PODUZETNIK Saša Cvetojević nalazi se na najpoznatijem rally natjecanju Dakar 2022. Prije kretanja na ovu pustolovinu, Saša je otvorio javnu grupu na Facebooku pod nazivom MBE Dakar 2022 Adventure, u kojoj dijeli dojmove i fotografije s ljudima koje zanimaju ovakve avanture. Cvetojević se tamo nalazi s ekipom iz Češke, a za Index je prepričao detalje sudjelovanja u tom rallyju.

"Moj prijatelj Tomas Konvicka, s kojim sam već prošao Budapest-Bamako Rally 2018. godine i Put Foot Rally 2019., dobio je mogućnost da ide na Dakar s češkim timom kamiona BigShock Racing pa me pozvao da se pridružim. Prvenstveno sam želio iskusiti kako je na toj, mnogi kažu, najtežoj utrci na svijetu", govori nam Saša. 

Budući da se ne natječu za prvo mjesto, cilj im je jedino proći stazu. No i to je iznimno teško.

"Teško je čak i nama koji smo u pratnji. Naša Toyota Hilux opremljena je i tehnički pregledana od organizatora, kako bismo dobili mogućnost vožnje stazom Dakar rallyja. No, obzirom da se mi ne natječemo, već nam je cilj proći stazu, stići do bivaka i ne uništiti vozilo ili se ozlijediti, imamo par 'popusta' - ne moramo imati kacige i posebne kombinezone", kaže Saša.

Također, Sašin tim, budući da se ne natječu s ostalim natjecateljima na stazi, ne snosi posljedice kada promaše kontrolne točke. Ako vide da njihov automobil ne može savladati dine koje se protežu na stotinjak metara, traže lakši prolaz.

Ako su dine visoke 100 metara i više, onda ih zaobilaze i ne pokušavaju ih proći. Mogu ih proći, kaže Saša, kada su visoke 40, 50 metara.

Njihov glavni vozač kamiona BigShock Racing je Martin Macik, dok se u Sašinom užem timu nalaze Tomas Konvick i Jan Koran, koji je zaslužan za bajkovite fotografije krajolika kojim se voze. Vozač drugog kamiona Martin Soltys je, nažalost, ozlijeđen prilikom nesreće na stazi te je prebačen nazad u Češku. Glavni favoriti na ovogodišnjem natjecanju su, kaže Saša, ruski Kamazi, koje se čini da nitko ove godine ne može dostići.

Jednom prilikom tim u kojem se nalazi Saša izgubio se u pustinji. Ispričao nam je kako je do toga došlo.

"Automobil je opremljen s dva osnovna uređaja Iritrack i Tripy. Prvi služi za dojavu pozicije i signalizacije nezgoda, a drugi je svojevrsna navigacija po točkama staze. Mi smijemo imati i mobitele i GPS uređaje, a natjecatelji tu imaju ograničenja. No, svejedno, svi se ponekad izgube. Prostranstva su ogromna. Malo lutaš, ali se vratiš na put. Po noći je puno teže, pogotovo kada nema signala ili kada GPS počne štekati", govori nam Saša.

Puno organizacije i tehničke spremnosti potrebno je da na rallyju prođe sve kako treba. 

"Napori natjecatelja, ali i mehaničara i svih ostalih su stvarno ogromni. Najveći respekt imam prema motociklistima koji idu bez pomoći, samo imaju jednu kutiju u koju moraju staviti sve dijelove i nju im organizatori voze od bivaka do bivaka", kaže Cvetojević.

Otkrio je i kako su si organizirali spavanje tijekom rallyja.

"Spava se u šatorima u bivaku. Mi imamo neke ležaljke u koje se zavučemo i spavamo vani. Kad ima mogućnosti, ako smo u većem gradu, spavamo u hotelu", ispričao je.

Na ovom natjecanju nesreće su svakodnevne i zbog toga je dobar dio natjecatelja u svim kategorijama već ispao, što radi vlastitih povreda, što zbog uništenja vozila.

Osim rute koju oni voze, postoji i lakša kategorija pod nazivom Dakar Classic. Oni imaju daleko lakšu rutu i tamo se natječu starija vozila.

Tijekom rallyja nisu susreli puno životinja.

"Glavna opasnost su deve koje lutaju okolo", zaključuje Saša.

Sašin tim trudi se proći stazu, doći do bivaka svaku večer i osjetiti atmosferu natjecanja.

"Zapinjemo u pijesku i blatu, iskopavamo se, nastavljamo. Kada nađemo dobru poziciju, stanemo, odmorimo, fotografiramo", prepričava nam.

Otkrio je i da su lokalci vrlo susretljivi.

"Lokalci su vrlo uljudni i gostoljubivi. Svi pozdrave, pozovu na čaj. Znatiželjni su, žele popričati, razmijeniti iskustva. Pomažu natjecateljima ako zapnu jer i sami imaju veliko iskustvo u kretanju tim teškim i neprohodnim terenima", kaže Saša.