"OD SAMOG početka razgovarali smo o obitelji, braku i djeci. Nije to bilo usputno – bilo je stalno prisutno. Planirali smo našu zajedničku budućnost, pričali o imenima djece, obilazili zlatarnice u kojima me pitao za veličinu prstena… Iskreno sam vjerovala da gradim život s tim čovjekom."

Ovu je priču krajem prošle godine na Instagramu podijelila digitalna kreatorica Anastasiia. U objavi je opisala iskustvo koje je zvučalo kao ostvarenje sna: upoznala je muškarca, osjetila trenutačnu, "čarobnu" kemiju i povezanost, a ubrzo su počeli graditi i zajedničku viziju budućnosti. "Tada se to činilo kao ljubav, činilo se kao sudbina", nastavila je.

No nastavak priče bio je daleko od romantičnog. Vrijeme je prolazilo, a nijedan od velikih planova nije se ostvario. Njezin je partner, činilo se, ostajao samo na riječima. "Prosidba je uvijek bila odgađana zbog nekog izmišljenog razloga", kaže ona. "Sve se pretvorilo u emocionalni vrtuljak manipulacije, potpuni raskorak između njegovih riječi i djela. Ostala sam u toj dinamici, zarobljena i zbunjena, pokušavajući shvatiti stvari koje nisu imale smisla."

Anastasiia je kasnije otkrila da ju je bivši partner varao te je uspjela prekinuti vezu. Danas vjeruje da je bila žrtva "lažiranja budućnosti" (eng. future faking), pojma koji je postao popularan na društvenim mrežama. Opisuje situaciju u kojoj vam partner prodaje san o zajedničkoj budućnosti koja se nikada ne ostvari. Kako to Anastasiia objašnjava, radilo se o "izgradnji iluzije budućnosti koju mi nikada zapravo nije planirao pružiti".

Novi pojam za poznato ponašanje

Lažiranje budućnosti često ide ruku pod ruku s "ljubavnim bombardiranjem" (eng. love bombing), još jednim novijim pojmom. On opisuje ponašanje u kojem jedna osoba na početku veze obasipa drugu pretjeranom pažnjom, nježnošću i pohvalama. Iako se na prvu može činiti romantičnim, takvo ponašanje stvara lažni osjećaj emocionalne bliskosti i prebrzo ruši granice, umjesto da se gradi istinska intimnost za koju je potrebno vrijeme.

Sam koncept lažiranja budućnosti nije nov, iako je terminologija suvremena. Na to je, prema mišljenju mnogih, aludirala i Taylor Swift nakon prekida šestogodišnje veze s glumcem Joeom Alwynom. U pjesmi "loml" sa svog albuma "The Tortured Poets Department", objavljenog nakon prekida 2024. godine, pjeva: "Podlo si me ogovarao/la, pričajući o prstenju i kolijevkama".

Tu je i klasična manipulacija s ciljem zavođenja, rizik na koji se žene često upozorava – da će muškarac reći sve što žele čuti kako bi postigao svoj cilj. Lik Samanthe u seriji Seks i grad postala je žrtva takve prevare u epizodi "They Shoot Single People, Don’t They?". U njoj ju je zaveo vlasnik kluba koji je odmah počeo govoriti o "nama" i slikati idiličnu zajedničku budućnost, da bi je potom naglo prestao kontaktirati.

Zašto dolazi do lažnih obećanja?

Ipak, stručnjaci ističu da ova vrsta obmane najčešće nije svjesna ni namjerna. "Većina ljudi govori te stvari jer u njih doista vjeruje", objašnjava za The Independent Julie Menanno, bračna i obiteljska terapeutkinja i autorica knjige Secure Love: Create a Relationship That Lasts a Lifetime. "Ne pokušavaju samo manipulirati."

Lažiranje budućnosti može biti posljedica idealizirane "faze medenog mjeseca" na početku veze. "Kada se dvoje ljudi povežu, privlače se, slažu i dijele interese, lako je reći: ‘Ovo bi bilo sjajno, mogli bismo imati divnu budućnost zajedno’", kaže Menanno. "I to djeluje sigurno, jer još nema negativnih iskustava."

Međutim, opstanak veze dugoročno ovisi o sposobnosti para da uspješno rješava sukobe. "Ako se partneri ne znaju nositi s konfliktima na emocionalno siguran način, stvaraju negativne obrasce u kojima komunikacija potiče nesigurnost", navodi Menanno. U takvim situacijama jedna se strana često povlači, dok druga postaje anksiozna i očajnički traži bliskost, što dovodi do spirale optuživanja i porasta napetosti.

