PRIJE deset godina Sakae Kato ostao je spašavati mačke koje su napustili susjedi, pobjegli zbog zračenja iz obližnje nuklearne elektrane Fukushime.

On ne želi otići.

"Želim ostati ovdje i pobrinuti se za posljednju", rekao je iz svoje kuće u kontaminiranoj karantenskoj zoni. "Nakon toga želim umrijeti, bio to dan ili sat kasnije."

Do sada je u svom vrtu pokopao 23 mačke, čiji su najnoviji grobovi uznemireni divljim svinjama koje lutaju opustošenom zajednicom. Pazi na još 41 mačku u svom domu i još jednoj praznoj zgradi na svom imanju.

Kato hranu za mačke lutalice ostavlja u spremištu koje grije parafinskim štednjakom. Također je spasio psa Pochija. Bez tekuće je vode pa mora napuniti boce na obližnjem planinskom izvoru i voziti se do javnih zahoda.

Taj 57-godišnjak, nekada vlasnik malog građevinskog poduzeća, kaže da je njegovu odluku da ostane dok je 160.000 ljudi evakuirano iz toga područja dijelom potaknuo šok koji je doživio pronalazeći mrtve kućne ljubimce u napuštenim kućama u čijem je rušenju sudjelovao.

Mačke su mu također dale razlog da ostane na zemljištu koje je već tri generacije u vlasništvu njegove obitelji.

"Ne želim otići, volim živjeti u ovim planinama", rekao je stojeći ispred svoje kuće koju smije posjetiti, ali u njoj ne smije spavati.

Dvokatna drvena konstrukcija u lošem je stanju.

Trule podne daske propadaju. Prepuna je rupa kroz koje su zidni paneli i crjepovi izbačeni snažnim potresom prošlog mjeseca, pobuđujući zastrašujuća sjećanja na razorni potres 11. ožujka 2011., koji je izazvao tsunami i nuklearnu katastrofu.

"Moglo bi trajati još dvije ili tri godine. Zidovi su se počeli naginjati", rekao je Kato.

Dekontaminacija na poljima u blizini njegove kuće signal je da će se ostalim stanovnicima uskoro omogućiti povratak.

Procjenjuje da mjesečno troši 7000 dolara na svoje životinje, od čega dio za kupnju pseće hrane za divlje svinje koje se okupljaju blizu njegove kuće u zalazak sunca. Poljoprivrednici ih smatraju štetočinama, a također ih krive za rušenje praznih domova.

Kato je 25. veljače uhićen pod sumnjom da je oslobodio divlje svinje uhvaćene u zamkama koje je u studenom postavila japanska vlada. U vrijeme objavljivanja ovog članka u pritvoru je zbog ispitivanja.

Yumiko Konishi, veterinar iz Tokija koji mu pomaže, rekao je kako se lokalni volonteri brinu o mačkama na njegovu posjedu, ali da je barem jedna uginula otkako je pritvoren.

Trajni strah

Otprilike 30 km jugoistočno, još uvijek u zabranjenoj zoni, Hisae Unuma također istražuje stanje svoje kuće, koja je izdržala potres prije deset godina, ali je sada blizu kolapsa nakon što je godinama odolijevala vjetru, kiši i snijegu.

"Iznenađena sam što još uvijek stoji", rekla je 67-godišnja poljoprivrednica tjedan dana nakon potresa koji je oštetio Katovu kuću.

"Otuda sam mogla vidjeti svoju stoku na polju", rekla je pokazujući na dnevnu sobu, pogled koji je sada prekrio splet bambusa.

Unuma je pobjegla jer je rashladni sustav u nuklearnoj elektrani Tokyo Electric Power Co, udaljen 2.5 km, otkazao, a njegovi su se reaktori počeli topiti.

Vlada koja je Fukushimu prihvatila kao simbol nacionalnog preporoda u jeku priprema za Olimpijske igre u Tokiju potiče stanovnike da se vrate u dekontaminiranu zemlju.

Trajni strah zbog nuklearne elektrane, radnih mjesta i loše infrastrukture mnoge ipak sprječava.

Unuma, sada poljoprivrednica u prefekturi Saitama u blizini Tokija, gdje je njezin suprug umro prije tri godine, neće se vratiti čak ni ako vlada sanira radioaktivno tlo na njezinim poljima.

Razine zračenja oko njezine kuće približno su 20 puta veće od onih u Tokiju, prema očitanju dozimetra koje je proveo Reuters.

Samo će se uklanjanjem Fukushiminih radioaktivnih jezgri osjećati sigurno, što će biti zadaća za koju će trebati desetljeća.

"Nema veze s prijetnjom od potresa, ti bi reaktori mogli eksplodirati ako netko samo baci alat na pogrešno mjesto", rekla je.

Prije četverosatne vožnje do svog novog doma Unuma je posjetila Ranč nade, farmu goveda u vlasništvu Masamija Yoshizawe, koji je prkosio naredbi za uklanjanje ozračene stoke u znak prosvjeda protiv vlade i Tokyo Electric Powera.

Na farmi je među 233 bika posljednji preživjeli bik iz stada od 50 grla koja je Unuma nekad imala i jedna od njezinih posljednjih živih veza sa životom prije katastrofe.