Screenshot: YouTube

NAČINI pohranjivanja podataka koje danas imamo nisu toliko pouzdani koliko bismo željeli – optički mediji mogu se fizički oštetiti, flash memorije podložne su brisanju i greškama, a cloud memorije uvijek posjeduju određeni rizik od hakiranja ili krađe.

Zato bi ono što su usavršili znanstvenici sveučilišta u Southamptonu moglo predstavljati budućnost čuvanja podataka. Radi se od petodimenzionalnom (5D) disku od nanostakla koji može čuvati podatke 14 milijardi godina, prenosi stranica Sveučilišta. To bi trebalo biti dovoljno za svačije potrebe.

Kapacitet diska je 360 terabajta, a otporan je na temperature do 1000 celzijevih stupnjeva. Takva stabilnost i veličina čine ga idealnim za pohranu velikih arhiva kao što su oni od muzeja, knjižnica, državnih institucija i slično.

Znanstvenici su ovu tehnologiju imali još 2013., no bile su potrebne tri godine da je usavrše i učine uporabljivom. Sada su na jedan primjerak snimili neke od najvažnijih dokumenata naše civilizacije, kao što su Deklaracija ljudskih prava, Magna Carta i Biblija.

Ovakva tehnologija osigurava da ono najvažnije u našoj kulturi bude praktički zauvijek sačuvano, a tako misli i profesor Peter Kazansky: "Uzbudljivo je pomisliti da smo stvorili tehnologiju kojom možemo sačuvati dokumente i informacije za buduće generacije. Ova tehnologija može sačuvati zadnje dokaze naše civilizacije; sve što smo naučili neće biti zaboravljeno."