured u kojem je naumio napisati svoj novi roman. Bila je to malena prostorija u kojoj jedva da je bilo dovoljno prostora za stol i pisaću mašinu. Da stvar bude gora, njegovo petero djece neprestano mu je upadalo u sobicu i tamo se igralo, a njegov najstariji sin Tony prisjeća se kako bi im Puzo svako malo dobacivao: "Stišajte se, pišem bestseler."

Klinci bi se na to samo nasmijali jer Puzo u to vrijeme nije bio u skupini pisaca od kojih bi očekivali bilo što značajno. Štoviše, njegova prethodna dva romana su unatoč dobrim kritikama imala katastrofalnu prodaju što ga je naposljetku dovelo do nagomilanih dugova i odluke da se "proda". 

A "Kum" je bio njegov put do šire publike. Bio je to velik, napuhan i komercijalno isplativ roman koji bi mu osigurao slavu i bogatstvo. Naravno, u tom trenutku Puzo bi se zadovoljio i knjigom koja bi mu samo otplatila dugove. 

Međutim, bio je u pravu.

Prošlo je 50 godina otkako se "Kum" pojavio na policama i bio je to uistinu roman koji je obećao svojoj djeci - golemi bestseler koji je nekoliko godina kasnije ušao u legendu zahvaljujući filmovima Francisa Forda Coppole koji su dodatno učvrstili njegov kultni status. 

Napisao "Kuma" da se izvuče iz dugova

Ova nezaboravna priča o mafiji jednim je dijelom inspirirana osobnim iskustvima autora koji je odrastao u njujorškom kvartu Hell's Kitchen. Njegov otac napustio je obitelj kada je Mario imao samo 12 godina, a njegova majka svim se silama trudila sina zadržati podalje od kvartovskih bandi. Iako je u to vrijeme bilo nemoguće izbjeći baš svaki doticaj s lokalnim moćnicima (dio iskustava njegove majke završio je u romanu), uspjela je, a Puzo je svoje vrijeme, umjesto na ulicama, provodio čitajući knjige. 

Još u srednjoj školi mnogi su zamijetili njegov dar za pisanje, a za svoja prva dva romana "The Dark Arena" i "The Fortunate Pilgrim" dobio je tek 6500 dolara. Ipak, njemu se to učinilo kao dovoljno novca da započne život na visokoj nozi. Trošio je mnogo, a primanja su bila više nego skromna. Stvari su, sasvim očekivano, brzo izmakle kontroli. 

Kada mu je urednik spomenuo da bi roman "The Fortunate Pilgrim" bio uspješniji da u njemu ima više priča o mafiji, Puzo je nevoljko prihvatio savjet i napisao skicu romana u kojoj su već postojali obrisi njegova najvećeg hita. Bila je to priča o obitelji Corleone i sinu Michaelu koji preuzima kontrolu nakon ubojstva njegova oca. 

Nažalost, urednik je to odbio, ali pomogao mu je prijatelj koji je organizirao sastanak s predstavnicima izdavačke kuće G.P. Putnam's Sons. Puzo im je sat vremena prepričavao svoje mafijaške priče i pristali su. 

Dali su mu 5000 dolara predujma i premda, realno, nije želio napisati tu knjigu, pristao je i naredne je tri godine proveo radeći na njoj. 

Od "magarca" do milijunaša

Završio ju je u srpnju 1968. jer je želio posljednju ratu predujma kako bi obitelj odveo na putovanje u Europu. 

"Bio je jako švorc. Njegova supruga nije znala da će morati prodati kuću kad se vrate s odmora", priča njegova dugogodišnja djevojka Carol Gino. 

Na svu sreću, to se nikada nije dogodilo. Po povratku, Puzo se našao na ručku sa svojim urednikom Billom Targom koji mu je rekao da je prodao prava za "Kuma" za vrtoglavih 410 tisuća dolara (danas bi to bilo nešto više od tri milijuna dolara) i radilo se o za to vrijeme rekordnom iznosu. 

"Svaka talijanska obitelj ima 'magarca', obiteljskog idiota za kojeg svi znaju da nikada neće zaraditi novac", napisao je Puzo u svojim memoarima i dodao da je ovo bio trenutak u kojem je svojoj obitelj dao do znanja da više nije "magarac". 

Istog je trenutka uzeo 100 tisuća dolara, poplaćao sve dugove i samo tri mjeseca kasnije zatražio dodatnih 100 tisuća dolara na veliko iznenađenje svojih urednika. 

Savršen trenutak

Knjiga se u prodaji pojavila 10. ožujka, u vrijeme kad je  Amerika bila izuzetno zainteresirana za priče o organiziranom kriminalu. 

