PRINC Harry ponovno je progovorio o teškim razdobljima života u kraljevskoj obitelji. U novom MasterClass predavanju, snimljenom u Kaliforniji, vojvoda od Sussexa detaljno je opisao teške napade tjeskobe koje je proživljavao. Izjavio je da mu je čak i ovratnik košulje stvarao osjećaj gušenja. Kroz svoja iskustva povezao je tugu zbog smrti majke Diane, vojne misije u Afganistanu i pritisak kraljevskih dužnosti, piše francuski Closer.

Napadaji gušenja i panike

Predavanje je dio MasterClass serijala o nošenju s gubitkom, a u njemu Harry razgovara s neuroznanstvenicom Mary-Frances O’Connor. Epizoda je objavljena 8. listopada, uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja, i podržava humanitarne organizacije Comfort Zone Camp i Scotty’s Little Soldiers. Harry se prisjetio godina ispunjenih kraljevskim obvezama.

"Počeo sam shvaćati da sam vjerojatno bio potpuno iscrpljen. Odijevanje obične košulje i samo zakopčavanje ovratnika stvaralo mi je osjećaj gušenja. Imao sam napadaje panike čak i u automobilu, na putu do posla", rekao je. Dodao je i da je tada shvatio da se događa nešto ozbiljnije čime se mora pozabaviti.

Od Dianine smrti do misija u Afganistanu

Smrt princeze Diane u prometnoj nesreći u Parizu 1997. godine duboko je utjecala na Harryja, koji je tada imao 12 godina. Svoje stanje u godinama koje su uslijedile sažeo je u jednu rečenicu: "Punih 15 ili 20 godina, kad bi me pitali 'Jesi li dobro?', odgovarao bih 'Dobro sam'".

Objasnio je da se osjećao emocionalno otupjelo, kao pod anestezijom. U vojsci je proveo deset godina i sudjelovao u dvije misije u Afganistanu, ali to mu nije donijelo olakšanje. "Imam mnogo problema, ali nijedan nije izravno povezan s Afganistanom. Ipak, Afganistan je bio okidač za sve", izjavio je Harry. "Ako izgubite majku s 12 godina, morate se suočiti s tim, a ja to nisam učinio ni 15 ili 17 godina kasnije."

"Pravi košmar" i život nakon odlaska

Razdoblje od svoje 28. do 32. godine, dok je obavljao dužnosti za Krunu, opisao je kao "pravi košmar". Rekao je da je dobivao napadaje panike čim bi vidio kameru ili morao ući u automobil. Smatra da je njegova obitelj bila ravnodušna i od njega tražila da "igra po njihovim pravilima".

Nakon preseljenja u Kanadu doživio je, kako kaže, nagli slom. "Pao sam u depresiju koja je trajala oko dva tjedna." Danas se, radi vlastite zaštite, drži jednog važnog pravila: "Trudim se da nikada ne provedem više od deset dana odvojen od supruge i djece."