Foto: Press

NEKI filmski klišeji toliko su dugo prisutni da ih više ni ne doživljavamo kao klišeje. Jednostavno su tu.

Ako o tome malo bolje razmislimo, radi se o najobičnijoj lijenosti scenarista s kojom se vrlo lako obračunati.

Iako smo svjesni da Hollywood nikada nije bio pretjerano opterećen originalnošću, odlučili smo izdvojiti neke kojih bi se bez problema mogli riješiti i nikome ne bi nedostajali.

Najnapetiji auto je onaj koji ne pali od prve

Glavnom liku život je u opasnosti, a jedini izlaz je auto. No, ako ćemo se ravnati filmskom logikom, velika je šansa da auto neće upaliti od prve. Trebat će nekoliko pokušaja što je sasvim dovoljno da negativac stigne do auta i stvori dodatnu napetost.

Iako se radi o klasičnom horor klišeju, često ga srećemo i u filmovima drugih žanrova. Naravno, ne treba biti prekritičan jer ponekad se radi o zgodnoj forici, ali zapravo je riječ o neviđenoj scenarističkoj lijenosti.

Nije to ljepotica, to je pas

Ovu budalaštinu često susrećemo u komedijama koje su sve samo ne smiješne.

Štoviše, kad vidite scenu u kojoj najčešće neatraktivan glavni lik misli žvali ženu svojih snova da bi nakon toga uslijedio "hladni tuš stvarnosti" i spoznaja da se zapravo radi o ljubimcu koji ga je lizanjem lica probudio iz mokrog sna - možete biti sigurni da se radi o neduhovitom filmu.

I zapravo je nevjerojatno da se ovo toliko puta ponavlja jer radi se o prilično specifičnoj šali.

Kad lik zakašlje, znate da će uskoro odapeti

Ako lik počne kašljucati u petnaestoj, budite sigurni da ćete ga oko sedamdesete minute oplakivati. I da ne bude zabune, ne radi se samo o loše napisanim filmovima. Daleko od toga, čak i odlični "Gran Torino" nije bio imun na ovaj klišej.

Čim je kašljucnuo, znali smo da nadrkani Clint neće dočekati kraj filma jer filmski kašalj najsmrtonosniji je kašalj na svijetu.

Savršene snimke s nadzornih kamera

Ako ste ikad imali prilike vidjeti snimke s nadzornih kamera, vjerojatno znate kako izgledaju. Na kraju krajeva, viđate ih svaki put kad neki pokradeni, ali nadobudni nesretnik objavi snimku kradljivca svog bicikla.

Ako se ne nalazi direktno ispred kamere, velika je šansa da nećete prepoznati ni najboljeg prijatelja. No, u filmovima to savršeno funkcionira jer snimke s nadzornih kamera ne samo da su savršen HD materijal koji biste rado pogledali na svom TV-u velikog ekrana već imate i filmske hakere koji nevjerojatnim filmskim metodama pročišćavaju snimke i čitaju poruke s papirića u džepovima.

Pravilo "jedan po jedan"

Deset njih napadne glavnog lika, ali iz nekog razloga u posljednji tren razviju osjećaj časti pa ga napadaju jedan po jedan. Zašto? Tko zna? Vjerojatno je tako lakše koordinirati borbe.

I dok se neki, poput Park Chan-wook u izvanrednom "Old Boyu", istinski potrude masovnu šoru učiniti barem donekle smislenom, većina filmaša na kraju se odlučuje za "jedan po jedan" pristup.

Otrcane fore i na plakatima

I ne pate samo filmovi od klišeja. Pogledajte plakate i vidjet ćete gomilu klišeja koje možete podijeliti na kategorije kao što su: silueta ispred oceana, bezglave žene, usamljeni junak kojeg gledamo sleđa, likovi koji su jedan drugom okrenuti leđima, pogled između nogu, par u krevetu, oko u krupnom planu itd.

Francuski bloger Christophe Courtois pozabavio se upravo ovim klišejima pa ih možete pronaći na njegovoj stranici.

