"THE GRASS has not yet sprouted... Where my high heel has trodden... hay, straw, cheese, salami, risi-bisi... Africa, paprika.", dao je Tim Judah, ugledni analitičar i poznavatelj prilika na Balkanu, svoj prilog zahuktalim pripremama za najprikladniji prijevod "Moje Štikle". Međutim, njegov tekst u "Guardianu" nije napisan tek u cilju priprema za Eurosong.

"Za većinu Europljana, Natjecanje za pjesmu Eurovizije je šala, za državljane zemalja bivše Jugoslavije je prilika za potpirivanje mržnje iz Balkanskih ratova", navodi Judah. "Severina je seksi, polugola i Hrvatica", upoznaje on čitatelje. "Njen kvazismješni tekst znači novi rat na Balkanu. Ovaj put, to je rat za Pjesmu Eurovizije".

"Tko bi mogao pomisliti kad su sudionici ovog bezveznog festivala održali prvo, malo natjecanje u pjesmuljcima u Švicarskoj 1956, da će ga pola stoljeća kasnije ljudi na prostorima bivše Jugoslavije shvaćati tako ozbiljno?", dobro se pita autor teksta.

Judah je svoju "balkansko-eurovizijsku" odiseju započeo na Kosovu, za koje kaže da je mala rupa na eurovizijskoj mapi Starog kontinenta, koja se proteže od Atlantika do Urala, ali sa kosovskim vakumom. Tu nema ni države, ni pjesme koja bi je predstavljala.

"Flakareshat" je girl bend jedrih djevojaka koje se, barem dok Kosovo ne izbori neovisnost, eurovizijske pozornice nastoji dočepati zaobilaznim putem, preko Tirane. Petrit Selimi, urednik časopisa "Express", misli da će Kosovari biti sretni ako trenutni pregovori o neovisnosti Kosova propadnu, sve dok dobiju mogućnost nastupanja na Euroviziji.

Judah se zaputio preko planina, točnije u Crnu Goru, koja sa Srbijom dijeli vojsku, nekoliko ministarstava i jednu pozivnicu za Eurosong. Prošle godine je crnogorski boy band No Name na natjecanju u Kijevu izazvao skandal u Srbiji kada su se zamotali u crnogorsku zastavu, što su tamo protumačili kao još jedan pokušaj u crnogorskoj borbi za neovisnost.

Niti 12 sati nakon što je umro Slobodan Milošević, održalo se skandalozno natjecanje izbora za pjesmu u Beogradu, a Judah citira izjavu Zorana Živkovića, bivšeg srbijanskog premijera, koji je rekao da je skandal oko pjesme pobudio više zanimanja od Slobinog krepanuća.

Kad su No Name opet ove godine, nakon tipične balkanske "kuhinje", sredili pobjedu i izašli na pozornicu, dočekali su ih povici "lopovi, lopovi", a publika ih je zasula bocama. Autor i ovdje upozorava na mnogoznačnost Eurovizije, jer tek dan nakon Izbora za pjesmu u Ateni, održava se referendum o crnogorskoj neovisnosti.

Aleksandar Tijanić, moćni direktor srbijanske televizije odbio je blagosoviti crnogorsku pobjedu i tako napravio presedan u eurovizijskoj povijesti, da zemlja odbija nastupiti na natjecanju. Sabrija Vulić, sa crnogorske televizije na to se tješi riječima: "Jugoslavija se razdvojila oružjem, Srbija i Crna Gora će se razdvojiti pjesmama"

"Ako su ljudi na tim prostorima godinama ubijali jedni druge, to ne znači da neće glasati jedni za druge 20. svibnja", navodi Tim Judah, upoznajući čitatelje sa bosanskom eurovizijskom uzdanicom Hari "mata Hari" Varešanovićem. Upozorava da Hari nije izabran samo zbog lijepog glasa, nego zbog toga što je bio popularan i prije krvavog raspada Jugoslavije, pa sada može računati na milijune glasova ne samo iz Bosne, nego povlačenjem SiCG iz borbe, i na pristalice s one strane Drine.

"Važno je za moral Bosanaca da pobijedimo na Euroviziji, jer smo obilježeni kao luzeri", izjavio je Hari piscu teksta, jer u Sarajevu već kalkuliraju kako bi lijepo bilo da dogodine organiziraju natjecanje.

"Bosna tuži Srbiju za genocid, a s druge strane, Hari je bosanski Musliman kojem muziku piše poznati tekstopisac iz Srbije", objašnjava Judah strategiju kojom Hari, ali i Seve, iako dolaze iz zemalja od par milijuna stanovnika, ciljaju na glasove 25 milijuna glasača.

Z.A.
Foto: D.P.