ISTANBUL, grad koji spaja dva kontinenta te prošlost i suvremenu civilizaciju, među najvažnijim je svjetskim metropolama. Smješten je na Bosporskom tjesnacu između Crnog i Mramornog mora. Iako se prostire na dva kontinenta, smatra se europskim gradom, sedmim najmnogoljudnijim gradom na svijetu i prvim takvim u Europi.

U ovom dinamičnom gradu, koji je sačuvao svoju povijest i spomenike svih kultura, život se odvija 24 sata dnevno. Dom je za 15 milijuna ljudi, a godišnje ga posjeti oko 20 milijuna turista. Ovaj grad po mnogočemu je jedinstven, a prvi dašak Istanbula može se osjetiti odmah pri dolasku.

Prometni kaos

Prometne gužve, užurbanost i miris ulične hrane prvo su čime vas počasti ovaj turistički grad. Udaljenost između najudaljenije istočne i zapadne strane grada iznosi 150 kilometara, no zbog dobre povezanosti javnim gradskim prijevozom istraživanje je olakšano. 

Najblaže rečeno, na prometnicama vlada kaos. Vozači ne poštuju gotovo nikakve prometne znakove, žmigavce vjerojatno nikada nisu upotrijebili, no zato im je trubljenje zaštitni znak. Takvom stanju u prilog ne idu ni pješaci koji cestu prelaze bez obzira na pješačke prijelaze i crvena svjetla na semaforu kroz koja prolaze i vozači unatoč velikom broju policijskih patrola. Ipak, u 12 dana boravka u ovom gradu vidjeli smo tek jednu prometnu nesreću.

Najveći grad Turske pri obilasku može se podijeliti na europski dio prije i poslije Galata mosta te na azijsku stranu, koja nerijetko ostaje u sjeni. Do svih odredišta vrlo lako se dolazi javnim prijevozom koji je mnogo isplativiji od žutih taksija.

S obzirom na Istanbul card i prosječnu cijenu vožnje od 20 turskih lira (cca 50 centi), cijeli grad može se obići tramvajem, busom ili metroom. Za prelazak s europske na azijsku stranu, osim trajekta, dostupan je i Marmaray, odnosno željeznička linija koja ih povezuje tunelom ispod Bosporskog tjesnaca. 

Plava džamija čudo je islamske arhitekture

Jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija je Aja Sofija, nekadašnja crkva, bivša patrijarhalna bazilika, naknadno pretvorena u džamiju, koja je naposljetku dobila i svoj muzej. Iako je najprepoznatljivija građevina u Istanbulu, nas nije pretjerano oduševilo razgledavanje po cijeni od 50 eura po osobi. 

Jedan je od rijetkih spomenika kulture koji podjednako odražavaju utjecaj istoka i zapada. Njezina izgradnja prije 1500 godina trajala je tek pet godina. Na zidovima su i dalje vidljivi natpisi na islamu, kao i kršćanski mozaici. Prošla je put od svjetskog bisera kulture do molitvene džamije, no naše divljenje ipak je ukrala Plava džamija. 

Nazivaju je čudom islamske arhitekture i kulture u Istanbulu. Ime duguje plavim ručno izrađenim keramičkim pločama kojih ima više od 20 tisuća. Broji čak 260 prozora, a jedina je džamija u Turskoj koja ima šest minareta, dok druge imaju dva ili najviše četiri. Sultan Ahmed dao ju je izgraditi s 19 godina, a nikada ju nije vidio završenu jer je umro s 27 godina. 

U gradu postoji više od 3000 džamija, a preporuka je uvijek posjetiti najmanju i najveću. Iako smo krenuli s mišlju kako su sve iste, nakon što smo posjetili Plavu džamiju, shvatili smo da svaka nosi posebnu priču zbog kojih smo naposljetku i upoznali ovaj grad. 

Džamija Ortaköy ima prekrasan pogled na Bospor i nalazi se odmah ispod mosta. Ljepote ove džamije često su prikazane u turskim filmovima i serijama, a mi smo se uvjerili da je i pravo mjesto za zalazak sunca. Najljepši pogled na europsku stranu grada pruža se upravo s najveće i najmlađe džamije, smještene na brdu po kojem je dobila ime. Çamlica džamiju dizajnirale su tri žene, a otvorena je prije pet godina. Teško je bilo odlučiti je li ljepši pogled na Istanbul ili samu džamiju. 

Grandiozna Dolmabahce palača

Istanbul je kroz povijest bio prijestolnica mnogih carstava zbog jedinstvenog položaja između dva kontinenta. Zbog toga smo u gradu imali priliku posjetiti bezbroj povijesnih znamenitosti, posebice palača. Kao najatraktivnije ističu se Topkapi i Dolmabahce palača, no kao i s džamijama, često se zanemaruje azijska strana, na kojoj je smještena palača Beylerbey. 

Jedno popodne odlučili smo ostaviti za Dolmabahce palaču koja se prostire na 11 hektara površine. Okružuju je vrtovi s fontanama i mjestima za druženje, a nalazi se neposredno uz more. Bila je rezidencija za šest osmanskih sultana, a unutrašnjost palače ostavlja poseban dojam. Ima gotovo 300 ureda, 40-ak dvorana i šest hamama, što je tradicionalna turska kupelj. Svaka je soba pomno ukrašena kako bi se pokazala raskoš koja priliči kraljevskoj rezidenciji. 

Osim znamenitosti, grad je prepun parkova, trgova, šetnica uz more, šoping-centara, modernih ulica koje se spajaju s tradicionalnim istočnim kvartovima. No, ono što daje dušu ovom gradu su upravo ljudi. Lokalni stanovnici koji uz obalu love ribu i prodaju najukusnije riblje sendviče, kako bi oni rekli - Balik Ekmek. 

Turska gastronomija 

Isprobavanje ulične hrane obogatilo je naša nepca, dok nas ponuda restorana i nije pretjerano oduševila. Većinom nude roštilj s raznovrsnim povrćem, a uz apsolutno svaki obrok poslužuju rižu. Kebab nas je razočarao. Uz pecivo, meso i povrće koje nude, nedostajali su nam umaci kako bi dobio dodatnu sočnost. Ipak, dojam je popravio simit, okruglo pecivo posuto sezamom čija se cijena kretala od 10 lira pa sve do 40, ovisno o tome je li punjen sirom ili čokoladom. 

Pozitivno su nas iznenadile i cijene; kada je u pitanju ova vrsta hrane i pića, u Istanbulu se može proći dosta jeftinije nego u Zagrebu. Flaširana voda od 50 centi jedna je od najjeftinijih stvari koje smo kupili. Slično je i s tradicionalnim turskim čajem i kavom. 

Kraljica svih slastica za Turke je definitivno baklava, koja je sočna i hrskava, ali pomalo drugačijeg okusa od onog na koji smo naviknuli zbog masnoće koju koriste. Uz to je i manje slatka nego one koje smo kušali u Sarajevu. Iako je kod nas više poznata baklava s orasima, za njih je tradicionalna baklava s pistacijom. 

Istanbul u vrijeme ramazana

Na svakom koraku prodaju kukuruz, kestene, svježe voće i cijeđene sokove, a na šetnicama uz more, kao i trajektima, prodaju čaj i kavu na pokretnim kolicima po vrlo pristupačnim cijenama. U ovom gradu našli smo se u vrijeme ramazana, što je za muslimane posebno vrijeme, kada poste od zore do sumraka. 

Post podrazumijeva nekonzumiranje hrane i tekućine, kao i suzdržavanje od nemoralnih djela. Kada sunce zađe, muslimani se okupljaju na iftaru kako bi zajedno objedovali. Često s prijateljima i obitelji iftare upravo na šetnicama uz more i obližnjim parkovima. S obzirom na to da se radi o najmnogoljudnijem gradu, hrana i piće se prodaju najnormalnije, a često turiste pozivaju i na večernja druženja na trgovima. 

Grand bazar i tradicija cjenkanja 

Ovaj grad nazivaju još i Dersaadet, odnosno Vrata sreće. Kada uđete na popularni Grand bazar, upravo ste otvorili ta vrata. Bar ako pitate trgovce koji će se svim snagama boriti za vašu naklonost. U 58 ulica najstarije tržnice izgubili smo se nekoliko puta, ali puno više smo isprobali čajeva i slastica kojima su nas nudili na svakom koraku. Ako bismo pokušali odbiti slasticu, trgovci bi nas sami počeli hraniti. 

To je bilo simpatično, kao i cjenkanje koje je nezaobilazno na tržnici, a ujedno i dio njezine tradicije. Zbog toga vas često i navuku da potrošite više novca nego što ste planirali, iako se vama čini da proizvode dobivate po odličnoj cijeni. No, iskustvo i doživljaj koji ponesete, osim kvalitetnih čajeva, začina i posuđa, dio su koji upotpunjuje sliku ovog grada. 

Negativne strane svjetske metropole

Ono što nas je manje oduševilo kvaliteta je usluge koju nude. Bilo da se radi o restoranima, kafićima ili smještaju, kvaliteta je znatno niža u odnosu na zapadne europske zemlje, pa tako i samu Hrvatsku. Zanimljivo je vidjeti da je u restoranima zaposlen velik broj radnika, pa jedan stol poslužuje dvoje ili troje konobara.

Kao negativna strana ovog putovanja istaknulo se i njihovo loše poznavanje engleskog jezika, bilo da se radi o starijem ili mlađem stanovništvu. No, većinom bi se potrudili shvatiti što želiš, a zbog toga smo i naučili pokoju riječ turskog. Uz to, razočarala nas je i nečistoća grada. Iako na ulicama nema smeća i komunalne radnike često susretnete, ulice djeluju prljavo, a ceste su im u lošijem stanju od naših. 

Dvanaest je dana bilo premalo za istraživanje spoja istočne i zapadne kulture smještene na dva kontinenta. Ovaj grad ponudi ti taman toliko da mu se poželiš vratiti. I to su nam potvrdili lokalci koji su dodali da se Istanbul može u potpunosti doživjeti tek kad u njemu pustiš korijene.