"U tom trenutku veza više nije tako divna", kaže Menanno. "Možda još uvijek ima lijepih razdoblja, ali loši trenuci postaju dovoljno česti da se osoba koja je obećavala budućnost počne pitati hoće li ona doista biti tako sjajna." Iako možda i dalje postoje dobri razlozi za ostanak i nada u poboljšanje, veza zapne u neizvjesnosti. Jedna osoba se previše boji prekida da bi otišla, ali se istovremeno previše boji nesretne budućnosti da bi se u potpunosti obvezala.

"Strah od vezivanja može se očitovati na različite načine", ističe Menanno. "Može se pokazati kao potpuno izbjegavanje razgovora o budućnosti, ali i kao stvaranje planova koji se nikada ne ostvare. U konačnici, to je način na koji osoba koja istodobno želi i boji se bliskosti regulira vlastite emocije."

Moderna kultura spojeva, s naizgled beskonačnim izborom partnera dostupnim jednim klikom, može učiniti obvezivanje zastrašujućim, kaže Sarah Ingram, psihoterapeutkinja za parove u Tavistock Relationships. "Nekima je pomisao na vječnost s jednom osobom zastrašujuća. Zato mogu maštati o zajedničkim planovima, ali stvarnost im se čini dosadnom i ograničavajućom jer neizbježno uključuje kompromise." Obećanja bez konkretnih koraka omogućuju takvoj osobi da zadrži osjećaj otvorenih opcija i zaštiti se.

Uloga stilova privrženosti

Takvo ponašanje može biti djelomično povezano sa stilovima privrženosti. Prema toj psihološkoj teoriji, način na koji se kao djeca vežemo za skrbnike oblikuje naše kasnije romantične odnose. Nedosljedna briga u djetinjstvu može dovesti do razvoja nesigurnih stilova privrženosti, poput anksioznog ili izbjegavajućeg.

"Pretpostavljam da je to povezano s privrženošću", slaže se Ingram. "Ako imate stil privrženosti zbog kojeg vam osjećaj sigurnosti djeluje klaustrofobično, tada vam se, unatoč sviđanju ideje o vezi, njezina stvarnost može činiti opterećujućom."

To se češće događa kod osoba s izbjegavajućim stilom privrženosti, koji se očituje kroz naglašenu neovisnost, poteškoće s intimnošću i sklonost povlačenju. Za takve osobe "veze su tijekom odrastanja često bile povezane s gušenjem i nametljivošću", objašnjava Menanno.

"Bliskost im je bila sinonim za gušenje. Zato se kao odrasli boje tog osjećaja, ali istodobno žude za bliskošću i pokušavaju to pomiriti." Lažiranje budućnosti tada postaje način da zadrže vezu bez potpunog obvezivanja, što drugu osobu ostavlja u stanju zbunjenosti i neizvjesnosti.

Problem dodatno pogoršava činjenica da izbjegavajuće osobe često privlače anksiozne partnere. "U takvom paru jedna osoba snažno teži sigurnosti i planiranju budućnosti, a što više inzistira, druga se više povlači", kaže Ingram. "To je čest obrazac u terapiji parova – kad je jedna osoba emocionalno zahtjevnija, druga se udaljava."

U srži problema gotovo je uvijek poteškoća s istinskim povezivanjem. "Obično se radi o borbi s pravom intimnošću, što znači da se ljudi ne znaju povezati na emocionalno otvoren i ranjiv način", kaže ona. "Kad ljudi ne znaju stvoriti emocionalnu povezanost, nastaje praznina." U pokušaju da ispune tu prazninu, primamljivo je "povezati se s fantazijom o budućnosti umjesto graditi stvarnu bliskost".

Kako prepoznati znakove upozorenja?

Kako onda prepoznati da vam partner lažira budućnost? Ingram preporučuje promatranje konkretnih postupaka. Podudaraju li se djela s riječima ili sve ostaje na praznim obećanjima? Primjerice, ako razgovarate o kupnji zajedničkog doma, štedi li vaš partner novac za polog?

Vrijedi obratiti pozornost i na svakodnevna, manja obećanja. "Želite vidjeti da osoba radi ono što kaže da će učiniti", savjetuje Menanno. "A ako to ne učini, jer nitko nije savršen, pokušava li to ispraviti? Razgovara li o tome ili samo traži izgovore?"

Menanno također preporučuje da se okrenete sebi i procijenite kako se osjećate. Osjećate li se smireno i sigurno u komunikaciji s tom osobom? Osjećate li se saslušano, viđeno i shvaćeno?

Na kraju, iako se obećanja o zajedničkoj budućnosti na samom početku veze mogu činiti kao iz bajke, vjerojatnije je da su znak upozorenja. "Jedini način da znate želite li budućnost s nekim jest da tu osobu doista upoznate kroz ponovljena i raznolika iskustva", savjetuje Menanno. "A ako niste imali priliku proći kroz sukob, tu osobu zapravo još ne poznajete."