Oralni seks - ne. Leševi - da.
Foto: Ilustracija
JUČER je osvanula prilično zanimljiva vijest o zaljubljenom (ili jednostavnije rečeno, napaljenom) paru koji se prije desetak dana u večernjim satima odlučio "prepustiti strastima" i poševiti na jarunskoj plaži. Čim pročitate naslov, imate osjećaj da je riječ o nečem izuzetno šokantnom (iako se u tekstu uopće ne osjeća ta alarmantnost), a prijeteći ton dao je naslutiti da je riječ o epidemiji koja se polagano širi i napreduje prema samom centru glavnog grada.
Pogodi tko dolazi na večeru
Prvo su se jebali na Zrću, "bolest" se zatim prebacila na "normalne" plaže, sad se već jebu na Jarunu, sutra bi mogli na Trgu bana Jelačića, a ako im netko uskoro ne stane na kraj, dogodine bi vam neki nepoznati par mogao pozvoniti na vrata, upasti u kuću, strovaliti se na trosjed i započeti neobuzdani seks pred očima vaše nevine dječice. Vi unezvijereno trčite kućom histerično urlajući, udarate ih metlom, molite ih da prestanu "snašati", djeca plaču, stara nemoćna baka rida, susjedi zovu policiju, a ovi se besramnici ne prestaju tucati. Ima li netko tko će ovaj nevini i bogobojazni puk zaštititi od ovih nasilnika?
Ipak, ne treba se čuditi jer naši su nas stari upozorili da ovo zlo dolazi. Riječ je o Četiri jahača apokalipse. Možete se okladiti da jedan od jahača sigurno donosi prijapizam, punu vreću kamenica i zagovara seks na javnim mjestima. Prepoznat ćete ga po havajskoj košulji, mirisu kreme za sunčanje i pijesku u kosi. Kako se stvari razvijaju, pitanje je na čemu će dojahati i o kakvom se uopće jahanju radi.
Bolje biti u žbunju nego u "žbunju"
Pizdarije na stranu, cijela bi ova priča bila i donekle zanimljiva za raspravu kada priložena fotografija ne bi izgledala kao da je snimljena iz grmlja. Nigdje žive duše, samo napaljeni par i voajer u žbunju. Više šokira to da se nečija bolesna znatiželja i voajerizam tretiraju kao odgovorno ponašanje zabrinutih građana, a seks kao nešto neoprostivo i izopačeno. U redu, da se radi o napućenoj plaži, da je par okružen skupinom klinca koji puštaju papirnate brodiće ili da je riječ o ljudima koji nemaju trunke obzira pa slučajne prolaznike poput pape pozivaju da im budu svjedoci, mogli bi reći da je to nešto o čemu bi valjalo popričati. Ali kada se pozivamo na moral priloživši pritom fotografije anonimnog voajera koji se punih dvadeset minuta naslađivao gledajući par, dođe vam da se zapitate tko je ovdje lud.
Realno gledajući, u današnje bi vrijeme više trebali strahovati od nekog jadnika koji bi se mogao došuljati pod naš prozor, snimati nas za vrijeme seksa i fotografije prodavati porno stranicama jer ovi su se "plaćenici" oteli kontroli.
U ovom konkretnom slučaju ne postoji ništa zbog čega bi valjalo gubiti glavu jer djeluju kao dvoje ljudi koji su odlučili zaboraviti gdje se nalaze, a u ovom trenutku vjerojatno se možete sjetiti barem pedeset stvari gorih od seksa na javnom mjestu. No, čak i ako su "bezobzirni" ekshibicionisti, ne možemo govoriti o "novom trendu" jer još uvijek neometano hodamo ulicama, bez straha od izlučevina koje bi nas mogle pošpricati iz svakog ćoška. Na kraju krajeva, idući ćemo tjedan ponovno naići na neki ofucani članak o seksualnim fantazijama koje morate isprobati prije nego umrete, a mogu se okladiti da će pri samom vrhu biti ona o seksu na "opasnom mjestu". A kad kažemo "opasno mjesto", sigurno ne mislimo na seks iznad kaveza prepunog kraljevskih kobri već seksu na mjestu na kojem vas netko može uhvatiti. Nabrijavamo ljude da se ševe na svakom uglu ne bi li lakše prodali novine, a zgrozimo se kada to učine.
Bolje grob nego rob ljubavi
Da stvar bude gora, ispod članka o opasnostima seksa za zdravlje pasivnog promatrača, nalazi se onaj o golferu kojem je krokodil odgrizao ruku. Dakle, u kojem je trenutku postalo tako odvratno ševiti se na plaži, a sasvim normalno objavljivati foto albume unakaženih leševa i udova? Možda griješim, ali više me uznemiruje ova bolesna fascinacija smrću i ljudskom nesrećom nego fotografija oralnog seksa na Jarunu. Kada su se u novinama pojavile one detaljne i uznemirujuće fotografije turista koji je pao s dubrovačkih zidina, nitko se nije zapitao je li normalno i moralno objavljivati snuff i hoćemo li sutra objavljivati i opsežne galerije obdukcija. Ispada da više uživamo u smrti nego u seksu. A ako je uistinu tako, treba se zapitati što se dovraga događa u spavaćim sobama tih ljudi.
Pomirimo se sa činjenicom, ovo licemjerje i uvrnutost sasvim su normalni za društvo koje seks na moru doživljava kao početak seksualne revolucije, društvo u kojem bi "vodite beskrajne rasprave o ratu, a ne ljubavi" trebao postati nacionalni moto, društvo u kojem je vjeronauk u školama poželjan , a seksualni odgoj ne i društvo u kojem se "ekipa iz grmlja" zgraža nad tuđim ponašanjem.