"Šefe, ide li?" i još četiri razloga zašto robotaksi nema šanse u Hrvatskoj
ČETIRI godine i 180 milijuna eura kasnije, Rimčev robotaksi još uvijek nije u najboljem stanju. Ne odaziva se ni kad ga gazda pozove, a podvozje izgleda kao da je još u izgradnji. Profunkcionirati bi, navodno, trebao u budućnosti.
Robotaksi zbog tih značajki ima puno metaforičkih sličnosti s Hrvatskom - možda se upravo zato toliko svidio premijeru Plenkoviću, kojeg već dugo nismo vidjeli ovako uzbuđenog.
Ipak, tehnologija se razvija vrlo brzo - zbog toga možemo na trenutak zaroniti u optimizam i reći da će se svemirski taksi uskoro uspjeti pomaknuti s mjesta. Nažalost, tek tada počinju prave tegobe: ovo su samo neke prepreke koje će Rimčevo novo čudo morati savladati za uspješnu vožnju po Hrvatskoj.
"Majstore, ima li posla?"
Već na ulasku u auto vide se jasni nedostaci robotizirane vožnje. Bez pitanja "majstore, ima li posla" ili "šefe, ide li" ne ulazi se u taksi - to je elementarna pristojnost. Nakon toga razgovor prelazi na vrijeme, a onda na politiku ako je na Extra FM-u termin vijesti. Ovi običaji ponešto su se promijenili dolaskom stranih radnika, ali vjerujemo da Nepalci i Indijci već uče odgovor "ma evo, ide…".
Po gradskim gužvetinama se može zaključiti da svi Hrvati već imaju auto, tako da se taksijem uglavnom voze kad se pijani vraćaju iz izlaska - objašnjavanje svoje životne priče nakon pola boce rakije jednostavno nije isto kad vas gleda zbunjena animacija na ekranu.
Umjetna inteligencija možda pomogne u rješavanju ovih problema, ali čini se da ChatGPT još uvijek nije dorastao lokalnim običajima.
Ako vožnju zatreba netko iz Domovinskog pokreta, utamanit će robotaksi kao Blade runner replikante.
Raskrižja na kojima znakovi ne funkcioniraju
Autonomna vožnja možda bi i mogla funkcionirati u Švicarskoj ili Japanu, ali kod nas? Prometni znakovi koji poništavaju jedan drugog, krivo iscrtane oznake, zebre koje vode u grmlje…
Stvari su uglavnom jasne samo onima koji svakodnevno prolaze tim mjestima, a i to nije garantirano. Pravo prolaska tako se rješava blicanjem, trubom i gestikulacijom rukama - stranci i friški vozači obično dobiju i "ajde vozi majmune", ali na kraju sve završi sretno i efikasno.
S druge strane, na ovakvom raskrižju bi robotaksi mogao ostati vječno - vidjeli bi se samo dim i iskre dok čipovi pokušavaju shvatiti inovativnu hrvatsku signalizaciju. Ovo se može riješiti jedino snalažljivošću: kad se za nekoliko sati isprazni baterija, možete dati zbunjeni auto u zamjenu za prijevoz na kamionu. Možda ćete morati par puta viknuti "skupljamo staro željezo", ali još uvijek je dobar deal.
Cjenkanje
Nažalost su česte situacije u kojima taksisti oderu neupućene putnike, ali ima i sretnijih priča. Ulovili ste taksista na stajalištu, žuri vam se i niste bili na bankomatu? Ako ste usput do iduće vožnje, možda i uspijete doći blizu kuće sa zadnjih pet eura.
Razne aplikacije već su nagrizle ovaj poslovni model, ali roboti će ga dokrajčiti - ako pitate chatbot u autu može li do centra za tri eura i 85 centi, pravit će se da je na vlastitom svečanom predstavljanju i neće ni krenuti.
Gužve
Sve smo bliži mogućnosti da umjetna inteligencija razvije samosvijest, što je u slučaju robotaksija posebno opasno. Prometne gužve u Zagrebu traju 24 sata dnevno i piju živce svima čim ujutro izađu iz stana, o parkingu da i ne govorimo.
Ako Rimčev taksi postane svjestan prometne infrastrukture u hrvatskim gradovima ekspresno će pasti u robotsku depresiju - u najboljem slučaju će dati otkaz i odzujati u zalazak sunca, a u potrazi za parkirnim mjestom vjerojatno će aktivirati samouništenje.
Ako ga pozove netko okrutan pa u zagrebačkoj popodnevnoj špici završi na Slavonskoj aveniji, samosvjesni robotaksi bi lako mogao dozvati prijatelje i organizirati tehnološku apokalipsu. Srećom, čak i ako dođe na takvu ideju, zasad djeluje prilično bezopasno.
Djeca i kreativci
Da ste u sedmom osnovne vidjeli robotaksi, što bi vam prvo palo na pamet? Da, naravno.
Komad izolirke na kameri ili printani znak STOP na papiru sasvim su dovoljni da potpuno paraliziraju autonomna vozila. Djeca (i odrasli koji su ostali djeca u duši) tako dobivaju potpuno novi način zabave koja može potrajati satima - ili barem do dolaska bijesnog servisera.
Poznato je da ne postoji pravilo koje mi ne možemo zaobići, tako da bi prilagodba svjetske tehnologije balkanskim uvjetima mogla biti prilično urnebesna.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati