ORAŠAR je definitivno jedan od najprepoznatljivijih simbola božićnih blagdana, kako u Hrvatskoj, tako i širom svijeta. Gotovo da nema izloga u kojem tijekom Adventa ne stoji barem jedna Orašar figura, dok se za ulaznice za balet Orašar ispred HNK satima čeka u redu.

No, jeste li se ikada zapitali kakve veze orašar ima s Božićem? 

Vjerovalo se da štite od zlih sila

Orašar je zapravo alat za drobljenje oraha, a ima i povijest dugu nekoliko stotina godina. Sasvim polako postao je dio brojnih kućanstava. Vjerovalo se da su orašari donosili sreću obiteljima i štitili njihov dom. Predstavljali su snagu i moć te su mogli štititi obitelj od zlih sila.

Koristili su se tijekom svečanijih ručkova i večera, i to za desert. Naime, u 13. stoljeću za desert su se grickali lješnjaci i orasi, a za njihovo razbijanje trebala je naprava baš poput orašara. Lješnjaci i orasi su se skupljali tijekom jeseni i tradicionalno se jeli tijekom zimskih mjeseci, a upravo se zato orašar počeo povezivati s blagdanima.

No prvotni orašari imali su samo uporabnu funkciju i bili su napravljeni od metala. Kasnije su se počeli izrađivati od drveta, i to u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. stoljeću zadobili su oblik vojnika kakav danas poznajemo.

Nakon Drugog svjetskog rata proširili porasla proizvodnja

Najveću ulogu imao je Christian Steinbach koji je započeo tradiciju ručno rađenih drvenih orašara u obliku vojnika, odnosno stražara, kojeg odlikuje visoki šešir, strog izraz lica i šarena uniforma, a danas je njegovo ime prepoznato u cijelom svijetu. Tradiciju je nastavila i njegova kći Karla, a obiteljska tvrtka koja ih izrađuje postoji i danas.

Orašari su se počeli širiti Europom pa je rasla i potreba za proizvodnjom, a nakon Drugog svjetskog rata orašari su se masovno proširili i Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj pri povratku u Sjedinjene Američke Države sa sobom su donosili figure orašara kao suvenir. U njemačkoj kulturi, njegova uloga kao “zaštitnika doma” oduvijek je povezana s idejom sigurnosti i prosperiteta.

Danas u državi Washington postoji i bavarsko selo Leavenworth u kojem se nalazi muzej orašara. Tamo se nalaze porculanski, srebrni i drveni orašari koje su napravili poznati Klaus Mertens, Olaf Kolbe, Christian Ulbricht, Petersen te Steinbach. Njihovi su primjerci postali iznimno cijenjeni među kolekcionarima te postižu visoke cijene.

Balet Petra Iliča Čajkovskog u početku nije bio uspješan

Ono što je posebno pogodovalo popularizaciji orašara svakako je istoimeni balet Petra Iliča Čajkovskog nastao prema bajci Orašar. Zanimljivo je da u vrijeme nastanka balet nije postigao gotovo nikakav uspjeh. Nakon prve svjetske izvedbe 18. prosinca 1892. u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost.

Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. godine, Orašar je počeo stjecati popularnost. Podsjetimo, radnja samog baleta smještena je u božićno vrijeme. Djevojčica Klara na Badnju večer ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar, drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, te s njim proživi čudesne dogodovštine u svijetu mašte. 

Glazba Petra Iljiča Čajkovskog smatra se jednom od najljepših skladbi ikada komponiranih za balet. Scene poput Plesa šećerne vile i Valcera cvijeća postale su legendarne i ikonične. Svake godine diljem svijeta milijuni gledatelja svjedoče čaroliji ovog baleta koji je nezaobilazan dio adventskih događanja diljem svijeta.

Danas su orašari postali nezaobilazni dio božićne dekoracije u svijetu i Hrvatskoj te dolaze u svim veličinama, bojama i modelima te mnogima predstavljaju simbol tradicije, nostalgije i blagdanskog duha.