JESENSKA sezona je pred nama. Napravili smo izbor filmova na koje bi u narednom razdoblju valjalo obratiti pažnju. Uživajte.

Smile 2 (17. listopada - kino) / alternativa Rumours (18. listopada)

Jesen je po tradiciji rezervirana za klasične horore. S obzirom na to da je Terrifier 3 već u kinima, ono što dolazi, a potencijalno je zanimljivo, jest nastavak hita Smile Parkera Finna iz 2022. Kao i mnogo puta prije, i ova se nastajuća franšiza temelji na osnovnom horor konceptu koji će se, po svemu sudeći, u narednim godinama elaborirati u raznim okruženjima i s novim protagonistima.

Ovoga puta u fokusu je mlada pop zvijezda Skye Riley (Naomi Scott), koja svjedoči bizarnom samoubojstvu svog prijatelja, a potom je targetira entitet iz prvog dijela, koji se pojavljuje kroz različite ljude i s jezivim osmijehom na licu joj predskazuje smrt. Kada su ovakve stvari u pitanju, svakako je bolje na jesen dobiti prvi originalni u nizu - prvi Ringu, Saw, Final Destination, ali, nažalost, ove sezone takvog izgleda nema na repertoaru pa se zadovoljavamo drugim u nizu.

Rumours, s druge strane, više ide u smjeru bizarnog kulta, kao Night of the Living Dead ili Evil Dead, ali s elitnom glumačkom postavom i intrigantnim zapletom. Respektabilni cast koji predvodi Cate Blanchett, uz Aliciju Vikander, Denisa Ménocheta, Nikki Amuka-Bird i Charlesa Dancea, glumi svjetske lidere na summitu G7 koji noć prije glavne sjednice ostaju izgubljeni u šumi iz koje vrebaju neumrli, predvođeni divovskim čudovišnim mozgom. Može li sudar treš sižea i jake glumačke postave uroditi plodom i podariti nam nešto više od zaboravljive fusnote?

Dražen (31. listopada - kino)

Hrvatska napokon baca svoju kartu na talon regionalne biopic partije u kojoj je Srbija odigrala nekoliko poteza. I, naravno, prvi unos je, barem po odabiru ličnosti čiju ćemo imaginarnu biografiju gledati, dovoljno jak da privuče mnoštvo publike u kina od 31. listopada, kada će distribucija krenuti, dok je premijera zakazana za 22. listopada u Šibeniku, na dan Draženovog 60. rođendana.

Nade su, naravno, da će produkcijski, narativno, glumački i estetski ovaj film na kvalitetan način oslikati glavne dijelove Draženova života. Da nećemo, kao u slučaju nekih drugih filmova iz spomenutog vala, gledati izmaštanu verziju događaja u kojima sudjeluje neki lik koji se sasvim slučajno zove Dražen Petrović, dok će oni bitni, veliki i zaista važni, zbog nemogućnosti produkcije da ih podrži, ostati u slijepom polju filma (primjerice utakmica s Dream Teamom i sudar s Jordanom 1992.), tek nagoviješteni nekom redateljskom smicalicom.

The Remarkable Life of Ibelin (25. listopada - Netflix)

Dokumentarac o tragičnom, ali i divnom životu norveškog gamera Matsa Steena, koji je u zajednici igrača World of Warcrafta bio poznatiji pod nadimkom Ibelin Redmoore, prolazi pomalo ispod radara kada su u pitanju najave filmova za ovu sezonu, a po svemu sudeći, riječ je o skrivenom dragulju koji će mnogima promaknuti.

Mats je dobar dio svog kratkog života proveo u invalidskim kolicima zbog Duchenneove mišićne distrofije od koje je obolio još kao dječak. Njegovi roditelji teško su se mirili s činjenicom da je njihov sin proveo život u izolaciji, ne iskusivši pravo prijateljstvo, ljubav, dodir, osuđen na videoigre kao jedino sredstvo bijega. Tek nakon njegove prerane smrti do njih su počele stizati nevjerojatne priče iz virtualnog WOW svijeta u kojem je Mats ostavio neizbrisiv trag na gotovo svim igračima s kojima se tijekom godina susretao.

Gladijator 2 (14. studenoga - kino)

Ostat će vječni žal što ideja Nicka Cavea o epskom nastavku Ridleyjeva Gladijatora nikada nije ugledala svjetlost dana. U njoj smo imali nešto što se u današnje vrijeme rijetko viđa - autora s integritetom koji smjelo hoda po žici između pretenciozne budalaštine i genijalnosti. Imali smo pravi nastavak koji je priču nastavljao tamo gdje ju je logično jedino i mogao nastaviti - u zagrobnom životu Maksimusa Decimusa Meridijusa, kojeg bi opet igrao Russell Crowe.

Maximus se u njemu trebao susresti s rimskim bogovima i dobiti zadatak od Jupitera i Marsa da se vrati na zemlju i suoči s odbjeglim Hefestom koji kao agitator (Isus Krist) diže bunu protiv Rima, a sve da bi se ponovo ujedinio sa svojim ubijenim sinom i ženom.

Ludilo ovog nikada snimljenog nastavka predviđalo je čak da se bitka nastavi kroz vjekove - da obuhvati i križarske i svjetske ratove i Vijetnam te da se Maksimus nađe u beskonačnom krugu krvoprolića, ali se, kada je dovršen, scenarij rijetko kome svidio. Tako smo sada, umjesto epskog, autorskog, ludog nastavka dobili još jedan nepotrebni, neinventivni blockbuster sequel, koji igra na kartu naše nostalgije za boljim vremenima kojih se, izgleda, ne možemo osloboditi.

Heretic (21. studenoga - kino)

Neovisna produkcijska kuća A24 ustoličila se u posljednjih desetak godina kao jamac kvalitete u području umjetničkih indie trilera i horora. Iz ove kuhinje došli su nam Midsommar, The Witch, Killing of a Sacred Deer, Hereditary, kao i mnogi drugi. S druge strane, uglađeni Hugh Grant, poznat po romantičnim komedijama, možda djeluje neustoličeno i pomalo "out of place" za ovakvu vrstu filma.

Međutim, kada se transgresija izvede uspješno, dobivamo dobre rezultate. Dvije mormonske misionarke, sestra Barnes (Sophie Thatcher) i sestra Paxton (Chloe East), pokucaju na vrata finog starijeg čovjeka (Hugh) želeći ga upoznati s riječju Gospodina i Spasitelja. Međutim, ubrzo shvaćaju da su ušle u izopačeni labirint nekoga tko će, umjesto da sam bude preobraćen, zapravo njihovu vjeru suočiti s iskušenjem.

Volja Sinovljeva (26. studenoga - kino)

Moramo priznati - primamljivo djeluju kadrovi nadolazećeg postapokaliptičnog filma Nemanje Ćeranića Volja Sinovljeva. Prikazuju svijet postapokalipse na tragu Milerovih vizija prebačenih u balkansko okruženje. To okruženje samo po sebi oduvijek je bilo permanentni apokaliptični prostor koji su regionalni autori rijetko obrađivali u ovom ključu.

Bilo je, doduše, nekih fantazmagoričnih kurioziteta u ex-Yu kinematografiji koji bi se mogli nazvati postapokaliptičnim, ali, ruku na srce, naši sineasti uglavnom nisu bili vični većini žanrovskih matrica koje su u anglosaksonskom svijetu prirodno uspijevale i donosile svojim tvorcima milijunske auditorije i zarade.

Ćeranića smo, uz ostale tvorce Nedelje, svojedobno kritizirali da s filmom o Džeju nije imao dovoljno hrabrosti. Sada, samom odlukom da se u ovako nečemu okuša, djeluje kao da se ozbiljno namjerio na to da, ne samo nama nego i mnogim drugima u bivšoj Jugoslaviji, začepi usta i otvori nove horizonte kada je domaći film u pitanju.

The Lord of the Rings: The War of the Rohirrim (12. prosinca - kino)

Zašto gledati? Pa, da bi se ostalo u sinkroniziranosti s modernim svijetom i njegovom pop kulturom, tj. da bi se pratilo kako moderno vrijeme čita (i mijenja) veliki klasik iz 20. stoljeća.

Naša fascinacija Tolkienom i dalje je previše jaka, a fenomen gledanja iz bijesa ili gledanja iz mržnje (hate-watching) uzeo je maha i sigurno nećemo izdržati da, nakon Rings of Power, ne pogledamo još jednu ekranizaciju, koju ćemo strasno nazvati woke blasfemijom, a onda provesti zabrinjavajuće mnogo vremena kritizirajući je po komentarima portala i YouTube recenzijama.