U JEDNOJ hrvatskoj župi nastala je drama zbog - orašara. Naime, svećenik Josip Tomić iz župe Brod odlučio je "javno osuditi postavljanje sadržaja neprikladnih hrvatskoj kulturi i pozvati na uklanjanje". Razbjesnio ga je lik orašara postavljen u mjestu.

"Ovožupni ured u Brodu smatra sablažljivim i opasnim za javno ćudoređe postavljanje sadržaja koji ne pripadaju hrvatskoj uljudbi i identitetu i to u vremenu još prije svetog vremena adventa. Ističemo da hrvatski kulturni krug ne predviđa nikakvo ukrašavanje naselja prije Božića, jer isto onda poništava i ne uklapa se u pokorničko vrijeme iščekivanja Božića", započeo je svećenik.

"Orašar je simbol zla"

Zatim je orašara prozvao "simbolom zla".

"Ovaj ukras, tzv. orašar ne pripada hrvatskim i katoličkim načinima ukrašavanja javnih prostora za Božićno doba već je dio okultne i trgovačke prakse kojom se s javnih mjesta uklanja Onaj koji je smisao proslave Božića, Isus Krist čije rođenje slavimo. 'Orašar', simbol zla, nema nikakve povezanosti s Božićem", ljuti se svećenik.

"Tražimo od odgovornih da isti ukras uklone s područja Župe Brod, a u suprotnom pozivamo župljane da ga uklone, bez oštećivanja, kako bi mogao biti predan onima koji su ga postavili. Vjera traži i javno iskazivanje, a kao vjernici pozvani smo ukloniti sve ono iz javnog prostora što remeti naš hrvatski i katolički način proslave Božića. Oni koji ovaj ukras smatraju načinom 'proslave' Božića, mogu ga slobodno uzeti svojoj kući i u svojoj kući slaviti bilo što, osim Božića, čiji ovaj zli lik nije simbol ni obilježje", zaključio je.

U komentarima su se neki složili sa svećenikom, dok su se drugi čudili kako je pobogu ovaj simpatični lik "simbol zla".

Inače, ovo nije prvi put da isti svećenik ostavlja u čudu objavama. Više o tome možete pročitati ovdje, a mi ćemo se sad baciti na ono što vas stvarno zanima...

Što je orašar?

Orašar je definitivno jedan od najprepoznatljivijih simbola božićnih blagdana, kako u Hrvatskoj tako i širom svijeta. Gotovo da nema izloga u kojem tijekom adventa ne stoji barem jedna figura Orašara, dok se za ulaznice za balet Orašar ispred HNK satima čeka u redu.

Orašar je zapravo alat za drobljenje oraha, a ima povijest dugu nekoliko stotina godina. Sasvim polako postao je dio brojnih kućanstava. Vjerovalo se da su orašari donosili sreću obiteljima i štitili njihov dom. Predstavljali su snagu i moć te su, prema vjerovanjima, "štitili obitelj od zlih sila".

Koristili su se tijekom svečanijih ručkova i večera, i to za desert. Naime, u 13. stoljeću za desert su se grickali lješnjaci i orasi, a za njihovo razbijanje bila je potrebna naprava baš poput orašara. Lješnjaci i orasi su se skupljali tijekom jeseni i tradicionalno se jeli tijekom zimskih mjeseci, a upravo se zato orašar počeo povezivati s blagdanima.

No, prvotni orašari imali su samo uporabnu funkciju i bili su napravljeni od metala. Kasnije su se počeli izrađivati od drveta, i to u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. stoljeću dobili su oblik vojnika kakav danas poznajemo.

Nakon Drugog svjetskog rata porasla proizvodnja

Najveću ulogu imao je Christian Steinbach, koji je započeo tradiciju ručno rađenih drvenih orašara u obliku vojnika, odnosno stražara, koje odlikuju visoki šešir, strog izraz lica i šarena uniforma, a danas je njegovo ime prepoznato u cijelom svijetu. Tradiciju je nastavila i njegova kći Karla, a obiteljska tvrtka koja ih izrađuje postoji i danas.

Orašari su se počeli širiti Europom pa je rasla i potreba za proizvodnjom, a nakon Drugog svjetskog rata orašari su se masovno proširili i Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj pri povratku u Sjedinjene Američke Države sa sobom su donosili figure orašara kao suvenir. U njemačkoj kulturi njegova uloga kao "zaštitnika doma" oduvijek je povezana s idejom sigurnosti i prosperiteta.

Danas u državi Washington postoji i bavarsko selo Leavenworth u kojem se nalazi muzej orašara. Tamo se nalaze porculanski, srebrni i drveni orašari koje su napravili Klaus Mertens, Olaf Kolbe, Christian Ulbricht, Petersen te Steinbach. Njihovi su primjerci postali iznimno cijenjeni među kolekcionarima te postižu visoke cijene.

Balet Petra Iliča Čajkovskog u početku nije bio uspješan

Ono što je posebno pogodovalo popularizaciji orašara svakako je istoimeni balet Petra Iliča Čajkovskog nastao prema bajci Orašar. Zanimljivo je da u vrijeme nastanka balet nije postigao gotovo nikakav uspjeh. Nakon prve svjetske izvedbe 18. prosinca 1892. u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost.

Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. godine Orašar je počeo stjecati popularnost. Podsjetimo, radnja samog baleta smještena je u božićno vrijeme. Djevojčica Klara na Badnju večer ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar, drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, te s njim proživi čudesne dogodovštine u svijetu mašte. 

Glazba Petra Iljiča Čajkovskog smatra se jednom od najljepših skladbi ikada komponiranih za balet. Scene poput Plesa šećerne vile i Valcera cvijeća postale su legendarne i ikonične. Svake godine diljem svijeta milijuni gledatelja svjedoče čaroliji ovog baleta koji je nezaobilazan dio adventskih događanja diljem svijeta.

Danas su orašari postali nezaobilazni dio božićne dekoracije u svijetu i Hrvatskoj te dolaze u svim veličinama, bojama i modelima i mnogima predstavljaju simbol božićnog veselja.