"Mafija je postala sveprisutna u pop kulturi, posebno nakon saslušanja koje je provodio senator Estes Kefauver u svojoj borbi protiv organiziranog kriminala. Pažnju javnosti privukla je racija u Apalachinu tijekom koje je uhićeno 60 bosova, a i objava spisa bruklinskog gangstera Joea Valachija. Sve se poklopilo", prisjeća se pisac Kenneth Davis. 

Iako su kritike bile solidne, čak su i najveći kritičari znali da je "Kum" ogroman hit i da će malo tko ostati ravnodušan na odlično ispričanu priču koja savršeno oslikava kriminalno podzemlje. Štoviše, neki su tvrdili da su opisi toliko autentični da Puzo vjerojatno još uvijek ima veze s kriminalnim miljeom. 

"Malo ga je vrijeđalo kada su ga novinari ispitivali je li član Mafije. Toliko se trudio i pretrpio toliko poniženja kako bi se izvukao iz bandi u svom starom kvartu", govori Gino. 

Bilo kako bilo, "Kum" je bio neviđeni hit i najbrže prodavana knjiga u povijesti. Pet milijuna primjeraka prodano je 1970., a u siječnju 1971. na tiskanje je poslano još sedam milijuna primjeraka. 

Bio je to veliki šok za Puza koji je toliko dugo bio siromašan da bi ponekad zaboravio da to više nije. "Jednom je otišao u knjižnicu i nije bilo knjige koju je htio. Tada se sjetio da sad ima novac pa je otišao u knjižaru i kupio hrpetinu knjiga", prisjeća se njegov sin Tony. 

Sinatra ga nije volio

I premda bi mnogi pretpostavili da mu je najviše novca donijela prodaja filmskih prava, to nije bio slučaj. Naime, još kada je knjiga imala samo 100 stranica, Paramount mu je ponudio 12.500 dolara i dodatnih 50 tisuća dolara ako se film snimi. Njegov agent sugerirao mu je da tu ponudu odbije, ali Puzo se polakomio i pristao. 

Paramount je želio niskobudžetni film i zapravo je vrlo malo redatelja uopće bilo zainteresirano da snimi film prema ovoj knjizi. Mnogi su vjerovali da će to u najboljem slučaju biti pristojan gangsterski triler, ali ništa više od toga. Studio se nećkao oko toga žele li uopće Puza angažirati za rad na scenariju jer su vjerovali da će se kao autor romana previše uplitati u njihov rad i sputavati ih u promjenama koje su imali na umu (jedna od njih bila je da radnju prebace u sedamdesete kako bi izbjegli troškove setova, kostima i voznog parka četrdesetih). 

No, na kraju su ipak pristali angažirati Puza koji je doletio u Los Angeles i smjestio se u luksuznom hotelu Beverly Hills. 

Dodatni problem bili su i američki Talijani koji su smatrali da "Kum" promiče stereotipe, a mafijaški bos Joe Colombo učinio je sve kako bi otežao snimanje u New Yorku. Kako bi ga smirio, producent filma Al Ruddy pozvao ga je u studio i dao mu da pročita scenarij. Colombo nije imao vremena za čitanje i samo je zatražio da se iz scenarija izbaci svaki spomen mafije (spomenuta je samo jednom). 

Scenarij je smetao i Franku Sinatri koji je vjerovao da izmišljeni mafijaški pjevač Johnny Fontane previše podsjeća na njega. Puzo se čak našao na jednom tulumu na kojem je bio i Sinatra koji je poludio kada ga je ugledao. Nazvao ga je "svodnikom" i zaprijetio mu da će ga prebiti. 

"Prodao" se na najbolji mogući način

No sve je prošlo bez fizičkog obračuna, a režije se na kraju dohvatio tada neiskusni Coppola kojeg je Paramount i izabrao misleći da će mu lako naređivati. To se pokazalo kao velika greška jer im se Coppola suprotstavljao na svakom koraku. Kao što je poznato, studio nikada nije želio angažirati problematičnog Marlona Branda, ali Puzo i Coppola pobrinuli su se da se to ostvari jer ga je Puzo želio u toj ulozi. 

Film je postao ogroman hit, Puzo je osvojio Oscara i odjednom postao traženo ime u Hollywoodu. 

"Nakon Kuma tata je kući donio knjigu o pisanju scenarija. Odmah na prvoj stranici pisalo je da je scenarij za Kuma najbolji scenarij ikad napisan. Kada je to vidio, bacio je knjigu", priča Tony Puzo i dodaje da je njegov otac volio svoj najpopularniji roman, ali da mu je smetalo što gomila obožavatelja nije znala da je napisao i druge romane. 

"Jednom je rekao: 'Ponekad sam se osjećao kao da sam se prodao jer sam bio literarni tip. No kroz Kuma otkrio sam svoj najveći dar - onaj pripovjedački'", prisjeća se Gino.