Crtići s porukom "možeš sve"

Obožavamo ih, genijalni su i vrlo često su ono najbolje što Hollywood nudi, ali gotovo svaki drugi dugometražni animirani film, bio to Pixar ili Disney, ima poruku "ti to možeš".

Kung Fu Panda, U potrazi za Nemom, Kralj lavova, Auti, Hrabra Merida, Shrek, Kako izdresirati zmaja, Krš i lom, Rango, Juhuhu, Mravi, Život buba, Čudovišta iz ormara, Big Hero 6, Mačak u čizmama, Bolt itd.

I da ne bude zabune, to je odlična poruka za klince, ali ponekad imate osjećaj da bi se to trebalo malo bolje zamaskirati i proširiti dodatnim sadržajem (dobar primjer je "Zootropola").

Je li mrtav??!!? Nije!

Glavni junak je u opasnosti, čujemo pucanj, rez, radnja se prebacuje na drugo mjesto. I što sad? Hoće li preživjeti? Je li mrtav? Par minuta kasnije doznajemo da je drugi lik, hvala Bogu, upucao negativca i spasio dan.

Nakon toliko godina korištenja iste fore, pomislili biste da su filmaši počeli cijeniti publiku i ne tretirati ih kao gomilu kretena. No, bili biste u krivu jer ovaj je klišej prisutan u svakom trećem akcijskom filmu. Da, baš smo pomislili da je netko ubio Bonda i da će 97. nastavak biti posljednji iako su prije nego je krenuo u kina na sva zvona obznanili da će se glumac pojaviti u još tri nastavka.

U istu kategoriju mogli bismo uvrstiti i scene hrvanja s pištoljem. Dakle, negativac je naoružan, junak mu pokušava uzeti pištolj, malo se hrvaju, čujemo pucanj, oba lika imaju šokirani izraz lica, ali na kraju otkrivamo da je negativac popio metak.

Žene koje iz kreveta izlaze prekrivenih sisa i ručnici koji ne padaju s bokova

Par u filmu upravo se poševio i žene ustaje iz kreveta. U najmanje sedam od deset slučajeva, za sobom će povući plahtu (kojom se parovi uvijek pokrivaju jer sve drugo ne bi imalo smisla) kojom prekriva grudi iako ju je pet minuta ranije vidio u daleko eksplicitnijem izdanju.

Već dugi niz godina postoji šala da se radi o filmskih plahtama u obliku slova "L" koje njega savršeno pokrivaju do struka i istovremeno pokrivaju njezine "grozne" sise koje, vjerojatno ste pretpostavili, smetaju samo cenzorima i studijskim glavešinama koje ne žele decimirati publiku raznoraznim zabranama onima mlađim od 18.

Što se muškaraca tiče, uz njih se također veže jedan klišej. I to oko struka.

Naravno, radi se o ručnicima. Ako ste ikad pokušali učvrstiti ručnik nakon tuširanja vjerojatno ste svjesni da je to prilično težak zadatak jer velika je šansa da ćete ga nakon samo par koraka morati ponovno učvrstiti.

Osim ako, naravno, niste lik iz filma jer likovi iz filma ponekad trče za negativcima noseći samo ručnik. Ručnik koji svoj posao radi savršeno.

Bombe s LED brojčanicima

Svima nam je jasno da brojčanici na bombama stvaraju jasan osjećaj napetosti, ali zašto su još uvijek LED. Nisu li se teroristi modernizirali od osamdesetih?

U redu, prihvatit ćemo da su LED zasloni možda najjeftinija opcija, ali ako ste potrošili milijune na high-tech bombu iz posljednjeg Nolanovog Batmana zašto štedite na brojčaniku?

Isto tako, zašto bi teroristi pirotehničarima uopće željeli davati do znanja koliko je vremena ostalo do velikog buma? Ne bi li bilo logičnije držati ih u neizvjesnosti jer tako će prije početi prčkati po eksplozivu i tako uprskati stvar?