TALK SHOW format oduvijek je bio nešto što je u izvedbi domaćih televizija nailazilo na niz problema istog trena kada bi se autori odmaknuli od klasičnog pristupa "samo razgovor i poneka pjesma" i krenuli u eksperimentiranje. I bilo je tu pokušaja koji su ponekad uspijevali, ali zapravo nikada nismo imali talk show koji bi izašao izvan okvira onoga što su radile Daniela Trbović u 8. katu ili Sanja Doležal u Sanji, a da se to održalo na životu dulje od godinu dana.

Ludi bar je... Puno toga

RTL-ov Ludi bar spada u kategoriju pokušaja da se talk show format obogati dodatnim sadržajima, ali već u prvoj epizodi sve djeluje prenatrpano.

Dakle, ovo je talk show s dvoje voditelja, DJ-em, likom kojeg bismo mogli opisati kao hypemana i klincima koji u kratkom prilogu pričaju o gostima, a u isto vrijeme show ima gastro i glazbene izazove, odvija se u kafiću pred ljudima i uz to ima humanitaran karakter jer svaki put kada gost učini nešto, publika mu daje bodove koji imaj... Sve u svemu, događa se puno toga pa ni voditelji sami nisu sigurni što točno vode.

Vi se samo nadate da u sat vremena neće uvesti još neki novi segment kao, recimo, talent show u kojem u publici traže zvijezde.

Jaaaako puno toga

Da se razumijemo, sve ono što se u Ludom baru događa postoji i u mnogim američkim kasnonoćnim talk showovima, odakle su autori emisije svoje izazove i pokupili, ali Ameri su to razvukli na tjedan dana i tri različita showa, a RTL na sat vremena. I nekome će sve ovo možda biti superzabavno i prohodno, ali bit će mnogo onih kojima će ovo djelovati kao zakrčenost gomilom nepovezanog zabavnog sadržaja.

No to je ujedno i najveći nedostatak Ludog bara. Antonija Blaće i Rene Bitorajac dobar su voditeljski par i premda se u prvoj emisiji još traže i sve je pomalo preukočeno da bi bilo duhovito, to je sasvim očekivano i vrlo će vjerojatno postajati opuštenije i bolje u narednim emisijama.

Isto tako, kao i u svakom drugom showu, i u ovom će mnogo toga ovisiti o gostima. Nered, Salome i Mladen iz TBF-a u prvoj su emisiji funkcionirali sasvim solidno pa će sve vjerojatno biti još zanimljivije kada se pojave gosti koji su malo više ekscentrični.

Što bi se dogodilo da pozovemo slavne i samo pričamo s njima?

Predviđati uspjeh bilo koje emisije nezahvalan je i besmislen zadatak. Jedino je pitanje hoće li ovo privući gledatelje. Talk show je definitivno format kojeg u domaćem programu ne može biti previše, ali ovo možda i nije najbolji način izvedbe.

Naime, ako idemo s pretpostavkom da je ovo u prvom redu talk show, a tek onda sve ostalo što pokušava biti, teško je povjerovati da će to itko primijetiti jer u ponudi je već dovoljno emisija u kojima slavni, manje slavni i potpuno nepoznati rade... Bilo što. S vrlo sličnom pričom dolaze i Zvijezde pod hipnozom, emisija koja također ima slavne koji malo pričaju o sebi i onda se upuštaju u obavljanje raznoraznih zadataka.

Naravno, jako je ružno bilo koju emisiju uspoređivati sa Zvijezdama pod hipnozom, ali imate osjećaj da su slavni neprestano prisiljeni raditi kojekakve budalaštine kako bi se dokopali medijskog prostora.

Ili kuhaju, ili su zatvoreni u kući ili na farmi, ili pjevaju, ili plešu, ili su prisiljeni pretvarati se da su pod hipnozom. I možda koncept "pozvat ćemo ih u studiju da sjede i pričaju o onome što rade" djeluje krajnje nezanimljivo, ali da, ponekad bismo ih zaista voljeli vidjeti kako sjede i samo pričaju o onome što rade a da ih nitko ne tjera da voze unicikl i plešu uz talambas.

Ono nešto

I koliko se god trudila biti drukčija, emisiji kao da nedostaje "ono nešto". Točnije, ima jako puno toga, ali ništa od toga ne funkcionira onako kako bi trebalo.

Trudi se biti drukčija, ali zapravo to nije. Zadaci na papiru djeluju zanimljivo, ali u praksi se ne dogodi ništa. Primjerice, Salome se ne boji zmija pa je nema smisla tjerati da pjeva sa zmijom u ruci jer to je kao da ste je natjerali da pjeva sa šalom oko vrata. Nered treba požderati nešto odvratno, ali na kraju izabere najmanje odvratne stvari. O Zvijezdama pod hipnozom možete reći što god želite, ali taj se show, ako ništa drugo, ističe apsurdnim konceptom koji će gledatelje natjerati da ga pogledaju barem jednom. Teško je povjerovati da postoji scenarij u kojem će "onaj show u kojem poznati u kafiću igraju pantomimu, pjevaju sa zmijom u rukama i jedu Nutellu s ukiseljenom haringom i pritom skupljaju zvjezdice koje će se u jednom trenutku pretvoriti u novac za neki humanitarni cilj" ikad postati nešto supergledano.

Moguće je i bit će to super za RTL, ali sudeći prema onome što smo vidjeli, Ludi bar vrlo će brzo morati pronaći način da podigne medijsku prašinu i podsjeti gledatelje da postoji.  

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala