SREDINOM osamdesetih, Hladni rat bio je pri kraju pete faze, a velike ekonomske i političke razlike stvorile su stanje konstantne napetosti između dvije velesile. I dok je SAD proživljavao ekonomski rast, SSSR je prolazio kroz krizu. Razlike nisu mogle biti veće, ali u ljeto 1984. jedan je programer stvori video igru koja je osvojila industriju i pomogla u probijanju granica između dviju država.

Gledajući iz današnje perspektive, teško je da postoji netko tko nije čuo za Tetris. Čak i ako ga nikada niste zaigrali (što je malo vjerojatno), znate o čemu se radi jer radi se o općem mjestu, igri koja je nadrasla okvire i ušla u sferu flipera, bilijara i stolnog nogometa. Drugim riječima, i gameri i negameri igrali su i voljeli Tetris. 

Igru iz djetinjstva pretvorio u svjetski hit

Sam nastanak igre nije pretjerano uzbudljiva priča. 

Ukratko, ruski softverski inženjer Aleksej Pažitnov 1984. pokušao je stvoriti računalnu verziju Pentomina, omiljene igre iz djetinjstva. Radi se o  matematičkoj igri za jednog ili više igrača, koja se sastoji od 12 pločica koje morate posložiti u pravokutnik da vam na kraju ne ostane praznih bolja i da ne dolazi do preklapanja pločica. Budući da je ubrzo zaključio da bi računalna verzija te igre brzo dosadila, napravio je neke preinake, s 12 prešao na sedam pločica i novoj igri dao naziv Tetris (kombinacija riječi "tetra" i "tenis"). 

Prvu funkcionalnu verziju igre završio je 1985., predstavio je svojim kolegama s kojima je radio u Sovjetskoj akademiji znanosti i potpuno očekivano, svi su se navukli. U nekim je odjelima igra bila zabranjena kako bi se pojačala produktivnost jer mnogi bi zaposlenici igrali Tetris umjesto da rade. 

Jedan čovjek, sto problema

Ono što je daleko zanimljivije je kako je igra iz Rusije došla do ostatka svijeta. Naime, Pažitnov je autor treće najprodavanije igre svih vremena (odmah poslije Minecrafta i GTA 5), ali da se situacija malo drugačije razvijala, ruski bi inženjer s distance promatrao kako na igri zarađuju svi osim njega. Iako je Pažitnov od samog početka želio izvoziti igru, sovjetski zakoni nisu mu išli u prilog jer postojao je državni monopol na uvoz i izvoz zaštićenih radova, a ruski znanstvenici nisu smjeli prodavati svoje kreacije. 

No, koristeći rupe u zakonu, kopija igre došla je do mađarskog izdavača Novotradea nakon čega se našla na radaru Roberta Steina, međunarodnog trgovca softverom. I dok bi u većini slučajeva ovaj dio priče završio "i ostalo je povijest", ovdje tek počinje duga zavrzlama. Pažitnov i njegov nadzornik Viktor Brjabin u faksu su izrazili interes da surađuju sa Steinom, ne znajući da faks na zapadu predstavlja ugovor. Nakon toga Stein počinje sklapati poslove, ne znajući da tehnički još uvijek nema prava na Tetris. 

Prava za europsko tržište prodao je Mirrorsoftu, a za američko Spectrum HoloByteu. Iako još uvijek nije imao potpisan ugovor prodao je prava dvjema tvrtkama. Spectrum HoloByte zadržao je duh Rusije i dodatno ga naglasio kako bi američkim kupcima igru učinio egzotičnijom dok je Mirrorsoft taj ruski element sveo na minimum, budući da Europljani nisu imali opsesiju Rusijom. 

Stein je bio u problemima jer je sklopio odlične poslove, ali još uvijek nije imao ugovor osim faksa. Pažitnovu je ponudio 75 posto prihoda koje je Stein generirao licencama, ali tada se u priču uključio Elorg, centralna sovjetska organizacija za uvoz i izvoz računalnog softvera. Zatražili su 80 posto i tek su 1988. sklopili ugovor na deset godina za sve postojeće i buduće računalne sustave. Pažitnov nije dobio postotak od ove prodaje, ali rekao je da mu je drago da toliko ljudi uživa u igri koju je stvorilo. 

A onda je uslijedio kaos

Iste godine Spectrum HoloByte prava na svoje igre prodao je Bullet-Proof Softwareu, a Mirrorsoft Atari Gamesu koji je prava za automate prodao Segi i prava za konzole Nintendu. I svi su oni bili uvjereni da imaju prava na Tetris koji je bio super uspješan na svim tržištima diljem svijeta. Elorg toga nije bio svjestan i nisu toga bili svjesni sve dok Nintendo nije odlučio izbaciti svoju, tada novu konzolu Game Boy, a Tetris je djelovao kao savršena igra koju će prodavati uz konzolu. 

Nintendo se želio dokopati prava za prijenosnike koja nisu pripadala nikome, a Henk Rogers, koji je bio posrednik između Steina i Nintenda, doznao je da Stein zapravo nema prava i da je najbolje da se obrati Rusima. Rusi su vidjeli kartridž za Game Boy verziju Tetrisa, optužili ga za ilegalno izdavanje, Rogers se branio rekavši da je prava dobio od Atarija koji imaju ugovor sa Steinom, a tada je svima postalo jasno kakav je kaos stvorio Stein. 

U isto vrijeme, Rogers se sprijateljio s Pažitnovim i imao njegovu podršku tijekom pregovora. Elorg je Rogersu predložio da raskinu ugovor sa Steinom (koji je u to vrijeme još uvijek držao prava za računala) i sklope ga s Nintendom za pola milijuna dolara i 50 centi od svakog prodanog primjerka. 

Izveli su to tako da su Steinu poslali "obnovljeni" ugovor u kojem su računalo definirali kao uređaj sa zaslonom i tipkovnicom. Stein je ugovor potpisao, ali nije obratio pažnju na novu klauzulu što je izazvalo lančanu reakciju. Nintendo je Atariju otkazao suradnju vezano za proizvodnu verzije Tetrisa za NES. Mirrorsoft je Atari uvjeravao da još uvijek imaju prava, a čelni čovjek Mirrosofta kontaktirao je čak i Mihaila Gorbačova da otkaže ugovor između Elorga i Nintenda. Nintendo i Atari završili su na sudu u San Franciscu, a nakon što su kao svjedoci pozvani i glavni ljudi Elorga, sud je presudio u korist Nintenda. 

Što je s tvorcem igre?

No, gdje je u cijeloj toj priči tvorac igre?

Nažalost, u ovom trenutku on je bio u potpunosti isključen iz svih tih unosnih ugovora i pingpongiranja pravima. Početkom devedesetih emigrirao je u SAD, a nakon što je istekao desetogodišnji ugovor, sva su prava na Tetris prešla na njega. Pažitnov i Rogers osnovali su Tetris Company i od 1996. imaju prava za sve platforme. Šest godina kasnije otkupili su i preostala prava od Elorga nakon što je organizacija raspadom Sovjetskog saveza postala privatni entitet. 

Iako nikada nije službeno potvrđeno koliko, a internetom kolaju informacije na potezu od pet milijuna do 21 milijarde dolara, sa sigurnošću možemo reći da je Pažitnov na posljetku od Tetrisa zaradio dovoljno da do kraja života nikada ne mora brinuti koliko nešto košta i mnogi ga smatraju jednim od najutjecajnijih tvoraca igara u povijesti. 

A što se same igre tiče, još uvijek je super popularna bez obzira o kojoj se platformi radilo, bio to mali prijenosnik, računalo, konzola ili VR sustav. Na kraju krajeva, klasici nikada ne umiru.