NIKOLINA Pišek već je dvadesetak godina nezaobilazno ime na hrvatskoj javnoj sceni. Kako sama kaže, vodila je sve od talk showova do izbora za miss, a jedna je od osoba na prste jedne ruke koje su u tom poslu uspjele i izvan granica svoje zemlje.

Posljednjih godina Nikolina je rjeđe bila pred kamerama, a po medijima se češće provlačila zbog sudske trakavice s obitelji Vidoja Ristovića, svog pokojnog muža. Srećom, sada se fokus vratio na njen rad u medijima, koji je, kako kaže, bio "povratak sebi". Nikolina Pišek tako vodi novu sezonu Farme - tim povodom pitali smo je kako se snalazi u divljini, gdje je bila do sad i čemu se još možemo nadati od nje.

Vodiš novu sezonu Farme. Kako si se odlučila baciti u to?

Znaš kako kažu – ako te život ne odvede na Ibizu, odvede te na farmu. Šalu na stranu, Farma mi je bila intrigantna jer je to pravi sociološki eksperiment – ljudi bez mobitela, šminke i filtera, doslovno i metaforički. A ja sam tu kao neka elegantna veza između njih i ostatka svijeta.

Rekla si da ti je radna energija na snimanju dobra, ali da bi se teško mogla sudjelovati kao natjecateljica. Zašto?

Zato što bih se u tom showu odrekla svega što me čini sretnom: tekuće vode, kave iz aparata i uređene kose. Mislim da bi moj pokušaj preživljavanja bio kraći od vijeka komarca na snimanju. Volim ja izazove, ali moji izazovi su više "kako složiti outfit za tri eventa u jednom danu", a ne "kako preživjeti noć u štali".

Farmeri će raditi i "prljave" seoske poslove, okreneš li pogled u takvim situacijama ili si već navikla?

Ja volim vizualno selo. Cvjetići, zalazak sunca, kravice iz daljine. Ali kad krenu gnojiva, mužnja i blato – e, tu prestaje romantika i počinje moj diskretni bijeg. Ne okrećem glavu, ali se često naglo sjetim da nešto moram "hitno obaviti" 300 metara dalje. Farmerima skidam kapu – ja bih već nakon dana jedan tražila izlaznu strategiju i to putem drona.

Na otvorenju prve epizode umlatila si komarca i spotaknula se. Snalaziš li se u prirodi u prosjeku bolje ili lošije od natjecatelja?

Rekla bih: estetski bolje, praktično – katastrofalno. Taj komarac je samo tražio selfie, a ja sam ga nehotično eliminirala. Spoticanje? To je bio moj hommagea Bridget Jones. Realno, natjecatelji me šišaju u svemu osim u baratanju mikrofonima i štiklama. Ali hej – svatko ima svoj talent. Ja preživljavam u džungli medija, oni u džungli – doslovno.

Uz Farmu, vodila si razne lifestyle emisije: In Magazin, Red Carpet, Bulevar B92… Želiš li pratiti što rade drugi poznati ljudi, ili oni tebe "prate" kroz karijeru?

Realno, mi svi pomalo "uhodimo" jedni druge – to je naš opći sport. Uglavnom je svim emisijama tog tipa bilo zajedničko da imaju mali kritički odmak od svega. E to je ono sto cijenim, a danas sve vise nedostaje - kritička misao. Ne prihvaćati sadržaj kakav ti serviraju drugi, već ga obraditi i stvoriti stav s odmakom.

Postoji li još neka naša voditeljica, ili općenito poznata osoba, koja je uspjela napraviti karijeru i preko istočne granice? Ili si još uvijek fenomen?

Ako sam fenomen, onda sam onaj meteor što stalno ulazi u atmosferu i nikako da izgori.  Šalu na stranu, znam da nije lako uspjeti preko granice, posebno kad se nalaziš ispred objektiva. Bila je to kombinacija tvrdoglavosti, prilika i naklonosti publike i medija, a nadam se da je i neka moja zasluga tu i tamo. Iskreno, koliko god se trudim, ne mogu se sjetiti nikoga tko je toliko radio u inozemstvu kao ja.

Jedino Michelle Hunziker u Italiji i Švicarskoj. Pitam se, tko je bolje prošao?

Koji ti je najdraži format na kojem si radila, a na kojem bi još željela raditi?

Najdraži format mi je uvijek onaj gdje imam prostora za improvizaciju, ironiju i pokoji modni detalj. Teško je izdvojiti samo jedan. Možda je aktualno uvijek srcu najbliže. A što bih još voljela? Pa možda nešto svoje, autorsko. Talk show gdje bi se moglo pričati iskreno, smijati se pametno i gdje bi gosti smjeli biti ljudi, a ne PR konstrukcije.

Skroz si se vratila televiziji. Zaželjela si se posla, slave ili nečeg trećeg?

Zaželjela sam se – smisla. Kamera, ekipa, set, to je moj prirodni habitat. I da budem potpuno iskrena – nedostajao mi je osjećaj da nešto radim što ima neki utjecaj, što ljude nasmijava, zabavlja, nekad čak i potakne na razmišljanje. A slava? Slava je kao šljokice – lijepa izdaleka, ali je se kasnije ne možeš riješiti ni kad bi htjela.

Nakon smrti supruga, našla si se u vrlo teškoj situaciji o kojoj si govorila prilično otvoreno i javno. Je li tvoj povratak u medije i znak da si sada bolje?

Da. I nije mi to lako ni reći ni priznati – jer bolje ne znači "kao prije", nego znači "naučila sam živjeti s tim". Povratak u medije nije bio bijeg od boli, nego povratak sebi. Posao mi je terapija. Kamera ne dopušta da se skrivaš, ali kad je gledaš ravno u oči – shvatiš da još uvijek imaš što reći. I da si, unatoč svemu, još uvijek živa. A to je već puno.

Kako se nosiš sa svim sudskim natezanjima, odakle crpiš snagu za dalje?

Nažalost, nisam znala da će "do kraja života" značiti i borbu nakon života. Sudovi su mi postali kao sapunica – samo bez kraja i bez ijedne zanimljive scene. A snagu crpim iz potrebe da zaštitim svoje dijete i sebe. Kad vidiš nepravdu, imaš dvije opcije – sagnuti glavu ili reći "ne može". Ja sam, očito, izabrala ono drugo.

Tvoja situacija se, kako po suštini tako i po publicitetu, često uspoređuje sa Severininom. U medijima se svojevremeno pisalo o sukobu, u kakvim ste sad odnosima?

Ljudi vole povezivati sudbine jer zvuči dramaturški… Ali svaka priča je drugačija. I Severina i ja smo prošle nešto teško, ali svaka na svoj način i u svom svijetu. Ne bih rekla da postoji sukob – postojalo je jedno nespretno razmimoilaženje u interpretacijama.

Davno. I to je već odavno reinterpretirano, dorečeno i zaboravljeno. Ako i ima nesporazuma, ikada i s kime, ostavljam ih tamo gdje i trebaju biti – iza kulisa.

Može li žena u situaciji u kakvoj si se ti našla računati na podršku javnosti, ili će svi čekati priliku da je zgaze?

Zavisi. Kad si koliko toliko oku ugodna, glasna i žena – ljudi često misle da nemaš pravo na slabost. I onda ne gledaju što ti se događa, nego procjenjuju jesi li zaslužila. Ali bilo je i mnogo podrške, pogotovo od žena koje su prošle slične priče.

Njihove poruke bile su mi dokaz da istina, čak i kad je neugodna, ima smisla ako nekome pomogne da se osjeća manje sam. No, moju punu verziju istine još nikome nisam ispričala, mislim da je nisam u potpunosti niti osvijestila u sebi. Premučna je.

Kako te nakon svega gledaju javnost i mediji u Hrvatskoj, a kako u Srbiji? Ima li razlike?

Pa i ima i nema. Ovdje sam ipak na domaćem terenu, a tamo bih rekla da je svaki gol duplo značajniji, jer je u gostima. I u oba slučaja sam u medijima kad treba podići klikove. Ima razlike u tonu: Hrvatska je malo nježnija, jer me ipak poznaju duže, dok je Srbija često brutalno direktna. Ali ja sam već izgradila debelu kožu – i još deblji smisao za humor.

Što radi Hana, a što Una? Koje su im trenutno glavne zanimacije?

Hana je već velika, samostalna, ima svoj svijet i svoje mišljenje o svemu – vise joj smetam nego koristim ukoliko se miješam. Studira, radi, gradi sebe, i ponosna sam na nju. Una je još dijete, ali s karakterom kao da vodi svoj talk show. Trenutno su joj glavne zanimacije gimnastika, crtići, prijateljice, filozofska pitanja o životu i obavezno jedno "zašto?" prije spavanja. I jedno "još pet minuta!" ujutro.

Tvoja vila bila je na oglasima, a sad si je uredila. Zašto si je htjela prodati, a zašto odustala od prodaje?

Htjela sam je prodati jer mi je u jednom trenutku bila prevelika – ne kvadraturom, nego emocionalno. Nosila je previše uspomena koje su u tom trenutku bile bolne. A onda sam shvatila da nije stvar u kući, nego u meni. Umjesto da prodam, odlučila sam je "izliječiti" – dovršiti, podići do kraja, udahnuti život, unijeti boje.

Sad mi više ne djeluje kao prošlost, nego kao prostor u kojem može nastati nešto novo. I odlučila sam se emotivno odmaknuti od bilo čega materijalnog. Usrećuje me, ali ne uvjetuje moju sreću.

Što možemo očekivati od tebe za vrijeme i nakon prikazivanja Farme, pripremaš li još nešto novo?

Za vrijeme Farme očekujte da ću pokušati balansirati između šik country odjevnih kombinacija i blatnih puteva, što je već show samo po sebi. A nakon? Imam nekoliko ideja koje se kuhaju, a nisu vezane isključivo za televiziju.

Nešto moje, iskreno, možda i malo drugačije. Mislim da je vrijeme da glas žena koje su prošle kroz svašta, ali su ostale svoje, dobije novi prostor. A ako usput bude i modnih komentara i sarkazma, nitko sretniji od mene.