Sadržaj nastao u suradnji s: Kaufland

SJEĆATE li se onih dana kad bismo kriomice otvarali kuhinjski ormarić ili frižider ne bismo li pronašli neko malo blago - razasute Kiki bombone ili čašicu Linolade?

Nisu to bile velike stvari ni posebne prilike, nego male svakodnevne navike zbog kojih je svaki dom bio poseban.

Gotovo svaka kuhinja izgledala je slično. Kava i keksi na stolu, nešto slatko u ormariću. Navečer bismo kuhali puding, a onda ga ostavljali na balkonu da se ohladi. Često bismo ga posuli kakaom i pojeli prije nego što bi se do kraja stisnuo. Vječna dilema bila je pojesti čokoladni namaz na žlicu ili ga ipak namazati na kruh… Te uspomene i danas nas vraćaju u prošlost.

Zanimljivo je da mnogi od tih proizvoda nikad nisu nestali. I dalje su tu, na policama trgovina, a često završe i u našim košaricama. I danas ih kupujemo sa smiješkom na licu.

Kava, keksi i slastice koje su se čuvale za goste

U ormarićima su uvijek bile i posebne slastice koje smo čuvali za goste ili posebne prilike, poput Bajadere. Domaćica i Napolitanke uz kavu bile su obavezne gotovo u svakoj kući, a mlađi su obožavali petit kekse umakati u mlijeko. Trebalo je paziti jer je dovoljan bio samo trenutak predugog držanja i keks bi završio na dnu šalice.

Jedva smo čekali goste jer smo znali da donose čokoladu. Često su to bile baš Braco i Seka koje bismo dijelili na pola i pažljivo raspoređivali. Uvijek smo pazili tko će dobiti veći komad ili "bolji" dio. Male stvari, ali dovoljno važne da ih pamtimo desetljećima kasnije.

Brzi obroci koji su uvijek rješavali stvar

Pašteta i bijeli kruh bili su rješenje za gotovo sve. Povratak s plaže, brzinski ručak između igre i škole ili večer kad nikome nije bilo do kuhanja. Dovoljno je bilo otvoriti paštetu, narezati kruh i sve je već bilo spremno.

Slično je bilo i s parizerom ili Poli salamom, rezanom na debele šnite, često uz svježu papriku ili rajčicu. Takve sendviče jeli smo posvuda, za kuhinjskim stolom, na dekici tijekom izleta ili na stražnjem sjedalu auta na putu prema moru.

To nisu bili obroci o kojima smo razmišljali. To su bile navike koje su se ponavljale gotovo svaki dan. Jednostavno, brzo i poznato.

Slatko koje se (nije) čekalo

Puding iz vrećice imao je svoj mali ritual. Kuhali bismo ga, miješali i onda nosili na balkon ili na najhladnije mjesto u stanu da se što prije ohladi. Ali rijetko tko bi čekao do kraja. Netko bi uvijek prvi posegnuo žlicom dok je još bio topao.

Kraš ekspres stavljali smo na sve. U mlijeko, na griz, na palačinke. Često bismo dodavali još šećera, iako to zapravo nije bilo potrebno. Bitno je bilo samo da bude dovoljno slatko.

Linolada i Eurokrem imali su svoj poseban ritual. Vodili smo prave rasprave i mala nadmetanja oko toga tko će dobiti više bijelog, a tko čokoladnog dijela. Pregovori su bili ozbiljni.

Sitnice su činile razliku

Bananko je bio među onim slatkišima koje smo uzimali usput, ali koji bi uvijek popravili dan. Milky Way bio je laganiji i nekako "poseban", često izbor kad smo htjeli nešto slatko, ali ne previše teško.

Žvake su bile posebna kategorija. Čunga Lunga, Orbit za djecu... Rijetko bismo stali na jednoj. Važno je bilo napraviti što veći balon ili sačuvati okus što dulje.

Smoki je jedno vrijeme imao dodatnu vrijednost. Nije bio samo grickalica nego i način da dođemo do žetona i dodataka koji su dolazili unutra. Ponekad je upravo to bio glavni razlog kupnje.

I dalje su tu, samo ih drugačije gledamo

Možda je najzanimljivije to što većina tih proizvoda nikad nije nestala. Nisu postali retro niti su se vratili nakon dugo vremena. Jednostavno su ostali dio svakodnevice.

Danas ih možda kupujemo usput, bez puno razmišljanja, ali svaki od njih nosi neku svoju malu priču. Dovoljno je vidjeti ambalažu ili osjetiti poznat okus da nam se vrate slike kuhinje, obiteljskog stola, školskih praznika ili ljetovanja.

Mjesto gdje se "nekad" i "danas" susreću

Upravo je u tome poanta, ti proizvodi nisu samo uspomena.

I dalje su dio svakodnevice. I dalje ih ubacujemo u košaricu. Samo ih danas gledamo drugačije nego prije dvadeset godina.

U trgovinama poput Kauflanda taj kontinuitet možda se najbolje vidi. Na istim policama nalaze se proizvodi uz koje smo odrasli i oni koje kupujemo danas, često bez puno razmišljanja.

Možda je baš zato dovoljno otvoriti ormarić ili frižider da se na trenutak vratimo tamo gdje je sve bilo puno jednostavnije.

Sponzorirani sadržaj donose Index i Kaufland u skladu s najvišim profesionalnim standardima.