Foto: Youtube/ Wikipedia

POZNAT je po književnosti koja nije baš za svaki ukus, napisao je "najprljaviju priču od početka čovječanstva", tridesetak godina svog života proveo je po raznim zatvorima u kojima je i napisao većinu djela, po njemu je sadizam dobio ime, a život je okončao u umobolnici.

Radi se, naravno, o slavnom markizu de Sadeu. Čak i dvjesto godina nakon njegove smrti, život i djelo ovog književnika još izaziva mnoge kontroverze. Protivnici ga smatraju silovateljem, pedofilom i izopačenim umom, dok ga njegovi poklonici drže revolucionarom, prvim koji je istražio najmračnije kutke ljudskog uma. O njemu je pisala čak i slavna Simone de Beauvoir u eseju "Trebamo li spaliti de Sadea?".

Markiz de Sade rodio se kao Donatien Alphonse Fransçois de Sade 2. lipnja 1740. u pariškoj aristokratskoj obitelji kao jedino dijete. Za njega je bio odgovoran ujak jer je otac napustio obitelj, a majka se povukla u samostan.

S četrnaest godina poslan je u vojnu akademiju nakon koje je sudjelovao u "Sedmogodišnjem ratu". Kasnije se oženio s kćeri bogatog trgovca Renée-Pélagie de Montreuil, ali ju je redovito varao.

De Sade je živio prilično raskalašen život i za njega su često bili vezani skandali koje je njegova obitelj uporno zataškavala. Imao je odnose s prostitutkama, bio optužen za blasfemiju (što je u tadašnje vrijeme bila ozbiljna optužba), a također je imao aferu sa ženinom sestrom.

Bio je zatvaran zbog seksualnih perverzija nad ženama, a neke su prostitutke prijavile da ih je zlostavljao, pa je bio pod stalnim policijskim nadzorom.
Prvi veći skandal dogodio se na Uskrs 1968. kad mu se obratila prosjakinja kojoj je ponudio posao. Kad ju je doveo kući, potrgao joj je odjeću, vezao ju za divan, a zatim ju bičevao i zalijevao vrućim voskom. Ipak je nekako uspjela pobjeći, a de Sade je završio u zatvoru.

1772. u Marseilleu organizirao je orgije u kojoj su sudjelovale prostitutke i njegov sluga Latour. Prostitutke su ga kasnije prijavile policiji, pa je zajedno sa slugom pobjegao u Italiju, a sa sobom je poveo i najnoviju ljubavnicu Anu Montreuil, sestru svoje supruge.

Kasnije se ipak vratio svojoj ženi koja je postala sudionica u njegovim narednim orgijama. Zaposlili su nekoliko mladih djevojaka koje su navodno bile sluškinje, ali su ih zapravo tjerali da sudjeluju u raznim seksualnim perverzijama. 1777. je otac jedne od sluškinja došao po svoju kćer i pokušao ubiti markiza, ali nije dobro naciljao pa je de Sade ipak preživio napad.

Kasnije te godine je ponovo završio u zatvoru u Parizu, a 1984. je premješten u Bastilleu. Iz Bastille je samo 14 dana prije pada poslan u umobolnicu.

De Sade je svoja najpoznatije djelo "120 dana Sodome" , za koje je kasnije izjavio da je "najprljavija priča od početka čovječanstva". Iz zatvora je pušten 1790., a njegova je supruga pokrenula razvod nedugo nakon toga. Ubrzo je upoznao Marie- Costance Quesnet s kojom će ostati u vezi do kraja života.

1801. uhićen je po Napoleonovom naređenju i završio u ludnici. Costance je, pretvarajući se da mu je rođaka, uspjela ishoditi da živi tamo s njim, a voditelj ustanove je čak dopustio da napiše nekoliko dramskih djela koje su zatvorenici izveli pred pariškom publikom.

U ludnici je navodno započeo vezu s četrnaestogodišnjom Madeleine LeClerc koja je potrajala sve do njegove smrti 1814. godine.

Sahranjen je na svom imanju kraj Epernona, a lubanja mu je kasnije bila ekshumirana zbog frenoloških ispitivanja.